Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD
Govori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić
"Boga gledati i propovijedati"
Suvremeni stručnjak za duhovnost
Juan Martin Velasco, u svom predavanju
na simpoziju o duhovnosti na Buškom jezeru
(Bosna i Hercegovina)1, na temu nastanka
redova u srednjem vijeku, podsjetio
je kako su ti redovi nazivani "prosjački"
te da su sebi postavili načelo "contemplata
aliis tradere"; to jest: ono o čemu
razmatraju, kontempliraju, priopćiti drugima.
Tako dominikanci nastoje priopćiti
drugima o istinama vjere koje proučavaju.
Za karmelićane pak tvrdi da o istinama
duhovnog sadržaja o kojima razmatraju,
koje motre, trebaju učiniti dionicima i
druge.
Naš sluga Božji o. Gerard Tomo
Stantić, kao karmelićanin, izgleda da je
baš tako shvatio svoje poslanje i sažeo ga
je u riječi: "Boga gledati i propovijedati".2
Držim da je vrlo važno provjeriti sadrži li
zaista ova Gerardova tvrdnja njegov životni
program?
Sljedeći njegovi vlastoručni zapisi
jasno potvrđuju da mu je na srcu život po
vlastitoj karizmi kako bi u kontemplaciji
djelatnost imala svoje izvorište.
"Trebaju(karmelićani) tražiti Božju
ljepotu", nastavlja pisati, "i kada je nađu
da je motre i uživaju". Iz takvog osobnog
nastojanja treba izvirati pastoralno djelovanje,
jer "Nije dosta u istine vjerovati.
Treba se po njima ugrijati, iz vjere živjeti
i plamenove ljubavi dijeliti. Bez duhovnog
gorenja je Bogu ruganje"3.
Ljubav pak o kojoj Gerard govori,
nije u osjećajnom "plivanju u ljubavi" nego
u ljubavi koja ima obilježje u "kidanju od
svega" što nije Bog: “Srce treba biti čisto
jer ljubav nije sebična"4. Sebičnost, dakle
"zagađuje" ljubav a time umanjuje efikasnost
apostolskog djelovanja!
Kako ljubav ne bi bila "sebična", ona
treba izvirati iz ljubavi koja posjeduje stupanj
"Sjedinjenja s Bogom". Gerard to mišljenje
potvrđuje učenjem sv. Ivana od
Križa: "Sveti Ivan od Križa je vjerovao da
kad se s Bogom sjedini po ljubavi da se
time sve više povećava ljubav prema bližnjemu"
5.
Stoga je Gerard uvjeren da je važno
u djelovanju imati "Čisto srce jer ljubav
nije sebična"6. Takva pak kvaliteta ljubavi
se stiče molitvom koja oplođuje apostolsko
djelovanje: "Najbolja pastorizacija je s
Malom Terezijom meditacija jer sigurnija
je ona kiša koja se s ledom ne miješa... Sigurnija
je meditacije kiša koju prima duša
nego ona iz hladnog srca i usta i tako dijeli
Božje istine. Nije dosta u istine vjerovati,
treba se po istinama ugrijati, treba iz
vjere živjeti i plamenove ljubavi dijeliti.
Najveće zabavljanje bez duhovnog gorenja
je Bogu ruganje"7.
Gerard zato odlučuje težiti za takvom
kvalitetom ljubavi: "Ljubav je sve.
Ljubav pružati, ljubav dijeliti samo ću za
to živjeti..." Stoga nabraja što će u konkretnosti
činiti: "Svaki korak, svako disanje
ljubavi primanje. Volim patiti nego ne
patiti, jer ljubav je zrak duši da je ništa ne
uguši. Od ovoga zraka treba u izobilju
imati kako bi mogli s njim i druge oživjeti"
8.
Ono što Gerard u svom konkretnom
djelatnom životu poduzima očituje u zapisima:
"Vazda ima mnogo duša u potrebama,
stoga moraš živjeti u molitvi i samozataji.
Samoća za javnost priprava.
Moram za Tobom ludovati kad vidim
druge da Te na križ prikivaju"9.
"O svemu ću razmatrati: o Tebi raspetome
na slavu Božju i spas duša. Krv iz
Tvojih očiju vadim kad dušu čistim. Krv
iz Tvojih ušiju vadim kad pobožno govorim.
S jezika Ti žuč vadim kad postim. Iz
ruku Ti čavle vadim kad ručno radim. Iz
nogu Ti čavle vadim kad bolesnicima
idem"10.
"Rasipaj milosti a ja ću ih kupiti i u
svako srce sipati neka tamo rastu lijepe
ružice ljubavi prema Tebi i svakoj duši.
