Obitelj - Uređuje: obitelj Huska
Blago vama...
Dragi čitatelji! Što je u vašem životu češće: primanje (bilo rado ili nerado)
ili upućivanje (bilo dobronamjerno, koje evanđelisti nazivaju "bratskom
opomenom" ili "dobronamjerno") kritika? Kritike katkad "bocnu" na bolno
mjesto, iako ih Isus jasno i otvoreno - kada su BRATSKA OPOMENA - zapovijeda...
Premda, nije to lako - ispit je to jesu li braća zbilja braća i je li
Crkva zbilja Crkva. Isus o tomu govori kod gotovo najtežih moralnih pitanja - tu oko govora o sablazni, milosrđu, oproštenju,
jednodušnoj molitvi i vjeri (Lk 17,3 i Mt 18,14). Još prije toga govorio je o brvnu i trnu u oku (Lk 6,42 i Mt 7,5), pa to vodi do
zaključka - samo u zajedništvu s bratom (bilo duhovnikom, bilo pravim prijateljem) možemo biti sigurniji u odmjeravanju kritike
koju dajemo drugima.
Razmišljajući o ovomu, pred oči mi dolazi jedno milo, blistavo lice obavijeno kovrčicama, nasmijano i nježno, milo i
blago... Majka šestero djece, koja je preko glave s tim blistavim licem i već posijedjelim kovrčicama svašta prošla i preko slabašnih
ramena pregurala... Pitajući je za savjet kako odgajati i uopće živjeti u posebnoj situaciji velike obitelji, od nje s pravom
očekujući i kritiku i bratsku opomenu, ona me prekida: "Znaš i ti kako je, kad je obitelj velika. To zna onaj tko ima. Nije
sve kako izgleda - i kod nas je bilo svega. Nije lako, ali vridi." Njen osmijeh potvrđuje ljubav s kojom je sve te istine izrekla i
Ljubav s kojom je živjela i živi i živjet će. A blistavo lice svjedoči koje je blaženstvo roditelja s puno djece (čak i u ovom vremenu
kada su zbog svojih brojnih obitelji više "progonjeni" nego "blaženi") - miris novorođenog djeteta i mila, usnula lica u
sobici punoj "blaga"... (lvh)
riječ čitatelja
Misije naše svagdašnje
Misijska nedjelja, krasne poruke, djelotvorni činovi ljubavi...
Djeca i mladi dali su sjajnu poduku svima nama odraslima
na Misijsku nedjelju, izradivši misijske krunice, kolače
i prodajući ih ZA MISIJE. Nameće mi se, ipak, jedno pitanje:
"Što dalje?" Hoćemo li čekati sljedeću misijsku nedjelju kako
bismo nadalje svjedočili kršćanstvo ili - nastaviti započete
misije?
Spomene li tko misije i misionare, prvo na što većina
ljudi pomisli vjerojatno su redovnici i redovnice koje šire kršćanstvo
tamo negdje u Africi podučavajući, hraneći i liječeći
male crne dječake i djevojčice. Međutim, misije su sva naša
dobra i plemenita nastojanja kojima pomažemo drugima, a
misionari - svi mi kada nastojimo širiti Kristovu ljubav među
bližnjima. Nedjeljna je misa, a naša crkva poluprazna. Pitam
se, nisu li u nas, više nego u Africi, potrebni misionari...
Prilika je tisuću. Sjetih se kako se bliži Božić, vrijeme
radosti i darivanja, i pomislih - napravit ću si male smjernice
da ne zalutam. I evo, ovo su moji misionarski koraci.
Prvi: Otkriti što ja mogu darivati drugima (to mogu biti
materijalne stvari - odjeća, novac, knjige, igračke, nakit, rukotvorine...
ali i one druge - nematerijalne: vrijeme, strpljenje,
pomoć, pažnja, lijepa riječ, osmijeh...).
Drugi: Pronaći u svojoj okolini one koji su u potrebi bilo
koje vrste (od siromašne obitelji iz druge ulice, kolege na
poslu praznog pogleda, do stare tete iz moje obitelji za koju
nikad nikad ne nalazim dovoljno vremena).
