Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 182
Riječ urednika
Meditacija
Božić 2009.
Tema
Aktualno
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Kutak za katehete
Paulinum
Priča
Kršćanski stav
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

Aktualno

Proslavljena 800. obljetnica Franjevačkoga reda

Piše: mr. Andrija Anišić
Misnim slavljem koje je u subotičkoj franjevačkoj crkvi Sv. Mihaela arkanđela predvodio o. Petar Cvekan, tajnik Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, kao osobni izaslanik provincijala o. Željka Železnjaka, zajedno s o. Ivanom Bošnjakom, gvardijanom subotičkim, o. Filipom Karadžom, gvardijanom franjevačkog samostana Sv. Ante u Beogradu u ime Franjevačke provincije Bosne Srebrne te dvadesetak svećenika i redovnika Subotičke biskupije, proslavljena je 26. studenoga 800. obljetnica Franjevačkoga reda.
Na početku slavlja u ime domaćina, nazočne vjernike, prijatelje i dobročinitelje subotičkih franjevaca, ugledne goste među kojima su bili predstavnici Veleposlanstva R. Hrvatske iz Beograda i Generalnog konzulata R. Hrvatske u Subotici, te predstavnici vlasti Autonomne Pokrajine Vojvodine, gradskih vlasti, Hrvatskog nacionalnog vijeća i drugih hrvatskih kulturnih, društvenih i političkih udruga, pozdravio je gvardijan o. Ivan Bošnjak, zaželjevši im dobrodošlicu i puno milosti od Gospodina po zagovoru sv. Franje.

U prigodnoj propovijedi o. Cvekan je, služeći se Isusovom molitvom slavljenja, pozvao prisutne da slave Oca nebeskog, što je "otajstva Kraljevstva Božjega objavio malenima" među kojima je bio i sv. Franjo kojega je Gospodin pozvao da živeći u poniznosti i siromaštvu oduševljeno naviješta Evanđelje, prepoznavajući u svakom stvorenju odraz slave Božje. Duh i život sv. Franje njegova "manja braća" već 800 godina pronose diljem svijeta. "Zahvalimo i proslavimo Oca nebeskoga za franjevce koji su u ovim krajevima u prošlosti, kroz niz stoljeća živjeli i navješćivali evanđelje po nadahnuću i uzoru sv. Franje, ali i za one koji to sada čine i koji će to činiti i u budućnosti", zaključio je o. Cvekan.

U prikaznoj procesiji, uz euharistijske darove Ivan i Jelena Piuković, odjeveni u bunjevačku narodnu nošnju, prinijeli su sliku s logom proslave 800. obljetnice Franjevačkoga reda koju je u tehnici slame izradila Jozefina Skenderović, a koju su franjevcima darovali vjernici Subotičke biskupije u znak zahvalnosti za svu pastoralnu skrb i ljubav iskazanu im u proteklim stoljećima. Na misi je pjevao franjevački zbor sv. Ivana Krstitelja iz Zemuna pod ravnanjem Željka Graca. Psalam i "Pjesmu stvorova sv. Franje Asiškog" poslije pričesti pjevao je časni brat fra Miroslav Petrac iz Zagreba uz orguljsku pratnju Filipa Čelikovića, a Božju riječ čitali su članovi subotičkog Franjevačkog svjetovnog reda.

Svečana akademija

Poslije Euharistijskoga slavlja, u Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće održana je svečana akademija u čast 800. obljetnice Franjevačkoga reda. Program je započeo nastupom djece nekoliko subotičkih župa koje su za nastup pripremile učiteljice i katehistice s. Eleonora Merković, s. Jasna Crnković i Ana Čavrgov. Djeca su uz pratnju Tamburaškog orkestra subotičke Muzičke škole, pod ravnanjem prof. Mire Temunović, otpjevali pjesme nadahnute franjevačkim duhom: "Vjek hvaljen budi" i "Hvaljen budi o Bože kralju naš" pod ravnanjem prof. Nataše Kostadinović. Scenu razgovora sv. Franje i br. Stjepana izveli su dječaci Marin Piuković i Oliver Kovač.

