Paulinum - za duhovna zvanja - Uređuju: Emanuel Mates i Dario Marton
Tragom
svetoga Pavla
Sjemenište Paulinum ponosno
nosi ime ovog kršćanskog velikana
apostolskih vremena. Biti Paulinac
nije samo ponos mnogih generacija
koje su ovdje boravile već i sretna prilika
da je upravo njihov odgoj i rast u
duhovnosti bio nadahnut sv. Pavlom.
Kroz proteklu i ovu godinu na razne
načine uključivali smo se u svjetsku
proslavu Pavlove godine, koja je za
nas kulminirala na dan sjemenišnog
proštenja 25. siječnja, na blagdan
Obraćenja svetoga Pavla. Posjetom i hodočašćem u Bač, u
župnu crkvu posvećenu sv. Pavlu htjeli smo izraziti kontinuitet,
da iako je Pavlova godina zaključena, mi i dalje želimo živjeti
njegov duh i hoditi njegovim stopama.
Zbog toga smo u utorak 27. listopada pohodili drevni
Bač. Posjetili smo franjevački samostan, crkvu, te mnoge znamenitosti.
O povijesti i burnoj prošlosti samostana i grada
Bača živo nam je pripovijedao gvardijan o. Josip Špehar.
Nakon razgledanja bačke tvrđave naše hodočašće zaključili
smo svetom misom u župnoj crkvi Sv. Pavla, koju je predvodio
rektor mons. Josip Mioč, zajedno s poglavarima i župnikom
vlč. Josipom Štefkovićem. Njemu ujedno zahvaljujemo
na pozivu i gostoprimstvu.
Znam komu sam
povjerovao
Zovem se Emanuel Mates. Dolazim iz
Skopja, iz katedralne župe Presvetog Srca
Isusova. Sada sam učenik trećeg razreda
klasične gimnazije Paulinum. Još od malena
interesirao sam se za vjeronauk i redovito
sam pohađao nedjeljna misna slavlja.
Na satovima vjeronauka sam se sve više
upoznavao s istinama vjere a kroz molitvu
približavao Bogu, a povezanost s njim je
nakon Prve pričesti iz dana u dan postajala
sve jača. Upravo tada počeo sam i ministrirati,
te sam još bolje mogao pratiti sve ono
što se događa na stolu Gospodnjem. Osobito
me je fasciniralo kako Bog sebe prikazuje
preko osobe svećenika. Tada se u meni
počela rađati želja da jednoga dana i ja služim
Bogu i njegovu narodu u svećeničkom
pozivu. Moji su roditelji vjerni kršćani, te su
me podržavali u tomu. Nažalost, 2005. godine
u moj život ulazi crna točka, smrt moje
majke. Ona mi je mnogo značila i bila mi je
velika podrška pri polasku u sjemenište.
Počeo sam se raspitivati kod župnika i
on me je uputio u klasičnu biskupijsku gimnaziju
i sjemenište Paulinum. Od tada sam
se sve većim žarom počeo interesirati za
svećenički poziv. Nakon osnovne škole odgovorio
sam Božjemu pozivu i upisao se u
Paulinum. Uistinu, na početku nije bilo lako
jer je trebalo prilagoditi se zajedničkom načinu
života, posebno meni koji sam dolazio
iz daleka. Nisam znao dobro jezik, no uz
pomoć poglavara i prijatelja koje sam stekao
među svojim kolegama uspio sam se
priviknuti na život u zajednici. I od tada sam
sve više napredovao kako u duhu tako i u
učenju. Iako mnogi danas Božji poziv smatraju
nečim izvanrednim, svima nam je taj
poziv upućen, da, iako se nalazimo na različitim
životnim stazama, pridonesemo rastu
Božjega kraljevstva na zemlji. Tako osjećam
da moj žar prema svećeništvu iz dana
u dan postaje sve veći i veći, nadajući se da
ću jednog dana uz Kristovu pomoć postati
radnik u vinogradu Gospodnjem. Nisam se
ni u jednom trenutku upitao ili pokajao
zašto sam otišao tako daleko od kuće jer je
odgovor jednostavan - zbog Krista!
Dragi čitatelji, ako netko čuje Božji
glas u dubini duše, neka se ne plaši, jer je
Božji poziv nešto najljepše što se čovjeku
može dogoditi. Radostan sam da sam sjemeništarac
upravo u ovoj godini koju je
Papa posvetio svećenicima. Želio bih i sebi
i svima vama da vam bude inspiracija, napose
mladima, da se odvaže i pođu za Kristom.
Svi sveti
i Dušni dan
Svetkovine Svih Svetih i
Dušni dan donijele su radost
našoj sjemenišnoj zajednici,
ne zato što se tih dana sjećamo
naših dragih pokojnika,
već zato što idemo našim domovima.
Tako smo od subote
31. listopada do ponedjeljka 2.
studenog blagdane proslavili
u obiteljskoj atmosferi, uz molitvu
za sve naše drage pokojne,
i s vjerom da će svima njima
dragi Bog otvoriti rajska
vrata. Ujedno je tih dana završen
i prvi kvartal školske godine
te su zaključene ocjene.
|
|
|
