Obitelj - Uređuje: obitelj Huska
Pisma Isusu...
Dragi čitatelji! Sve je na mjestu – mise zornice opet posjećene,
neke se lijepe stvari u pripremi za Isusov dolazak događaju,
a napasti – u zamahu! Dakle, sve kao uvijek! Sve je
za Božić spremno, valjda... još samo da primimo Isusa "raširenih
ruku, velikog srca" , kako reče jedna divna obitelj u svom pismu Isusu. Zagrlimo Djetešce!
lvh
Ova je stranica osobito lijepa i dragocjena – pišete je Vi, dragi čitatelji...
Molim te, Isuse, da budem dobra u matematici.
Isuse, volim te jako, i nedostaješ mi.
Isuse, pomozi mi da imam dobre ocjene.
Ako imaš neku tajnu onda meni kaži. Isuse,
molim te da budem dobra u školi.
Od Emine Baka za Isusa
Dragi Isuse!
Ja te jako volim. Hvala ti što mi pomažeš
kad sam u školi. Moja sestra i ja te jako volimo
što si uvik s nama. Moja obitelj i ja uvik
molimo sa tobom. Ja želim da budem dobra
u školi i da imam dobre ocjene, i želim da cili
svit bude zdrav i čist.
VOLIM TE ISUSE! ISUSE, POMOZI ČASNI
JASNI DA OZDRAVI I DA TI MOŽE NAPISATI
PORUKU!
Alina Baka
Predragi moj Isuse!
Stiglo je vrijeme Došašća i stiglo vrijeme zornica, koje
tako rado iščekujemo i eto već treći dan dolazimo u Tvoju kuću
da Te budni dočekamo. Tvoj dolazak je velika radost za sve
ljude, velike i male. U toj radosti možda i nismo svjesni da
jedno malo Dijete, koje leži u jaslicama, donosi spas i radost
čitavom svijetu. Isuse moj, Bože moj, čekamo Te raširenih
ruku, velikog srca, u našoj duši. Molim Te za mir među svim
ljudima, ljubav, uzajamno poštovanje, razumijevanje... za ljubav
među braćom i sestrama, među braćom i sestrama iz naše
župe, za zdravlje bolesnih, milost za ostavljenu djecu. Znam da
sam puno tražio od tebe, ali Te molim i hvalim za zdravlje moje
obitelji, voljene supruge, moja (naša) dva bisera, za koja samo
Tebi možemo zahvaliti što ih imamo, da budu zdrave i poslušne
s nama zajedno i s našom starom majkom.
Faljen budi vazda u vike vikova!
Tvoja obitelj Baka
Isuse moj ljubljeni,
Hvalim Te i slavim jer si me svojom krvlju iskupio od
grijeha. Sve što imam od Tebe sam dobio, i povrh svega
toga ljubiš me vječno ljubavlju koja nadmašuje svaku ljubav
koju mi neka druga osoba može pružiti.
Molim Te da mi oprostiš sve moje grijehe i da iscijeliš
sve moje slabosti. Svaki dan me iznova ispuni svojim
životom i daj mi da ljude gledam Tvojim očima i ljubim
Tvojim srcem.
Svaki dan Te čekam, i moje srce čezne za Tobom.
Osnaži me Duhom Svetim da izdržim utrku do kraja.
Svaki moj dah i otkucaj srca neka Te slavi i hvali od sada
u vječnost!
Ljubim Te i čekam...
Tvoj Slobodan
Dragi Isuse...
... najteže je započeti. Imam ti
toliko toga reći, zamoliti te i zahvaliti.
Dok promatram adventski vjenčić
i svijeću koja gori, kroz misli mi
prolazi mnogo toga. Prva asocijacija
je tvoj dolazak u vidu djetešca
među nas. Zima mi je jedino draga
zato što znam da je onda Božić.
Meni je to doba ispunjeno ljubavlju,
veseljem i mirom. Kod nas se
sve to čini jako lijepo i dragocjeno.
