Mladi Uredila: Nevena Mlinko
Reportaža iz Betlehemske štalice
Tijela u štalici, ali duša u najtoplijem
Božjem okrilju
Dragi čitatelji Zvonika, donosimo vam najekskluzivnije
vijesti iz Betlehema! Bili smo veoma radoznali i uputili se na
taj daleki put, kako bismo sve provjerili iz prve ruke. Saznali
smo da se u tom gradiću ovih dana treba roditi dijete. Djeca
se rađaju svaki dan, što je tu čudno?, pomislit ćete. Ali dolazak
ovoga djeteta dugo je očekivan. Za njega se govori da će biti
kralj cijeloga svijeta, da će vladati svim narodima i da će donijeti
mir. Potrudili smo se odmah vas izvijestiti o tome događaju!
O Betlehemu i čudesnom svjetlu, pjesmi
Umorni od puta, naišli smo na ploču na kojoj je pisalo
Betlehem, ali polako smo počeli sumnjati da smo stigli na
pravo mjesto! Bila je noć, tiha noć kao da je cijeli grad spavao!
Nismo vjerovali da se
to dugo očekivano dijete
nalazi u ovakvom gradu.
Bio je to sasvim običan
gradić s malim i ponekim
trošnim kućama u kojima
nikako nismo mogli zamisliti
budućeg kralja i njegovu
obitelj. Zastali smo i
zabezeknuti se osvrtali
oko sebe. Odjednom, shvatili
smo da tišinu noći remeti
neka pjesma. Bila je
to neka čudna pjesma
kakvu nikad ranije nismo
čuli. Slušajući ju, krenuli
smo uskom stazom koja je
vodila kroz polje s istočne
strane Betlehema. Nad
nama je bilo divno istočnjačko nebo, s bezbroj sjajnih zvijezda,
kako se kod nas ne može vidjeti ni za najvedrijih noći.
Nedaleko od nas je bila omanja štala pokrivena slamom. Kroz
razmake između dasaka koje su činile zidove, provirivao je
tračak svjetlosti drukčiji, jači od nebeskog!
Oko štale je bila skupina od oko petnaestak ljudi. Približili
smo im se šuteći, a u srcu nam je vrila radoznalost, još
uvijek nismo znali točno što se događa. Iako smo bili nepozvani,
nismo se tako osjećali. Razaznali smo da skupinu sačinjavaju
pastiri koji se griju oko vatre. Naime, zime nisu veće
nego kod nas s jeseni, ali zato noći znaju biti prohladne. Snijega
nema po nekoliko godina, kada padne odmah se otopi.
Približili smo se muškarcu srednjih godina koji je bio
najudaljeniji od vatre, vraćao se od obora.
Dobra večer, gospodine! Kako ste?
Nego što nego je dobra! Hvala na pitanju, dobro sam.
Doduše, malo sam umoran. Imali smo danas naporan dan,
nekoliko ovaca nam je odlutalo pa smo dosta vremena proveli
tražeći ih, ali naposljetku smo sve pronašli, i sada su ponovno
sve na broju i na sigurnom.
Recite mi, vi ste iz Betlehema? Možete nam nešto reći
o ovom gradu?
Ne, ja sam iz Jeruzalema, on vam je 7 km udaljen odavdje.
Ali mogu vam reći ono što znam. Ime Betlehem znači
kuća kruha. Grad, kao što ste već mogli primijetiti, leži u podnožju
dvaju brežuljaka. Sad je noć pa ne možete vidjeti, ali
obronci tih brežuljaka puni su vinove loze, smokava, mandala
i drugih voćaka, a sama dolina je vrlo plodna.
Zanimljivo, nisam znala da je Betlehem tako plodan i
bogat. Je li on još po nečemu poznat?