Slijedili su pozdravi p. Bošnjaka, p. Cvekana i p. Karadže. Svoje zahvale i čestitke franjevcima su uputili i Pero Horvacki, dogradonačelnik Subotice, u ime gradonačelnika Saše Vučinića i gradskih vlasti, zatim Mato Groznica u ime pokrajinskog Tajništva za nacionalne manjine AP Vojvodine, a pročitani su i brzojavi isprike i čestitke dr. Bogoljuba Šijakovića, ministra vjera u Vladi R. Srbije, Bojana Pajtića, predsjednika Izvršnog vijeća Vojvodine, kao i Ljerke Alajbeg, generalne konzulice R. Hrvatske u Subotici.

Predavanje o Franjevačkom redu i FSR

Predavanje na temu "800 godina franjevačkoga reda" održao je dr. sc. Robert Skenderović iz Zagreba. U kratkim crtama osvrnuo se na početke Franjevačkoga reda, a zatim je pregledno prikazao djelovanje Franjevaca u ovim krajevima počevši od Bosne i Hrvatske do Mađarske i Bačke. Pri tom je istaknuo kako su franjevci na ovim prostorima prisutni gotovo od osnutka reda. Ukazao je također na značaj i doprinos franjevaca u Bačkoj, gdje su prisutni već u prvoj polovici 17. stoljeća. Doprinos franjevaca je osobito značajan i zabilježen od kraja 17. stoljeća kada su franjevci doveli veće skupine Hrvata – Bunjevaca i Šokaca iz Bosne i Hercegovine, te iz Dalmatinske zagore u Sombor, Baju i Suboticu te krajeve u okolici Bača. "Franjevci su odigrali veliku ulogu među Hrvatima u Bačkoj ne samo u širenju i očuvanju vjere, nego i u prosvjetnom smislu i očuvanju nacionalne svijesti", istaknuo je predavač.

O Franjevačkom svjetovnom redu i njegovu djelovanju u Bačkoj govorio je potom mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik u Subotici i biskupski vikar. Podsjećajući na nastanak samoga Franjevačkoga svjetovnoga reda, čija je svrha prije svega “propovijedati evanđelje radom“, mons. Beretić je naglasio kako spomenuti red u Subotici i Bačkoj postoji već 280 godina. U prvom popisu brojio je 500 članova, a u drugom više od 700, dok danas ima oko dvije stotine članova. "Franjevci su uvijek bili bliski narodu i zato ih je narod volio i poštivao kao svoje rođake te su ih nazivali 'ujacima'. Oni su s vjernim pukom dijelili dobro i zlo, proživljavajući s njim progone i neimaštinu, ali ga nikada nisu napustili. Franjevci su ostavili među bačkim Hrvatima i u vjernom puku u Bačkoj tragove koji se nikada izbrisati neće", zaključio je predavač.

Subotičke franjevke, točnije sestre Kćeri Milosrđa Trećeg samostanskoga reda sv. Franje, predstavila je s. Eleonora Merković. Ona je naglasila kako su sestre Kćeri Milosrđa ubrzo nakon osnutka Družbe već došle u Suboticu (1923.), gdje su preuzele rad u domu za napuštenu i siromašnu djecu "Kolevka", a od 1930. godine imaju i svoj samostan. U proteklim godinama djelovale su u više župa Subotičke biskupije, a sada djeluju u župama Sv. Roka i Marije Majke Crkve.