Mi se katkad ne sjetimo druge nesretne
djece koja umiru na ulicama
od hladnoće i gladi. To je najgora
sudbina koju milijuni djece proživljavaju.
Kad god se sjetim umiranja
djece na hladnoći, sjetim se jedne
tužne priče DJEVOJČICA SA ŽIGICAMA.
Grozna stvar je biti i osamljen
za Božić. Mnogo starih ljudi je
samo za Božić, a oni su čak možda
naši djedovi i bake. Ja mnoge od
ovih stvari zaboravljam i često puta
sam sebična i bezobzirna, mada je
važno pomoliti se za sve ljude bili
oni bolesni, siromašni ili čak ljudi
iz naše okoline. Isuse, mi ti se ne
zahvaljujemo dovoljno za sve tvoje
uslišane molitve i dobročinstva. Mi
često zaboravljamo da si ti naš učitelj
i pastir koji nas vodi kroz svijet
i koji nam pomaže u našim poteškoćama.
Za kraj bih ti htjela reći HVALA
za sve što činiš za moju obitelj i
mene. Daj mi snage, Isuse, da izaberem
moj put kojim ću ići kroz život,
tj. da se odlučim koju ću srednju
školu upisati. Amen! Oprosti na
ružnom rukopisu!
Tvoja Gordana Cvijin
Dragi Isuse!
Noć je, svi moji mili već spavaju, i
ja sam umorna i rano ustajem, ali napisat
ću bar par riječi...
Danas su me djeca naučila kako za
pismo Tebi (ili drugima – koje voliš)
treba uzeti najljepšu olovku, pa tako i
radim! Hvala Ti, Isuse, za djecu! Ona su
zbilja Tvoj savršen “izum“! Hvala Ti što
svaki dan od njih učim tisuće stvari, riznice
mudrosti... Budi sa mnom uvijek,
Isuse, kako bih sve njih mogla odgajati
kako i koliko treba, pravom ljubavlju –
onom koja od Tebe dolazi... Onom ljubavlju
DO KRAJA, DO SMRTI, SMRTI
NA KRIŽU... Do onoga časa da potpuno
zaboravim na sebe i svoje JA, pa pustim
da živiš u meni TI... A onda – iz mene
ljubiš i odgajaš i poučavaš Ti,
Isuse...
Isuse, sve ja to znam, i Ti
znaš da ja to znam. Toliko toga
znam, a ne znam kako svaki trenutak
započeti ispočetka. Žao mi
je zbog svakog trenutka kad
nisam ljubila – ljubila svakoga i
prva i to kako ljubiš Ti – do kraja.
Znam da je dalek put preda
mnom do časa kad ću moći reći
UVIJEK SAM LJUBILA, ali Ti si
u mene stavio tu želju, tu žarku
želju i životni cilj – sad mi pomozi to činiti
i uspjeti, Isuse. Za to i za Tebe, dragi
Isuse, želim dati život. Za Tebe, Isuse,
jer Te ljubim... Mnogi će Ti pisati, Isuse,
danas i ovih dana. Neki (A IZGLEDA
DA SAM I JA MEDU NJIMA) će samo
nešto tražiti – darove, ispunjenje želja,
ostvarenje molitve... Kad bih samo točno
znala – ŠTO JE ONO ŠTO TI ŽELIŠ
DA TI PIŠEM, ŠTO TEBE ZANIMA,
ŠTO TI VOLIŠ... To bih Ti pisala i darovala
i rekla, Isuse...
Nekako naslućujem (A I DJECA
SU MI REKLA) da Ti trebam zahvaliti...
uh, za toliko toga! Djeca to kažu lako –
jednom riječju, crtežom... Nacrtaju srce
i to znači sve. To je jasno i Tebi i njima.
