Djeca - Uredila: Katarina Čeliković

Božić se nekada slavio ovako

Sjedi moja baka kraj stare crjepane peći i počne pripovijedati:

"Božić se nekada slavio ovako: Na Badnji dan smo prostrli slamu po cijeloj sobi i na njoj smo sjedjeli i pričali, igrali se i naravno valjali se do polnoćke. U slamu su nam bacali orase, koje smo mi skupljali, lomili i jeli. Osis je donio jelku u susjednu sobu, koju smo smjeli vidjeti tek poslije polnoćke. Jelka je bila ukrašena kuglama raznih boja, slatkišima, a umjesto današnjih lampica gorjele su svijeće. Na vrhu je naravno bio neki ukras."

Baka na trenutak zastaje a ja zamišljam kako bi bilo lijepo u našoj kući napraviti jedan takav Božić. Baka nastavlja pričati, a ja je pažljivo slušam. "Mama daje meni da poslužim tanjurić s jabukama, bijelim lukom i medom. Mama je govorila: jabuka za rumene obraze, bijeli luk i i med za zdravlje. Odmah poslije toga mama poslužuje večeru: gust grah, tijesto s makom, ribu i neizostavni pleten kolač. Kad smo završili večeru, odmah smo se obukli za polnoćku. Izašli smo na put i imali što vidjeti. Snijeg je već uveliko napadao! Braća i ja smo se odmah počeli grudati i praviti anđele u snijegu, ali roditelji su nas ipak "odvukli" do crkve. U crkvu se skupilo mnogo svijeta i svi su slušali misu. Vratili smo se kući i odmah počeli otpakivati poklone. Ja sam dobila lijepu lutku, a moja braća po praćku. Čim smo se dobro nagledali darova, legli smo spavati na slami. Sljedećg, božićnog jutra, probudili smo se svi s istom misli: Isus je rođen! Svečano smo se obukli i otišli u crkvu. Poslije mise na red je došao svečani ručak: "čureća čorba" (juha od purice), kuhano meso, varivo, pečena "ćurka" (purice), a na kraju kolači. Cijeli dan prolazi u slozi i veselju."

Božić je nekada kao i danas bio dan sloge, mira, dobrote, ali se to iskazivalo na drukčije načine. Gregor Lulić, 5. r., OŠ "Šuro Salaj" Subotica

Radosne zornice u župi Sv. Roka

I ove godine, svako jutro u pola sedam, u crkvi Sv. Roka okupljamo se na zornice i tako iščekujemo Isusovo rođenje. Na našim zornicama su i dvije najmlađe sudionice, Marija Magdalena i Ana (dvogodišnjakinje, op. ur.). Svako jutro kada stignem na zornicu oraspoloži me jedan mali osmijeh anđela zvanog Ana. Svako jutro se mi mladi nasmijemo s Anom i ona nam još više uljepša vrijeme na zornici, pored našeg župnika Andrije koji ima svoj moćni dar poskakivanja. Najljepši dio mise je propovijed, tada se djeca propituju i svi se dobro nasmijemo. I tako je prošao jedan tjedan došašća i počinje drugi, s još većim veseljem i radošću.
Ana Kulundžić

Pisma Isusu djece župe Sv. Roka u Subotici

Dragi Isuse, šaljem ti pismo i hoću da ti se zahvalim za sve što si mi pružio. Hvala ti za moga malog brata i moje roditelje. Molim te da nas sve čuvaš, da nam daš zdravlja i snage da budemo dobri. Željno čekam Božić i želim ti puno sreće.
Tvoj Marko Balažević

Dragi Isuse, čekam tvoje rođenje (Božić) sa puno veselja i puno poklona. Isuse, čekam tvoj dolazak na Zemlju kad stigne Božić. Isuse, želim da moj tata ostane na poslu. Isuse, nadam se da ću za Božić dobiti što god hoću. I hoću da u Božiću ima puno radosti.
Ivana Vojnić Tunić

Za Isusov dolazak ću se pripremiti tako što ću...

Svatko na nečiji rođendan dolazi s darom. Obično se dar kupi, neki put daruješ i nešto što si sam napravio, a neki put pružiš nešto od srca. Svake godine mi posebno slavimo rođendan našeg najvećeg prijatelja - Isusa. I njemu za rođendan poklanjamo dar. Vrijeme došašća je vrijeme kada pripremamo dar za Isusa koji ćemo mu pokloniti na njegov rođendan. Isus ne želi naše kupljene darove. On želi da se za njegov rođendan sjetimo njega, a zaboravimo na sebe. Želi i da se sjetimo drugih ljudi pa ih obradujemo nečim čega smo sami odrekli. Djeca drugog razreda OŠ "Ivan Milutinović" su razmišljala i domislila se kako će se pripremiti za Isusov dolazak, njegov rođendan.

* Za Isusov dolazak ću se pripremiti tako što ću spremiti sobu, slušati mamu i tatu, radit ću domaći, neću govoriti ružne riječi, učit ću i neću se plaziti. - Majda Kikić, 2a

* Za Isusov dolazak ću se pripremiti tako što ću spremiti sobu i odreći se čokolade. - Milan Ajdarić, 2a

* Za Isusov dolazak ću se pripremiti tako što ću se odreći kompjutora. - Ivana Vojnić Tunić, 2c

* Za Isusov dolazak ću se pripremiti tako što ću staviti štalicu u kojoj se Isus rodio. - Danijel Vojnić, 2a

Pravi sveti Nikola došao u župu Sv. Križa

Kada nam zakuca Advent na vrata, dobijemo puno prilika za darovanje i osmijeh. Prvi takav dan je blagdan svetog Nikole kada djeca stavljaju svoje cipele u prozor nadajući se daru.

