Riječ urednika
U potrazi
za Svjetlom
Dolaskom na ovaj svijet nijedan
čovjek nije pošteđen nemilosrdnog
iskustva "susreta" sa svjetlom.
Taj šok, međutim, uzrokovan
mnoštvom čimbenika, ne ostavlja
u novorođenčetu nešto poput averzije
prema svjetlu, nego baš suprotno.
Nakon kratkog vremena
dijete spontano voli svjetlost, a počinje
se plašiti tame. Iako još ne
zna što znači jedno, a što drugo,
čak i kad stekne prva saznanja o
svjetlu i tami, ne mijenja taj svoj
"stav". Svjetlo je nešto dobro, toplo
i nježno, a tama nešto čega se
treba čuvati, kruto i hladno, nešto
što ulijeva strah.
Odrastanjem se mijenja i način
upoznavanja s nedokučivom
pojavom svjetla. Koga od nas u
djetinjstvu stariji nisu prevarili
time da skupimo svjetlost dana u
vreću, te je uvečer pustimo u mračnu
sobu? Koliko je objašnjavanja
potrebno da malo dijete nauči
kako ne smije direktno gledati u
sunce, žarulje, vatru i druge izvore
svjetlosti? Prolazeći kroz sva
ta iskustva, potraga za izvorom prirodne
svjetlosti kasnije može izgubiti
na važnosti, ali ne i na svojoj
draži. Odgovor na pitanje izvora
prirodne svjetlosti i njezine pojave
čovjek obdaren razumom nije prestao
tražiti još od pamtivijeka. Objašnjenja
su se razlikovala, kako se
razlikovao i način pristupa tom
problemu. Prirodoslovne znanosti
na tom su području u posljednjih nekoliko
stoljeća napravile ogromni
napredak. Ove se godine, naime,
obilježava 400 godina od prvog
Galileova osmatranja svemira pomoću
teleskopa, a od toga vremena
znanstvenici su u potrazi za
izvorom svjetlosti napravili ogroman
put koji se mjeri stotinama
milijuna svjetlosnih godina. I makar
koliko daleko uspjeli prodrijeti
u svemir, odgovor na pitanje izvora
svjetlosti neće biti cjelovit.
Cjeloviti odgovor na to pitanje
za nas kršćane je sam Bog, nedokučivi
Stvoritelj i Svedržitelj. "Bog
je svjetlost i tame u njemu nema
nikakve" - tvrdi sv. Ivan u svojoj
Prvoj poslanici (1,5). Umjesto da
nas jednostavno oslobodi traženja
odgovora na pitanje izvora i pojave
prirodne svjetlosti, Sveto pismo
pred nas stavlja još jedan nedokučivi
svijet u kojem boravi nevidljiva
Svjetlost. Ustvari, u potrazi za tom
Svjetlošću mi vjernici ne možemo
poput znanstvenika ostati tek pasivni
promatrači, nego smo čak pozvani
i sami zračiti tom istom
Svjetlošću kojom smo obasjani,
kako bismo je doista mogli spoznati
(usp. Mt 5,14-16).
Na tom putu spoznaje Svjetlosti
mi vjernici, suprotno onomu
što se događa novorođenčetu, nismo
pošteđeni nemilosrdnog iskustva
"susreta" s tamom. Ustvari,
što više tragamo za svjetlošću, sve
jasnije u sebi otkrivamo borbu
svjetlosti i tame. Iskustvo te borbe
nas sve više potiče da se okrećemo
Svjetlosti, kako bi ona mogla
obasjati tmine, koje u sebi nismo
sposobni ukloniti.
Nalazimo se na prekretnici
dviju liturgijskih godina. Prvo nam
je razmišljati o posljednjim stvarima
u svjetlu Krista Kralja, a
odmah potom o osobnoj pripravi
za dolazak Kristova svjetla među
nas. Svjetlost označava naš početak,
a i na kraju joj se čvrsto nadamo.
Volio bih kada bi i ovaj broj
Zvonika, svojim raznolikim sadržajem,
u tim razmišljanjima i potrazi
za Svjetlošću svima nama
mogao biti bar malom pomoći,
kako bismo i sami još bolje zasjali
onom Svjetlošću koju toliko tražimo.
Vaš urednik
|
|
|
