Meditacija - Piše: s. M. Jasna Crnković
Dragi Isuse!
2. prosinca 2009.
Jučer smo u crkvi dobili zajednički zadatak u došašću
- napisati pismo Tebi. Eto, vjerovao ili ne, da bismo se obratili
Tebi, potreban nam je zadatak. Ja sam bila bolesna, u krevetu.
Ali Tvoji su mi sve prenijeli.
Djeca su oduševljeno obavila zadatak. Neki su mi pokazali
svoja pisma. Meni su se svidjela, a kako se onda neće svidjeti
Tebi. Koliko samo boja, sjajnih olovaka! A sadržaj -
svima bi se pojavio razdragan osmijeh na licu! Mogu samo
zamisliti kakav je Tvoj osmijeh dok čitaš ta pisma (Ti ih čitaš
već dok se pišu, zar ne?).
Između dječjih pisama našlo se i pokoje pismo hrabrih
roditelja koji ovaj zadatak nisu doživjeli kao dječju igru nego
su smatrali da je baš sada važno i pismeno ti se obratiti. Ta
pisma nisam smjela čitati. Što ja znam zašto? Iz strahopoštovanja,
možda zato što su se usudili poput djeteta pretočiti
svoju dušu na papir i to Tebi, za Tebe i zbog Tebe. Iz straha,
da ne povrijedim tako svetu intimu između njihovih duša i
Tebe, pouzdanog Prijatelja i Brata. Vjerujem da je to za njih
bilo posebno iskustvo.
Pa tako sam se i ja odlučila na ovo pismo. Davno sam
pisala pismo nekome. Pisma Tebi skoro da se i ne sjećam ...
Daaa! ... Sjećaš se onog pisma koje sam ti pisala negdje u
srednjoj školi? Duhovna obnova, samostan sestara Kćeri Milosrđa,
potkrovlje, knjiga "Taj divni čovjek Isus"? I moje
pismo? Oduševila sam se Tobom i to Ti valjda napisala.
Nisam ga sačuvala. Prijateljica je slučajno našla to pismo
među mojim bilješkama s duhovne obnove. Narugala mi se
da je to ljubavno pismo. Pocrvenjela sam. Zašto ne dijeli moje
oduševljenje? ... Evo! Pronašla sam bilješke iz novicijatskih
dana kada sam, sjećajući se tog događaja, zapisala: "Tada
nisam razmišljala o redovništvu. Nisam čak ni znala da su zaljubljeni
u Isusa posebna sorta ljudi. Tek mi je sada to potpuno
jasno." (23. 08. 2000.) Morala sam to pronaći da se
prisjetim trenutaka kad sam posebno bila svjesna svoje pripadnosti
Tebi. Kako je osvježavajuće pročitati zapise svih
milosnih trenutaka koje si mi pružao!
Imam osjećaj, Isuse, da se samo smješkaš. Drago Ti je
da opet ovako pismeno komuniciramo? I meni je drago, iz
srca Ti govorim!
Iskreno nisam baš namjeravala obaviti ovaj zadatak. Pa,
bila sam bolesna! I danas imamo već novi zadatak. Ali jednostavno
se dogodio klik! Razmišljajući o čemu bismo mogli
ovog mjeseca meditirati u Zvoniku, o čemu bi bilo lijepo progovoriti
za moj rastanak s čitateljima ove rubrike, dogodilo
se to - pogled na križ i lampica! Pismo Tebi! Sve u istom trenutku!
U iščekivanju smo godišnje proslave Tvog Rođenja. Uvijek
je to radosno vrijeme. Tko ne iščekuje trenutak kad će
obradovati svog p(P)rijatelja za rođendan? Dobra riječ, božićna
čestitka, pismo - izvrstan način da obradujemo nekoga.
Više nitko nema strpljenja pisati pisma (posebno ne ovolika
kao što je moje!), a kako bi bilo lijepo da ove godine pošaljemo
bar božićnu čestitku rođacima, prijateljima, poznanicima
i to ne SMS-om ili E-mailom, već rukom. To je blago jer
time pokazujemo osobi koliko nam je važna kad smo
spremni toliko vremena i strpljivosti potrošiti samo na nju. I
to ne samo klasičnom porukom Sretan Božić, nego pored
toga dopisati i riječi nade i ljubavi. Zato se to blago treba pažljivo
čuvati. Pa ako čestitka i ne stigne za Božić, stići će kasnije.
Poruka, koju je naša ruka pisala, neće zakasniti.
Hvala Ti, Isuse, što si me to poučio potaknuvši me na
pisanje ovog pisma. Imala bih Ti još toliko toga pisati. Znam
da si Ti uvijek sa mnom i sa svima koji imaju povjerenja u
Tebe. Podsjećaj nas na to jer često zaboravimo. Blagoslovi
nas!
Voli te Tvoja
Jasna
|
|
|