Treći: Ponuditi i jedno i drugo u našu zajednicu. Oprez!
Ne praviti podjelu na one koji daju i one koji primaju, jer svatko
treba istodobno i darivati i darove primati već prema svojoj
potrebi i mogućnostima.
Četvrti: Prionuti na posao. Sve darove skupiti u veliku
košaru, upakirati i staviti mašnice.
Peti: Organizirati podjelu hrane, igračaka, kolača, pjesama,
osmijeha - lijepo upakiranih i svakome darivati upravo
ono što mu je potrebno...
Tu negdje ja vidim moje misije, naše misije - misije
svagdašnje.
Ljiljana K. I.
dvije slike - jedna priča
Leptir i cvijet
Jednoga dana čovjek zamoli Boga za jedan cvijet
i jednog leptira. Bog mu je dao kaktus i gusjenicu.
Čovjek je bio tužan, nije shvaćao zašto je
njegova želja dobila pogrešan odgovor:
"Ah, dobro, Bog se mora brinuti za mnogo
ljudi...", i odlučio je ne zapitkivati dalje.
Nakon nekog
vremena ode
on pogledati što
se dogodilo s
kaktusom i s gusjenicom, na koje je već bio gotovo
zaboravio. Na njegovo čuđenje, na neuglednom,
bodljikavom kaktusu procvao je predivan
cvijet, a ružna se gusjenica pretvorila u prekrasnog
leptira.
Bog uvijek sve čini kako treba!
On sve uvijek čini na dobar način,
i onda kad nam se čini da je pogriješio.
Ako ga nešto moliš, a dobiješ
drugo, imaj u Njega povjerenja.
Možeš biti siguran da će ti u pravom
trenutku dati baš ono što trebaš.
Jer ono što želiš nije uvijek ono
što ti treba! Bog uvijek odgovara na
naše molitve, zato mu se i dalje
obraćaj bez sumnji i mrmljanja...
Današnja BODLJA... sutrašnji
je CVIJET!
Bog daje najbolje onima koji
njemu propuštaju odabir!
(prezentacija s Interneta)
male mudrosti
Blago vama
Blago vama, radnici druge i treće tvorničke
smjene, koji gubite noći i sne da biste
časno zaradili kruh svoj. Na kraju Radnog
Vremena osiguran vam je Slobodan Dan.
Blago vama, mornari, koji tučete mora
i vjetrove, odvojeni od doma i ognjišta. Sačuvate
li vjernost i poštenje, vaša će Mirovina
biti velika.
Blago vama, vozači autobusa, koji na
putu iz provincijskih mjesta u grad pokupite
desetke recepata i narudžbi, te za onih
svojih sat, sat i pol slobodna vremena, čekate
u repu apoteke ili prodavaonice, dok
vas na povratku naručilac i ne čeka. Ostanete
li mirni, bez psovke i nervoze, i nastavite
li činiti ljudima usluge, na kraju Mjeseca
čeka vas Zadovoljština.
Blago vama, mali ljudi u sjeni na koje
se nitko ne obazire, čiji je rad nužan da bi
odskočili oni drugi. Ostanete li ponizni i ne
precijenite li ni sebe ni njih, vaša će veličina
zasjati u Dan Mjerenja sjena i u Dan Prepoznavanja.
Blago vama, liječnici, koji znanjem i savjesnošću
danju i noću pomažete bolesnicima.
Uspijete li ostati vjerni Hipokratovoj
zakletvi i raditi iz čistog čovjekoljublja, bez
prljave želje za dobitkom, Dežurni će vam
Liječnik na kraju Dana dati od svoga Lijeka
i Vremena.
Blago vama, starci i starice po staračkim
domovima i ubožnicama, koji umjesto
topline, srdačnosti i ljubavi morate oćutjeti
da ste suvišni i dosadni. Izlučite li iz svoga
srca jal, vaš će život postati blagoslov za sve
domare, a vrata Doma Topline i Ljubavi zauvijek
će vam ostati otvorena.