Moja najveća sreća: Tvoje darove sipati u
svako srce"11. "Zaboravit ću sebe samo da
liječim Tvoje rane."12
Kako bi što savršenije izvršio svoju
zadaću, po vlastitoj kontemplativno–djelatnoj
karmelskoj karizmi, želi ući u 5.
odaje "Zamka duše" sv. Terezije Avilske,
dakle u kontemplaciju koja ima nadnaravno
obilježje, jer drži da će tako najsavršenije
povezati kontemplaciju i djelatnost.
On zapisuje, citirajući 5. odaje "Zamka
duše" sv. Terezije Avilske: "Ako sam vosak,
bit ću mekši da bolesnike podvorim
jer će, jamačno tada biti najsličniji Malom
Isusu to jest Utjelovljenom Sinu Božjemu"
13 koji je po poniznosti "uvijek
Mali". Uvjeren je da će tako djelovati "s
rukama Isusovim i gledati na duše očima
Isusovim"14.
Gerad je stoga uvjeren da će, ako milošću
Božjom uspije stići u 5. odaje
"Zamka duše", (po mojim saznanjima on
je tamo stigao, op. au.), biti najdjelotvorniji
po plodovima za Crkvu – Kristovo
Otajstveno Tijelo. Stoga tvrdi: "da kontemplativac,
motritelj, (mistik), ako stigne
u 5. odaje Zamka duše sv. Terezije Avilske",
u mistiku, da tada "motri tajne vjere
koje pozlaćuju čovječanstvo". Bog (po gledanju,
motrenju nadnaravne kvalitete čini
čuda jer, tvrdi o. Gerard: "Tajne vjere pozlaćuju
čovječanstvo. Bog ukida progonstvo,
Crkva napreduje jer takav život
najsavršenije djeluje za dobrobit Crkve.
Samo djelatni život zida ali i ruši..."15. Po
svoj prilici, ovo mišljenje o. Gerard temelji
na tvrdnji sv. Ivana od Križa koji piše:
"Malo čiste ljubavi vrijedi za Crkvu više
nego sva djela"!
Ovaj sažeti prikaz nedvojbeno pokazuje
da je o. Gerard zaista, na zavidnoj razini,
povezivao u svome životu svoje kontemplativno
– djelatno poslanje: "Boga
gledati i propovijedati"! Bio je čovjek od
"jednog komada". Nadahnuća za takav
život je crpio iz učenja, kako sam tvrdi, na
učenju triju učitelja Crkve –Terezije iz
Avile, Ivana od Križa i Male Terezije.
Bio je poznat u "cijelom bačkom
kraju" – tvrdi njegov poglavar koji je, potaknut
tom činjenicom, organizirao svečano
slavlje Gerardove "srebrne mise" ali
nije uspio otkriti pravu duhovnu veličinu
oca Gerarda jer tvrdi da je Gerard za "pustinjački
život". Gerardov pak mađarski životopisac
Mariai naziva o. Gerarda "Somborskim
svetim Klementom Hochbauerom",
velikog apostola Beča. Gerarda su
zaista cijenili i pravoslavni vjernici i pozivali
ga svojim bolesnicima, a i vjernici
drugih kršćanski konfesija u Somboru jer
u zapisima sluga Božji upotrebljava drukčije
nazivlje za pravoslavne vjernike i za
one koji pripadaju drugim kršćanskim
konfesijama.
Zaokružujući ovim prikazom člančiće
koje godinama pišem u Zvoniku,
držim da mogu reći da u ocu Gerardu
imamo mistika, koji je živio po učenju svetih
učitelja Crkve: sv. Terezije Avilske,
Ivana od Križa, Male Terezije. Svojim pisanjem
o temama mistike, na temelju učenja
spomenutih učitelja, jedinstven je
pisac pod našim podnebljem i po njihovom
učenju povezuje kontemplaciju i djelatnost
i time je obogatio našu duhovnu
literaturu. Stoga bi to trebalo još pojačati
našu zauzetost, posebno molitvom, za njegovo
proglašenje svetim!
-----------------------------
1. Juan Martin Velasco, El Carmelo para el
mundo ds hoy. Kopija (skripta predavanja na
simpoziju o duhovnosti na Buškom jezeru).
2. Blago duše, 008316.
3. Milosrdnost, 004875,76.
4. Th. pastoralis, 002658.
5. Biser mišljenja, 004474.
6. Milosrdnost, 004875,76.
7. Ondje.
8. Razgovor s Isusom (u orig. rukopisu) str. 83.
9. Razgovor s Isusom, 003909.
10. Rudnik, 004646.
11. Razmatranje, XXXV.
12. Razgovor s Isusom, 003909.
13. Biser mišljenja, 006890
14. Biser mišljenja, 004281
15. Th. past., 002835, 36.
|