Sada, dok mi je moje drago treće dijete
u temperaturi, moj mili Andrijica (sada
sam mu dala lijek i izljubila i izmazila ga,
pa je zaspao), a nakon što sam pogledala
tako glupu TV seriju, koju želim izbaciti
iz glave i ja želim mirno leći i
naspavati se da sutra mogu biti Tvoja –
prava – onakva kakvu me Ti želiš. Sutra
želim spremiti djecu za zornicu i održati
sat mojim petašima, pa se vratiti kući i
učiti za ispit, napraviti palačinke, s djecom
se igrati i pričati i učiti i... toliko
toga... TI SI ME TAKVU STVORIO, ISUSE,
SAD ME TRPI, VODI I KORISTI
NA SVOJU SLAVU I KORIST BRAĆI!
Samo jedno još, Isuse: sve je u dječjem
oku... u pogledu koje dijete ima...
zato si se rodio, kao Djetešce došao biti
Spasitelj svijeta... jer dijete je i pitanje i
odgovor i tajna i rješenje svega... Mene
si nagradio peterostruko... Hvala Ti što
nikada neću zaboraviti prve poglede
koje su mi naša djeca uputila. Što ih gledam
svaki dan... Njihove oči, koje govore
sve... u kojima vidim Tebe, Isuse
moj – do susreta s Tobom licem u lice.
Hvala Ti za mog muža, s kojim dijelim i
te oči i usta i riječi, i smijeh i viku, i radost
i nervoze, i ljubav i grijeh, HVALA
TI, ISUSE...
SVI TE ČEKAMO JAKO I DANAS
I SVAKI DAN I OVOG BOŽIĆA I U
VJEČNOSTI! Maranatha!
Voli Te Tvoja Vesna
Božićna priča...
(malo drukčija)
Kad su pastiri već odavno bili
otišli, a u siromašnoj je štalici nastala
tišina, podigne Dijete glavicu i pogleda
prema vratima. Ondje je stajao dječak,
zaplašen i stidljiv.
"Dođi bliže", reče Dijete ,"zašto
se bojiš"?
"Zato što ti nisam ništa donio",
reče dječak.
"A ja bih vrlo rado od tebe nešto
dobio", reče Dijete u jaslicama.
Mali se stranac na to uzruja:
"Ja ništa ne znam! Ništa ne posjedujem!
Kad bih nešto imao, dao bih
ti...Evo." I dječak je kopao po džepovima svojih starih hlača.
"Evo starog nožića, kojega sam našao. Evo ti ga!"
"Ne", reče Dijete, "zadrži nožić. Ja od tebe želim nešto
posve drugo. Tri stvari ..."
"Vrlo rado", reče dječak, "ali što?"
"Daruj mi svoju posljednju sliku koju si nacrtao."
Dječak se zacrveni, bilo mu je neugodno. Da ni Marija ni
Josip ne čuju, dječak se posve približi Djetetu:
"Ali slika je bila tako loša, da je nitko nije htio ni vidjeti."
"Upravo zato", reče Dijete u jaslicama, "upravo zato hoću
tu sliku. Donesi mi uvijek sve ono što se drugima na tebi ne
sviđa, što druge u tvom životu ne zadovoljava."
"A onda", nastavi Dijete, "želim
da mi daš svoj tanjur."
"Ali njega sam danas razbio", zamuca
dječak.
"Upravo zato ga hoću", reče Dijete.
"Donesi mi uvijek sve ono što je
u tvom životu slomljeno, da to opet
zacijelim. I kao posljednje, daj mi svoj
odgovor roditeljima kad su te pitali,
kako si razbio tanjur."
Sada se dječak ražalosti i zamuca:
"Rekao sam da sam tanjur nehotice gurnuo sa stola, ali
to je bila laž. Stvarno sam ga u ljutnji bacio na kameni pod."
"To sam htio znati", reče Dijete. "Donesi mi uvijek sve
zlo svoga života, svoje laži i uzmicanja, svoj kukavičluk i svoju
okrutnost. Sve ću ih uzeti. Ti ih ne trebaš. Želim te razveseliti
i oprostiti tvoje pogreške. Od danas možeš doći svakoga
dana k meni."(W. Baudet)
|
|
|