Blago vama, Bogu posvećene osobe,
koje žrtvujete sav svoj imutak za Njega i čovjeka.
Ostanete li vjerni prvoj ljubavi i
prvom zanosu i sačuvate li srce čisto od
svjetovnih požuda, vaša će Svjetlost zasjati
kao sjajni nebeski svod, u Dan mjerenja
hramskih darova.
Blago vama, učitelji, koji se trudite
prenijeti znanja na mladi naraštaj. Budu li
vaše riječi uvijek istinite i vaš govor poticajan,
ostanete li dostojanstveno pravični i zadovoljni
radije onim što ste dali no onim što
ste primili, vaši će vas se učenici sjećati sa
zahvalnošću, a na kraju Godine vaša će
Ocjena biti Izvrstan.
Anton Šuljić ("Vjerovati radosti")
za život:
LJUDI ZA ŽIVOT
Rubrika pred Vama postoji zato da od mnoštva događaja (događaji, manifestacije,
projekti, akcije i još mnogo toga) u svijetu i kod nas izabere i
istakne u njima ono najbolje - podršku ili obranu života, a također navodi i
ono što se pokazuje negativnim - PROTIV ŽIVOTA. Koji puta spomenemo
neke ljude koji čine prave "podvige" ZA ŽIVOT. Ovaj put, koja riječ o njima...
Dragi svećeniče, koji organiziraš u svojoj župi "DAN ŽIVOTA", "HVALOSPJEV
ŽIVOTU" ili neko slično slavlje, na kojem otvoreno pohvaljuješ
hrabrost i ljubav s kojom svaki bračni par prima novi život i blagoslivljaš
majke prije poroda pred cijelom zajednicom...
Draga starice, koja u bolesničkoj postelji moliš nekoliko krunica na
dan, pa namjeniš jednu i za nerođene, teško oboljele ili ovisnike...
Dragi djelatniče za život, za brošure koje pišeš i dijeliš, pa zato budeš
ismijan i potjeran iz zdravstvenih ambulanti...
Draga babice, koja odbijaš raditi abortuse i moliš za sve one koji ih
čine, oko njih rade i propagiraju, a porodilje s ljubavlju hrabriš i tješiš...
Drago dijete, koje moliš dragog Boga da ti podari (još jednog/jednu)
brata ili sestricu...
U ime svijeta i svakog djeteta, HVALA TI!
protiv života:
MODA ZA BEBE
Možda će netko u prvi mah -
pogledavši ovu curicu u (roze) haljinici
- pomisliti: "Kako slatko...!"
Ipak, kao i sve u životu, i ova slika
zahtijeva bar još jedan pogled i malo
razmišljanja...
Svoju bebu odavno možete
obući u balsku haljinicu, kostim ili
sličnu odjeću "za odrasle". Jedna
američka firma smatra da se osjećaj
za modu razvija još u kolijevci, pa je
lansirala prve cipelice sa štiklama
za bebe! "Slatke i smiješne, potpuno
meke i funkcionalne, ove cipelice
neće naškoditi bebinim stopalima, a
izgledaju veoma zabavno" navodi se
na site-u te firme. Ove cipele prave
se i u veoma "odraslim" dezenima -
animal print (leopard ili zebra dezen), roze saten… Poslije štikli za bebe,
koje su se prošlog ljeta počele prodavati u Americi, ista kompanija lansirala
je i čizmice "kaubojke". Par čizmica za bebe, u rozoj ili crnoj boji, košta
42,50$, dok se cipelice sa štiklama povlače iz prodaje, a preostale zalihe prodaju
se po cijeni od "samo" 35$ za par.
"Sljedeće očekujte večernje haljine i šminku
koja se jede, za bebe do 12 mjeseci, naravno.
Kada sam pročitala ovu vijest bila sam potpuno
šokirana. Ovo je jedan, u najmanju ruku ČUDAN
proizvod za mame koje žele da njihove slatke,
male, debele bebe budu "elegantne". To su cipelice
sa štiklom za bebe do šest mjeseci starosti!"
(komentar jedne majke sa Interneta)
|
|
|