Tad nam se približio jedan stari pastir. Sav pogrbljen,
oslanjao se na svoj štap. Izgledao je vrlo iscrpljeno, ali lice mu
je bilo nasmiješeno i puno radosti. Kako je čuo pitanje počeo
je govoriti:
Betlehem je grad našeg velikog kralja Davida! Kad su
nas Filistejci napali, našao se tu David da nas oslobodi. Prema
predanjima, a kažu da je i zapisano, Mesija će biti Davidov
potomak, i rodit će se u Betlehemu.
Večeras, u onoj
štali, rodilo se dijete
rodio
se!
Mesija?! Kako? Ako
se tu radi o Mesiji, gdje su
velikaši da mu se poklone?
Mi ne vidimo nikog
drugog do vas, pastira!
Bili smo skroz zbunjeni.
Oči tog čovjeka su
tako iskreno svjedočile o
istinitosti njegove neizrečene
misli. Ako je to novi
židovski kralj, kako to da
njegov narod šuti i spava,
kako su dopustili da se on
rodi u ovakvoj priprostoj
štalici? Djelovalo je skroz nemoguće.
Ispričat ću vam kako se to dogodilo, pa će vam biti
malo jasnije. Noćili smo pod vedrim nebom, bdijući nad stadom.
Najedanput nam je pristupio čovjek ili duh, sav u bjelini
koja siječe oči. Noge su nam se oduzele od straha!
Obratio nam se rekavši da se ne bojimo. Da nisam osjetio
srce koje je mahnito lupalo, pomislio bih da sam završio i sa
zemljom i sa svojim stadima! Reče da nam donosi radosnu vijest
o velikom veselju za sav narod! Rekao nam je da se danas
u Davidovu gradu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin i neka nam
ovo služi kao znak da ćemo naći djetešce povijeno u pelenice
gdje leži u jaslama! Njegove riječi još mi odzvanjaju u glavi i
srcu. Tad su zapjevali divnu pjesmu: Slava Bogu na visini i
mir ljudima na zemlji! Ne znamo što je ljepše zvučalo njihovo
pjevanje ili riječi onoga, mora biti, anđela!
Tad smo počeli govoriti jedan drugomu da bi trebalo
poći, do Betlehema, da vidimo ovaj događaj s kojim nas je
upoznao Gospodin!, nadovezao se jedan mlađi pastir koji nam
se polako približavao.
Žurno smo krenuli i našli čovjeka i ženu s djetešcem
gdje leži u jaslama. Kad smo ih ugledali, priopćili smo im što
nam je rečeno za to Djetešce. Nisam se mogao nadiviti toj ljepoti
koju sam tu ugledao! Malo dijete me toliko zaokupilo da
bih ga mogao promatrati cijelu noć da me nisu pozvali ostali pastiri jer je vrijeme izaći. Bilo mi je teško napustiti štalicu, ali
sam shvatio da ovo što sam noćas vidio i doživio moram i s
drugima podijeliti. Osjećam se ojačano u svojoj starosti i sad
znam da mogu svjedočiti da je Mesija ovdje među nama, radostan
mogu i umrijeti.
Slušajući pastire počela sam uviđati što se ovdje događa.
Pastirima, koji ne vrijede mnogo u društvu niti uživaju kakav
dobar glas, objavljeno je rođenje Krista Spasitelja. Ništa ne
pokazuje na to da bi baš oni bili naročito prikladni ili čak pripremljeni
za susret s Bogom! Nalazeći se u svom svagdanjem
poslu, koji je bio posve zemaljski, doživjeli su da ih je obasjao
Gospodnji sjaj. Tu se pokazuje veličina tog djeteta čije se rođenje
najprije objavilo malenima, neiskvarenima, koji mogu
svim srcem osjetiti veličinu i radost. I nije onda nikakvo čudo
da su se veoma uplašili. Zatečeni i obavijeni Gospodinovom
prisutnošću, samo su se smiješili, radovali, pjevali. Zarazili su
nas dobrim raspoloženjem.
