Svetac mjeseca - Piše: Stjepan Beretić
4. ožujka
Blaženi Zoltán Ljudevit Meszlényi
biskup, mučenik
(* 2. I. 1892. + 11. I. 1953.)
- Jedno od sedmero djece - gimnazijalac u tri grada - studirao u Rimu i Innsbrucku - u domovinu se vratio s dva doktorata - govorio pet jezika - župni vikar u Komárnu - biskup - volio je djecu - mučenik - interniran u logoru Kistarcsa - podlegao mučenjima - žrtva komunističkog progona Crkve - zaštitnik službenika - ekonoma -bogoslova - svećenika - zaštitnik dječjih domova, zaštitnik progonjenih zbog vjere -
Premda će se spomendan novog
blaženika slaviti 4. ožujka, u ovom broju
pišemo o njemu zato što je 31. listopada
ove godine u ostrogonskoj prvostolnoj
bazilici nadbiskup i primas Mađarske
kardinal Péter Erd? proglasio blaženim
biskupa Zoltána Lajosa Meszlényija.
Među brojnim domaćim i stranim biskupima
u slavlju je sudjelovao i subotički
biskup dr. János Pénzes, a u ime i
Rimske kongregacije za svete nadbiskup
Angelo Amato. Podaci o životu blaženoga
Zoltana se nalaze u Mađarskom
katoličkom leksikonu (Magyar Katolikus
Lexikon) i u članku Margite Beke u
rubrici Hitélet u novinama Magyar Hírlap.
Dio podataka je iz izjave koju je kardinal
Erd? dao vatikanskom radiju.
Daroviti svećenik
i zauzeti biskup
Zoltán Ljudevit je rođen u mađarskom
gradu Hatvanu 2. siječnja 1892.
godine, u obitelji sa sedmero djece.
Odlikovala ga je ljubav prema djeci.
Rano je ostao bez majke. Njegova je maćeha,
reformirana kršćanka, zagledana
u primjer njegova života primila katoličku
vjeru. Meszlényi je gimnaziju započeo
u Rimavskoj Soboti, nastavio u
Budimpešti, a maturirao je u ostrogonskoj
benediktinskoj gimnaziji. Iz rimskog
njemačko-mađarskog zavoda studirao
je na papinskom sveučilištu Gregoriana.
Studij je završio u Innsbrucku,
gdje je 28. listopada 1915. godine primio
Sveti red. Već je tada Meszlényi bio
spreman na mučeništvo, jer je u neposrednoj
ratnoj opasnosti nadbiskup
Jusztinián Serédi posebnom okružnicom
pozvao svećenike da ni po cijenu
mučeništva nitko ne napušta župu. Meszlényi
je bio pripravan na mučenštvo.
Bio je čovjek velike duše i velikoga
duha. Za sedam godina studija postigao
je dva doktorata, a bio je stručnjak za
crkveno pravo. Osim materinjeg jezika,
govorio je njemački, talijanski,
francuski, engleski i slovački. Službu
župnog vikara obavljao je u Komárnu
(Komárom). U Ostrogonu je služio kao
nadbiskupski ceremonijar, pa nadbiskupov
tajnik. Bio je i kancelar ali i ravnatelj
bogoslovije u Ostrogonu. Sve je
davao bogoslovima, čak se odrekao i
svoga radioaparata. Osim što je bio kanonik
ostrogonskog prvostolnog kaptola
i arhiđakon Nogradskog i Hontskog
arhiđakonata, bio je i ravnatelj državne
ustanove za zaštitu djece. Pomagao
je školovanje siromašne djece
trošeći pri tome i vlastiti novac. Nije
prezao ni pred najtežim poslovima.
Volio je raditi i puno je radio. Držao je
do istine.
Pomoćni biskup ostrogonskog nadbiskupa
primasa postao je 28. listopada
1937. godine, te je kao apostolski administrator
upravljao onim dijelovima Košičke
i Rožnjavske biskupije koji su
pripali Mađarskoj. Za vrijeme rata je
upravljao nadbiskupskim dobrima, a
pokazao se kao izuzetan upravitelj, koji
je na svakom koraku unapređivao nadbiskupske
posjede. U svemu je nastojao
olakšati život radnika i namještenika.
Novi križ u vrijeme progona
Od 1946. godine primasova palača
je bila pod stalnom prismotrom državne
sigurnosti. Nakon što su 1948. godine
utamničili nadbiskupovoga tajnika Andrása
Zakara, 26. prosinca iste godine
državna je sigurnost uhitila i nadbiskupa
Józsefa Mindszentyija. Bio je nepravedno
osuđen. Na čelu nadbiskupije
se tada našao János Drahos, a nakon
njegove smrti Zoltán Meszlényi. Osobno
nije težio za tom čašću, ali ju je
prihvatio, budući da drugog rješenja
nije bilo. Bio je svjestan da od toga trenutka
može računati na otvoreni progon.
Protiv novog upravitelja državna
sigurnost je isplanirala suđenje.
Dugotrajno mučenje
Uzalud se državna sigurnost trudila
dokazati da je biskup neprijatelj demokracije
ili naroda. Novi upravitelj
nadbiskupije je bio odlučan. Preuzimajući
novu dužnost zarekao se: "Kao vjeran
Kristov pastir nikada neću zatajiti
vjeru ni vjernost prema Crkvi! Tako
meni Bog pomogao." Konačno, 29. lipnja
1950. godine u 17.30 sati državna sigurnost
je uhitila Zoltána Meszlényija u
njegovom stanu i odvezla ga "u nepoznatom
pravcu". U kolovozu se doznalo
da se biskup nalazi u zloglasnom logoru
Kistarcsa, gdje je zatvoren u samicu
s otvorenim prozorom i zajedno s
drugim zatočenicima bio zlostavljan. Za
mučeništvo je doznao kao bogoslov, pa
je progonstvo prihvatio bez ikakvog
straha. Svoje biskupsko geslo "fidenter
ac fideliter - s vjerom i vjerno" je vjerno
održao do kraja, te vjeru i vjernost
Crkvi nikada nije pogazio. Njegovi mučitelji
su ga zlostavljali sve dotle dok od
iscrpljenosti 11. siječnja 1953. godine
nije umro. Bio je već mrtav kad su njegove
posmrtne ostatke 4. ožujka 1951.
godine prevezli u bolnicu. Njegova je
smrt ubilježena u maticu istom 1954.
godine. Čuvar groblja se starao o njegovu
grobu. Podigao je nad grobom
križ s biskupovim imenom i naznačenim
dvjema godinama. Nagradu za staranje
o grobu nije htio primiti. Držao je
do pokojnog biskupa. Od 1966. godine
posmrtni ostaci biskupa Meszlényija
počivaju u ostrogonskoj bazilici. Blaženi
Zoltán je jedan od mnogih vjernika
koji su poslije rata u Mađarskoj bili progonjeni
zbog svoje vjere. Slična prgonstva
su bjesnjela i u ostalim europskim
komunističkim zemljama.
|
|
|