Scenski prikaz uz stihove i glazbu

U nastavku programa recitatori Hrvatske čitaonice Nevena Mlinko i Filip Čeliković govorili su stihove subotičkih pjesnika Lazara Franciškovića i Silvestra Bašića o franjevcima i franjevačkoj crkvi, uz klavirsku pratnju Miroslava Stantića te Bašićev scenski prikaz. Na svečanoj akademiji nastupili su i zborovi sv. Ivana Krstitelja iz Zemuna i Komorni zbor Collegium musicum catholicum iz Subotice pod ravnanjem Željka Graca i Miroslava Stantića. Voditelji večeri bili su Željka Zelić i Lazar Cvijin.

Proslava ovog velikog jubileja održana je u organizaciji franjevačkoga samostana, a uz potporu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, osobito ravnatelja Zavoda Tomislava Žigmanova i menadžerice kulturnih aktivnosti Katarine Čeliković. Bila je to zahvala Bogu za dar Franjevačkog reda, koji je u Crkvi na tim prostorima ostavio svijetle i duboke tragove, ali i molitva za budućnost – da novi mir i novo dobro, po zagovoru sv. Franje i zauzimanjem njegovih sinova i kćeri i svih ljudi dobre volje zavlada cijelim svijetom, kako je to nadahnuto rekao o. Petar Cvekan.

Ustrajno Zvonik zvoni, a Danica razdanjuje

Piše: Katarina Čeliković
* Zvonik stvara zajedništvo. * Danica je čuvar vjerskog identiteta. * Ona je nepobitno čuvarica nacionalnog identiteta ovoga naroda. * Danica malo svjetlo u tami, znak nade. * Jedini prozor u svijet vlastite vjere, a budući da su na hrvatskome jeziku i u svijet kulturne vlastitosti.

Proslava s povodom

U Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, 16. prosinca – dan pred zaključenje lista, proslavljeno je 15 godina izlaženja Zvonika, kao i 25 godina neprekidnog izlaženja kalendara Subotička Danica. Ovo je povod za slavlje, ali ponajprije za zahvalu Bogu za rijedak primjer ustrajnosti u svijetu katoličkih tiskanih medija na hrvatskom jeziku u Vojvodini.
Uredništva Zvonika i Subotičke Danice željela su plodove svoga rada predstaviti i javnosti na onaj način koji će potvrditi i razlog za njihovo ustrajno pojavljivanje. Kako su ove tiskovine neprofitnog karaktera, ni proslava ne može biti drukčija nego slavlje i veličanje Onoga koji je dao snagu za ovo.

Urednik uređuje

Riječi pozdrava nazočnima na svečanoj priredbi uputio je ponajprije glavni urednik Zvonika, mr. Mirko Štefković, zahvaljujući ovom prigodom svima – napose onima koji pišu i onima koji čitaju – na potpori koju daju punih petnaest godina. Jedino zajedništvo u Bogu može uroditi ovakvim plodovima, rekao je urednik, te istaknuo kako svi oni koji pišu i daju svoje priloge za Zvonik zaslužuju veliku pohvalu i zahvalu. Hvala im za nesebično utrošenu energiju, kojom su potegnuli konop zvona našega Zvonika, kako bi se njegov poziv na upravljanje pogleda k Nebu što jače čuo. Uvjeren sam da ih plaća, koju im Zvonik nije mogao dati, negdje ipak čeka. Ono što su možda već dobili, to je radost što su i sami poput tolikih pisaca svoja pera Gospodinu na raspolaganje stavili, da On sam kroz njih progovori.

Razlog za radost po njemu je svako zaključivanje broja, te je nadodao da se raduje kad razmišlja kako mnogi od objavljenih tekstova nekoga dotaknu i potaknu da na tren zastane i osjeti prisutnost Božju. Kakvog li uzvišenog poslanja! O tom ozračju u kojem je Zvonik nastao i opstao govori i činjenica da, pored simbolične nagrade, nitko za ono što uradi ne može primiti zasluženu plaću.