Zbog popisa sve puno
Na malo većem rastojanju od svih nas, primijetila sam
jednog čovjeka koji kao da nije pripadao ovoj skupini. Izgledao
je kao da nešto traži, kao da se želio približiti štalici, ali
se nije usuđivao. Za trenutak
sam se udaljila od
ostalih i pozdravila ga. On
se iznenadio i učinilo mi
se da mu je bilo neugodno.
Započela sam razgovor:
I vi ste došli vidjeti
dijete?
Da. Mislim ne...
Kakvo dijete?, pitao je zbunjeno.
Odakle ste kad ne
znate ništa o tomu? Mi dolazimo
iz jedne daleke
zemlje i čuli smo da se treba
roditi Dijete. Dođite,
pogledajte ga. Za njega se
vjeruje da je kralj, da će spasiti svoj narod. Neka vas ova štalica
ne zbunjuje i mi smo mislili da smo na krivom mjestu.
Pastiri su nam pouzdano rekli da je to to! Ali čim mu se približite,
shvatit ćete da je to Kralj koji se morao roditi u štalici.
Bila sam toliko zadivljena ovim događajem, da nisam
previše pozornosti davala mom sugovorniku. Tek kada sam
shvatila da se naš dijalog pretvara u moj monolog, vidjela sam
kako ovaj čovjek zamišljeno ponavlja ove riječi: Kralj koji se
morao roditi u štalici. Nakon nekoliko trenutaka tišine, počeo
je odgovarati na moja pitanja:
Ja sam iz Betlehema. Ovih dana je kod nas velika
gužva. Svi koji su živi, a rođeni u ovom gradu, morali su doći
ovdje na popis. Ovo dvoje ljudi pokucalo je na moja vrata, nisu
imali dovoljno da plate smještaj i ja sam ih odbio. Kod nas je
gostoprimstvo vrlo cijenjena osobina, ali u mojoj kući nije gotovo
ni bilo više mjesta. Nadao sam se da će im netko drugi
dati prenoćište. Sada mi je strašno žao zbog toga.
Ali Vi ste ga ipak došli posjetiti rekla sam da bih ga
malo razvedrila.
Zbog takvog svog postupka nisam mogao zaspati. Izašao
sam ispred kuće vidjeti jesu li još u blizini. Nije bilo nikoga.
Samo sam čuo neku prekrasnu pjesmu. Ne znam zašto,
ali počeo sam slijediti taj zvuk i stigao do ove štale.
Vjerujete li i Vi da je ovo dijete budući kralj?
Naš narod već dugo čeka Mesiju, ali iskreno, ja o tomu
nisam puno razmišljao, a još manje sam se nadao tomu da bi
se on mogao roditi u moje vrijeme. Znate kako je, mora se raditi
da bi se preživjelo. Teško je. Nema posla, a sada bila je
idealna prilika zaraditi.
A možda se mogao roditi i u Vašoj kući, rekla sam to
više za sebe, ali dovoljno glasno da me je on mogao čuti. Morala
bih više paziti što govorim! Da se nekako ispravim, pozvala
sam ga da se približi jaslicama.
Jako bih to volio, ali kako ću sada pozdraviti ljude koje
sam maloprije ostavio na ulici? Bio je pred mojim vratima, a
ja ga nisam pustio...
Bilo mi je žao ovoga čovjeka. Pokušavala sam ga uvjeriti,
ali moje riječi ipak nisu bile tako snažne kao njegov osjećaj
krivice i straha. Već se počeo pozdravljati govoreći da se
mora vratiti, kada nam se približio jedan pastir. Bio je to njegov
dobar prijatelj.
Dođi, ne boj se. Ovi ljudi su toliko sretni da im osim
ove bebe ništa drugo ne treba, rekao je pastir. Ova štalica za
njih je najljepši dvor, jer je u njoj sve njihovo blago. Ovo dijete
sigurno te neće osuđivati. Pogledaj kako se raduje svakomu
koji mu se približi.
