Kutak za katehete - Uređuje: Tim kateheta
Upoznajmo naše katehete
Jelena Jurišić
duboko dirnuta Božjom ljubavlju
1. Zovem se ... Jelena Jurišić, rođ. Mučibabić. Treće
sam dijete iz mješovitog braka Bogoljuba i Ane. Pokojni otac
je bio pravoslavne, a majka katoličke vjere. Kako moj otac
nije bio praktični vjernik, prije sklapanja braka, moji roditelji
su se dogovorili da će se vjenčati u Katoličkoj crkvi, kao i da
će im sva djeca koju budu imali biti katolici. Tako su dobili
najprije Zorana (koji je umro sa 2,5 godine), pa moju šest godina
stariju sestru Marinu, pa potom mene. Udana sam i supruga
Zoranova i majka četrnaestomjesečne Petre. Apsolvent
sam na Teološko-katehetskom institutu.
2. Rođena sam ... 27. 02. 1976.
godine u Somboru.
3. Živim i radim ... u Somboru.
Još tijekom studija povremeno sam
mijenjala mog, sada bivšeg, župnika
vlč. Lazara Novakovića. Tako sam vjeroučiteljsko
iskustvo postupno sticala.
Kada sam počela samostalno
raditi, dobila sam srednju školu "Sveti
Sava". Radim i u OŠ "Dositej Obradović",
gdje se super igramo, crtamo,
bojamo i tako učimo o istinama naše
vjere. Neki vjeroučenici dobivaju od
mene, kao katehete, prva saznanja o
Bogu i našoj vjeri. Tu se uvijek trudim
biti posebno pažljiva. Velika je odgovornost
na nama katehetama kada
govorimo o Bogu. Trudim se da moji
vjeroučenici prepoznaju: doživljeno
iskustvo Boga (Božju prisutnost) i
vjeru (Abrahamovu, apostolsku, vjeru
svetaca, moju osobnu vjeru).
4. Moj životni - vjeroučiteljski
moto ... "Kušajte i vidite kako je dobar
Gospodin."
5. Omiljena pjesma, slika, priča ... o Isusu: Lijepa
glazba uvijek me tjera na suze, a osobito pjesma koju svakodnevno
iz sveg srca pjevam, a zove se "Kao Marija". To je
moja himna! Omiljena mi je slika Sv. Obitelji, koju imamo u
našoj blagovaonici, a nasljedila sam je od bake i dide. Izjutra
kada uživam u jutarnjoj tišini i molitvi, sjedeći u blagovaonici,
uvijek iznova promatram sliku i razmišljam o prošlom danu i
o svojoj obitelji. Uvijek iznova analiziram koliko smo jučer,
kao obitelj, bili blizu ili daleko Svetoj Obitelji. Omiljena knjiga
mi je od skora "Suputnica" (Evanđelje na drugi način) sestre
M. Bonite Kovačić, ocd.
6. Najljepši trenutak u vjeronaučnom radu ... kada
vidim da dijete ima osobni odnos prema Bogu - tada znam
da u sebi ima zasađeno dobro sjeme vjere i znam da će ono
isklijati već nekako, jednom... kad to Bog bude htio.
7. Najteži trenutak u vjeronaučnom radu ... kada
vidim zanemarenu djecu, gladnu ljubavi i pažnje, tužnu,
usamljenu i zabrinutu djecu. Takvu djecu odmah prepoznam
i trudim se da se bar na mom satu osjećaju drukčije.
8. Vjeroučitelj ne može živjeti bez ... ne bi trebao živjeti
bez mnogo toga: osobne vjere, iskrenog i nedvosmislenog
svakodnevnog svjedočenja Krista, bez kršćanskog morala,
molitve, meditacije, permanentne naobrazbe i , na kraju,
a najvažnije - BEZ LJUBAVI PREMA DJECI!
9. Postala sam vjeroučitelj jer .. me je sam Bog kroz
moj životni put mijenjao i gradio i sigurna sam - pozvao k
sebi. Iz smrtne opasnosti me je izbavio, liječio me i čudesno
ozdravljao. Od nemogućeg učinio je ono što je samo Bogu
moguće. Lako je u dobru pouzdati se i vjerovati Gospodinu.
U vjeri se raste tek u nedaćama i zahvaljujem Bogu na svemu,
a pogotovo na teškim trenucima, jer zbog njih sam postala
duboko dirnuta Božjom ljubavi!
10. Moja poruka vjeroučenicima
... U mom vjeroučiteljskom
radu neprestano potičem djecu da
probaju: vjerovati Bogu, razgovarati s
Bogom ("jadati" mu se i žaliti, zahvaljivati
mu i slaviti ga) i u Njeg se pouzdati
(jer on je svemoguć i sve što čini
- radi za naše dobro).
11. Moja poruka roditeljima ...
Dragi roditelji, težeći za materijalnim
dobrima kojima želite osigurati svoju
djecu, nemojte zaboraviti na mnogo
važnije: odnos prema duhovnim dobrima
kojem ih vi prvi trebate poučiti
i o kojem vlastitom vjerom trebate
svjedočiti. Dar vjere je neprocjenjiv
dar koji svojoj djeci, uz Božju pomoć,
možete dati.
12. Moja poruka katehetama
... Drage kolegice i kolege, dogodi li
vam se da se umorite od lošeg rasporeda,
bojkotiranja katoličkog vjeronauka,
odveć velikog volontiranja
zbog neplaćenih sati (ipak svima nama treba kruha!) - sjetite
se da sve ovo nije uopće važno, jer je ovo najljepši, najodgovorniji
i svakako najvažniji posao kojim se može baviti
jedan laik - kateheta čiji je posao širiti Božje kraljevstvo na
zemlji i raditi za Slavu Nebesku!
13. Moja poruka čitateljima Zvonika ... Poštovani čitatelji
ovih redaka, za svakoga u Crkvi ima mjesta. Svi smo
pozvani kao vjernici naviještati Evanđelje. Veliko je to poslanje,
a ljudi je malo. U velikoj nestašici vremena, podijelimo
naše vrijeme s ljudima u potrebi. Treba biti aktivni vjernik.
Raditi na sebi. Širiti poslanje. Počelo je vrijeme došašća -
valja se pripraviti za Božić. Vrlo često razmišljam o starim i o
bolesnim ljudima koji su u svojim kućama zatvoreni, od svih
zaboravljeni, u život razočarani... Kako bi dobro bilo otići do
njih, provesti malo vremena s njima, pomoći im što treba,
utješiti ih i podsjetiti na sakramente Svete pričesti, Ispovijedi
i Bolesničkog pomazanja, i tako donijeti radost rođenja Krista
u svaki dom.
Vjeroučiteljici Jeleni i njenoj obitelji
obilje Božjeg blagoslova - neka ljubav
i dalje siju svugdje gdje su!
|
|
|