U služni naroda odgovorno

Biti odgovornim urednikom za neku tiskovinu nije često ugodna uloga i vidljiva u javnosti, o čemu je govorio odgovorni urednik Subotičke Danice mons. dr. Andrija Kopilović te, među ostalim, rekao kako ona izlazi puno duži niz godina. No, kao ni jedan Godišnjak, Danica je zabranjivana, plijenjena, spaljivana, napadana, a ipak živa. Mislim da Danica uskrišava upravo zato jer je zvijezda neuništiva. U našem narodu izvršila je poslanje doslovno zvijezde Danice jer je uvijek znak i poticaj nove nade, ali i navještaj dana.

To je svojevrsni pregled i trajni izvor događanja u našoj zajednici... Ona je jednom riječju hrana duše našega čovjeka. Kopilović je istaknuo kako u Danici ima i takvih ozbiljnih i zrelih teoloških tekstova, na znanstvenoj razini kojih se ne bi stidio ni jedan znanstveni časopis. Na koncu je zaključio: Danica je čuvar vjerskog identiteta. Ona je nepobitno čuvarica nacionalnog identiteta ovoga naroda.

Mons. Kopilović je također posvjedočio da se kao odgovorni urednik osjeća odgovorno te da doživljava Danicu kao istiniti svjetionik ne jak kao sunce, ali jasan kao zvijezda, stoga se smio i smije prihvatiti biti odgovoran za takvu Danicu s ponosom i zahvalnošću dok to može i dok mu zajednica povjerava. Neka Danica živi i "dvori" svoj narod.

Zvonik zvoni a Danica razdanjuje mnogima

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov je rekao: Na pitanje kome Zvonik zvoni a Danica razdanjuje, mora se prvo reći – mnogima! Oni doznačuju, vidjet ćemo, istina različno ono što sadrže brojnima. Po njemu, to je jedini prozor u svijet vlastite vjere, a budući da su na hrvatskome jeziku i u svijet kulturne vlastitosti. Žigmanov je istaknuo kako se mora sada i ovdje osvijestiti da su to jedine vjerske periodične publikacije unutar Katoličke crkve koje ovdje postoje na materinjem jeziku Hrvata. Kada je u pitanju svrha koje Zvonik i Danica postizavaju, to je područje sebepredstavljanja – riječ je o svjedočenju da kao zajednica vjerujućih jednoga naroda možemo govoriti o nama i onomu našemu sami. Žigmanov je postavio pitanje i odgovorio: Zar Danica, pojavivši se relativno kasno na stolu sličnih pothvata među Hrvatim, sa temeljnom namjerom da bude sredstvo kako bi dan i ovdje već jednom bio, nije prestajala, pa ponovno započimala izlaziti više od 5 puti? Nekad zaslugom drugih, a gdjekad i zbog, priznajmo to smjelo, naših slabosti! No, uvijek se iznova, poput mitskog Feniksa, pojavljivala iz pepela, s drugim ljudima, u drugim društvenim okvirima, drugačijega izgleda, pa ipak s istom nakanom – biti u funkciji naviještanja Riječi, sa svim gore navedenim posljedicama.

Ima jedna zvijezda koja nije zvijezda

Zašto je naš kalendar zvijezda iako nije zvijezda, i zašto ju tako zovemo, odgovorio je glavni urednik mons. Stjepan Beretić: Ova naša, Subotička Danica se zove tim imenom zato što je oduvijek htjela naviještati praskozorje, zoru koja puca, početak novoga dana. To dakazuje i njen sadržaj za 2010. godinu, jer Danica izmamljuje osmijeh, zanos, veselje, radost. Danica ima svoj čar i ljupkost. Zato Subotička Danica, rekao je mons. Beretić, ne smije biti glasnik tame, nasilja, smrti ni nemira, već će sve učiniti, da svoje čitatelje oraspoloži za dnevne dužnosti. Potom je rekao kako Danicu treba uzeti u ruke i zbog mladosti njezinih suradnika. Vrijedi je prolistati i zato što nam ova Danica svjedoči o tome, koliko su djeca i mladi katolici aktivni. Nakon nabrajanja i drugih sadržaja, mons, Beretić je na kraju rekao da je Subotička Danica sva ukorijenjena u ovaj komad Zemlje između Dunava i Tise. Najbliža je ljudima nizine. Subotička Danica nam treba samo ako je, kako kaže latinski tekst hvalospjeva uskrsnoj svijeći: Lucifer Matutinus – jutranji svjetlonoša. Kad bi crno pisala, bilo bi to kao pisanje pisaljkom po rijeci. U tami se tama ne vidi. Ako su svi zakuci zemlje puni tmina i nasilja, neka nam ova Danica bude malo svjetlo u tami, znak nade.