Čovjek ga je poslušao. I on se ušao pokloniti tek rođenom
djetetu za koga je povjerovao
da je Onaj koga
svi očekuju. Stajali smo
ispred štalice. Nije bilo
meteža, mrmljanja, graje,
samo ona krasna melodija.
Ljudi su smjerno ulazili
u štalicu, izlazili ozareni
i nasmijani kako bi
pozvali i ohrabrili druge
da i oni uđu, vraćali se
unutra žurno. Kakva sakralna
tišina i mir. Svi
ljudi su bili kao jedno!
Pogledali
smo se međusobno
da uđemo? Ali što
će nas dočekati unutra
sad već znamo skoro sve
detalje, ali kako će to utjecati
na nas i naš dalji život? Posao je posao, ali ovo je obećavalo
puno više od slatkog osmijeha nakon dobro obavljenog
posla. Hajdemo!
Josip sve dao u Božje ruke
Vidjeli smo to dijete. Ležalo je u jaslicama, umotano u
grubu tkaninu, na slami spavalo je mirnim, bezbrižnim snom.
Nad njim se naginjala mlada žena, gledajući ga očima punim
divljenja i zahvalnosti. Pored nje je stajao čovjek. On nas je
prvi primijetio i samo se blago nasmiješio. Kao da je naš posjet
bio očekivan. I na našim usnama zatitrao je osmijeh izazvan
ovim prizorom. U hladnom zraku mogla se osjetiti
toplina srca ovih ljudi. Pitali smo toga čovjeka, djelovao je
bitan, da nam prenese svoje dojmove povodom svega što se
dogodilo. Saznali smo da mu je ime Josip, da je on djevojčin,
Marijin, zaručnik i zaštitnik. Preživio je dosta teških, čudnih,
ali lijepih iskustava, da bi na kraju sve dobro završilo, rođenjem
zdravoga, malenoga djeteta.
Gospodine Josipe, prevalili ste dugačak put od Nazareta
do Betlehema, kako biste se upisali u popis povodom naredbe
cara Augusta o popisu cijeloga svijeta. Je li to bilo
naporno?
Priznajem da je bilo naporno, ali nisam se toliko brinuo
za sebe. Bojao sam se kako će Marija podnijeti put, s obzirom na to da je trudna, ali i ona je taj put junački podnijela.
Pomalo sam bio uplašen i za našega magarčića, jer se vidjelo
po njemu da mu je teško, ali i on je sve to dobro izdržao.
Budući da je pala noć u Betlehemu, pokušali ste pronaći
smještaj za prenoćiti, ali niste uspjeli?
Da, upravo tako. S obzirom na to da je Marija bila trudna,
ponio sam malo ušteđevine koju sam namijenio za iznajmljivanje
smještaja, ali sam ostao u čudu odlazeći od vrata do
vrata i kada sam čuo da su svi ležajevi već bili popunjeni. Pokušali
smo zamoliti neke ljude da nam iziđu ususret i prime
nas na prenoćište, jer smo dugo putovali, umorni smo, a i
žena mi je trudna. No, nitko nam nije htio otvoriti vrata svoje
kuće...
Što ste tada učinili? Kako ste se osjećali?, prekinuo sam
Josipa, spreman tog trenutka ispraviti tu nepravdu i istući sve
te ljude nemilosrdnog srca. A on je ipak bio smiren, pognute
glave.
Osjećao sam se nemoćno i u čudu. Zar doista u cijelom
gradu nema osobe koja bi primila ljude u nevolji u svoj
dom, na samo jednu večer? Zapitao sam se u kakvom to svijetu
mi živimo? Ali, krivio sam sebe nismo dovoljno tražili,
nismo se na vrijeme najavili! Što mi je drugo tada ostalo nego
prepustiti sve u ruke Božje, rekao sam: Gospodine, sve ovo
do sada je bila Tvoja sveta volja, ja sam te vjerno slušao i slijedio,
neka i dalje bude Tvoja volja. I tada smo pronašli ovu
štalicu u kojoj su bili volovi, krave, ovce, nešto slame. Vidjeli
smo da je unutra toplo i pomislili da je bolje da uđemo i prenoćimo
u štalici, nego da spavamo na ulici.