U subotičkoj crkvi Sv. Križa poslije nedjeljne mise u 9 sati na mađarskom i u 10,30 sati na hrvatskom jeziku, pojavio se s praporcima pravi"Mikulaš" obučen u crveno s bijelom bradom. Djeca su se počela gurkati a sjaj u očima bio je ravan onom sjaju s neba. Kada je sv. Nikola zatražio jutarnju molitvenu pjesmicu, pjesma se zaorila iz sveg glasa iz dječjih grla. Iako skromni, darovi su obradovali vjeronaučnu djecu ali i one manje. Osmijeh na licu pokazao je koliko je radosti donio sveti Nikola.
Elvira Francišković

Kreativne radionice i "kokice"

Kreativci Hrvatske čitaonice su se tijekom dva mjeseca sastajali na zajedničkom poslu - uživali su u pravljenju ukrasa za Božićnu izložbu. A dosjetili su se raznih ukrasnih predmeta: od vjenčića do borova, a glavni materijal bile su "kokice"! Svi ih volimo jesti, a ovdje se moglo i jesti i stavljati na ukrase.

Našim kreativcima nije manjkalo ni pomoći. Bilo je tu učiteljica, ali i roditelja. Uz lijepu glazbu ili probe recitatora vrijeme je brzo prolazilo, a čitaonica je bila sve manja za brojne proizvode kojih je bilo sve više i više. Neke od njih možete vidjeti ovdje, a neki će biti na prodaju na božićnoj izložbi. I eto, druženje je bilo svima korisno, a na kraju će im biti i na uživanje.
Katarina Čeliković

Adventske radionice u Bajmoku

U duhu Adventa vjeroučenici od prvog razreda osnovne škole pa sve do srednjoškolaca okupljaju se na župi, u našoj dvorani. S nama su vjeroučiteljice Monika i Mirela, one su jako dobre i pomažu nam u svemu. Nekada dođe i naš župnik pogledati što radimo. On se zove Zsolt Bende. Djeca ga jako vole zato što ih nasmije i zabavi. Uvijek pričamo na dva jezika - na mađarskom i hrvatskom.

Neposredno prije početka Došašća okupili smo se kako bismo izradili naš mali adventski vijenac koji će nas podsjećati da je Božić jako blizu. Na početku ove radionice prvo smo kao i uvijek molili, a onda su nam vjeroučiteljice ispričale o pripravi za Božić koju možemo raditi u našim domovima. Podijelile su nam adventske vijence na papiru koje smo obojali (tri ljubičaste svijeće i jedna roza), izrezali ih i zalijepili u krug. Svako dijete je svoj vjenčić nosilo kući da ga stavi na svoj stol, a svake nedjelje ćemo upaliti po jednu svijeću - tj. zalijepiti plamen na jednu svijeću. Izradili smo i četiri velike svijeće koje ćemo svakog petka po jednu lijepiti na prozor dvorane. Dok je radionica trajala, imali smo upaljenu prvu ljubičastu svijeću.

Sva djeca rado dolaze na ove radionice jer tamo uvijek radimo nešto zanimljivo, i nešto novo naučimo. Puno djece dođe na župu. Tako izgleda naše druženje na župi. Sretan Božić svima!
Danijela, Dijana, Sandra i Sanela (VI 1 i VI 2 - Bajmok)

Krist Kralj - Grad za Isusa na bajmočkoj župi

Novom školskom i vjeronaučnom godinom na župi sv. Petra i Pavla u Bajmoku započele su i župne radionice za svu djecu od prvog do osmog razreda, pa i za srednjoškolce. Na ovim radionicama djeca imaju priliku upoznati nedjeljno evanđelje te svaki puta na različit način bivaju animirani kako bi Božju riječ mogli pozornije slušati na svetoj misi te ju primjeniti i duže zadržati u svome životu. Posljednjeg petka u liturgijskoj godini govorili smo o Kristu Kralju. Svako od djece je imao po jednu kutijicu koju je uvio u papir i od nje načinio svoju kućicu u Isusovu gradu. Svaka je kućica imala svoje ime koje je ujedno i zadatak za vrijeme Adventa za dijete koje ju je načinilo: kuća mira, kuća ljubavi, kuća molitve... Među kućicama se isticala kruna za Krista Kralja u koju gledaju sve kućice, tj. sva djeca. Svi želimo biti u Božjem gradu, svi mu želimo pripadati i različiti nas putevi tomu vode, o tome svjedoči ova mala rukotvorina na hamer papiru. Uz prigodnu katehezu svaki se suret na župi može učiniti interesantnim i privlačnim

Ovo je lijep primjer kako se može ukombinirati župni vjeronauk u obliku radionica u nedjeljni raspored učemika, te kako on uopće ne mora i ne bi ni trebao biti nalik onom u školi. Bitno je samo imati dobru ideju i volju, ostalo Duh Sveti uradi! Katehete pokušajte! /Mirela Varga/