Pastirska igra "Božić u svemiru"

U drugom dijelu programa, voditelji s. M. Jasna Crnković i Vladimir Lišić najavili su jedno od iznenađenja večeri, nakon što je u šali s. M. Jasna kao voditeljica bila prvo iznenađenje. Drugo iznenađenje bila je pastirska igra "Božić u svemiru" u izvedbi djece i pjevača župe Sv. Roka, a kojima su se priključili VIS "Proroci" i Antonija Piuković. U tijeku igre oživljen je stari bunjevački običaj “Betlemari“ koji je izazvao veliku radost kako samih izvođača tako i publike.

Brojne nagrade

Na kraju večeri voditelji su pozvali publiku na malu igru, što je i bilo treće iznenađenje. Ovom prigodom je onima koji su pronašli na svom sjedištu skrivenu naljepnicu, darovano 25 Danica i 5 pretplata za Zvonik, a katedralni župnik je darovao 10 knjiga "Dužijanca u srcu". Ovo je bila velika radost za publiku, što se kasnije prenijelo i u druženje i razgovor.

Čestitke

Dragi moji,
ne bih vam željela govoriti o značaju Zvonika za opstojnost našeg roda i naroda, jer, ako je netko toga svjestan, to ste vi! Želim vam samo reći da se moje najljepše uspomene iz rodnog kraja (u kojima nema ni zrna patetike niti nostalgije, samo čista radost) vežu i isprepliću sa "životom" Zvonika.

Sada kada obilježavate njegovih 15 godina, želim vam i ubuduće nadahnuće Duha Svetoga, snagu i milost od Gospodina da dragi nam Zvonik nastavi svojim življenjem pronositi slavu Boga našega, okupljati i radost donositi obiteljima i pojedincima kamogod stigne.

Čestitam, radujem se s vama, vjerujem u vas i nadam se dugom življenju i dobromu koje Zvonik daruje svakim svojim brojem. Od srca,
Vaša Bernarda Grgić

Hvala na pozivu za Zvonik i Danicu. S duhom sam s vama i dalje ostajem na raspolaganju kao dopisnik za Zvonik i Danicu. Nek nam živi Zvonik i Danica, nek se čuje njegov mili zvuk širenja Radosne vijesti, a Danica nam svijetlila i najavljivala zoru novog Dana kulture i duhovnosti za sve uzraste. Čestitam! Pozdrav svima u Zvoniku i Danici! Sretan Božić!
o. Mato, OCD

Zahvaljujem na pozivu na svečanu akademiju u povodu jubileja Zvonika i Subotičke Danice. Nažalost, zbog lošeg zdravstvenog stanja nisam u mogućnosti nazočiti ovom događaju.

Zvonik i Subotička Danica duhovna su riznica, čuvari i kroničari vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta naše zajednice. I sam sam, svojim skromnim prilozima, nastojao pridonijeti ovoj misiji.

Svim zaslužnim čimbenicima za neprekidno izlaženje ovih dviju publikacija čestitam na velikom i uspješnom zalaganju i želim mnogo uspjeha u daljnjem radu. Pozdrav u Gospodinu,
Zvonimir Pelajić