Ali, zar vam nije bilo čudno da se sin Božji rodi u štalici?
Niste posumnjali da je sve to zavjera, laž? Da vaše dijete
ipak nije Mesija?
Izgovarajući ove riječi očekivao sam da me ošine pogled
uvrijeđenog čovjeka. Ne znam kojom snagom, on je uputio
osmijeh, nimalo podrugujući i osuđujući, nego nebu blag, sinovski,
pun povjerenja.
Čujte, to jest bila štalica, ali mi smo bili na toplom i
naša srca su nekako bila ispunjena, nismo nikad mislili kako
sve mora izgledati ekstra. Bili smo zadovoljni onim malim što
imamo. Tijela su nam bila u štalici, ali nam je duša bila u najtoplijem
Božjem okrilju, tako smo se osjećali. Ono što Bog
kaže i obeća, u to se ne može sumnjati.
I tijekom noći rodilo se maleno dijete? Niste imali babicu
koja vam je pomogla? Jeste li se bojali?
Jest, rodilo se dijete, zdravo dijete i nadjenuli smo mu
ime Isus. Nismo imali babicu, a eto sve je prošlo u najboljem
redu. Znate, kad nemate čvrst oslonac bojite se svega, ali kad
imate dragoga Boga za kojeg znate da je uvijek uz vas, kako
se onda bojati? Treba Mu vjerovati.
Josip se tada ispričao i otišao bliže Mariji i malenom djetetu.
Aureole usplahirenih i raspjevanih anđela okruživale su
ovu obitelj. Sjetila sam se u tome trenutku mojih doma. Marija,
umorna ali tako snažna i plemenita duha, kao da nam je
pogledom rekla: Draga djeco, željela bih vas majčinski opomenuti
da dočekate dolazak Isusa na drukčiji način nego
inače. Pustite ga da uđe u vaše srce, u vašu obitelj i domove.
Nemojte dozvoliti sebi da vam budu preče materijalne stvari,
večera, darovi... nego On! Ne dozvolite da On sjedi po strani
dok vi slavite Njegov rođendan. Zahvalite Mu na svemu darovanom
i darujte Mu svoje srce, svoju dušu. Primite Ga i zajedno
s Njime proslavite ovaj radostan trenutak vašega spasenja.
Molim se za vas. Bog vas Blagoslovio.
Uživali smo radeći ovu reportažu koja nam je promijenila
živote, a nadamo se i vama, dok je budete čitali. Vratili
smo se s ovoga puta drugim putem, taj je put našeg srca koje
želi biti čisto i maleno kao Isusovo, radosno i jednostavno kao
u pastira, puno neizmjernog povjerenja i potpunog predanja
Bogu kao u Josipa i Marije. Sretan vam i blagoslovljen Božić,
Božić srca!
Obavijesti:
Omladinska emisija na Radio Mariji
na 90,7 MhZ FM,
www.radiomarija-srbije.org i
www.mariaradio.rs nedjeljom
u 14 sati i 45 min
... Slušaj i uključi se!
Vjeronauk mladih u Subotici
u crkvi Sv. Roka,
nedjeljom u 19 sati nakon čega slijedi druženje
... Dođi, trebamo te!
Vjeronauk mladih u Novom Sadu
u biskupijskom Pastoralnom centru
(Strossmayerova 20, Petrovaradin),
svake srijede s početkom u 20 sati
.... Dođi i dovedi prijatelje!
Nema tribine mladih ovoga mjeseca
Misa mladih
1. 01. 2010. u crkvi Isusova Uskrsnuća
u Malom Bajmoku
s početkom u 20 sati
... Dođi, Krist te čeka!
|
|
|
