Povijesni kutak - Piše: Stjepan Beretić
Ponovna uspostava drevne
somborske župe
Kako piše Janos Muhi na 77.
stranici svoje knjige, somborski su
Hrvati imali još za vrijeme Turaka malenu
kapelu svetoga Franje. Kapela je
bila izvan gradskih opkopa. Tu kapelu
spominje u svom ljetopisu i fra Bono
Mihalović pod naslovom De antiquis
Ecclesiis huius oppidi. Kraj te malene
kapele franjevci su na hrastovu gredu
postavili kupljeno zvono. U to su vrijeme
pravoslavni Srbi već imali dvije
crkvice. Pod naslovom Incole huius
oppidi, o. Bono Mihalović piše da je
trećina Somboraca rimokatoličke
vjere, dok su ostali pravoslavne vjere.
Zato su pravoslavni Srbi već tada imali
dvije župne crkve. Na 106. stranici
svoje knjige Muhi piše da je Sombor
1720. godine imao 2916 stanovnika,
dok je Subotica u to vrijeme brojala
2376 stanovnika. Na 77. stranici svoje
knjige Muhi spominje Geroa Budayja
koji je zapisao usmenu predaju
Somboraca prema kojoj su katolici u
vrijeme turskoga ropstva imali kapelu
na salašu Tome Strilića, te da je ta
kapela većim dijelom bila ukopana u
zemlju. Poslije te crkvice bila je katolička
crkva na posjedu iza građanske
kasine (Polgari Kaszino).
O sudjelovanju Somboraca u vojnim
pohodima, Muhi piše na 87. stranici
svoje knjige, da su 1716. godine
somborski graničari pod zapovjedništvom
kapetana Jure Markovića sudjelovali
u pobjedi nad Turcima pod
Petrovaradinom. Ta je pobjeda donijela
slobodu Banatu. Zahvaljujući borbi
i vojnim zaslugama gradskih graničara
Sombor je dobio častan naslov
Oppidum militare – (vojni grad). Somborci
su ratovali i pod Temišvarom i
pod Beogradom, 14 je Somboraca
palo u tursko ropstvo. Poznato je, da
je 1717. godine u Somboru bio 271
vojnik, od kojih je bilo 190 Srba, dok
su ostali bili Hrvati.
Upravitelj župe
fra Luka Đurčević od Velike
U tako nemirnim vremenima
somborski su franjevci (Muhi, str.
105), 1718. godine počeli voditi matice,
dok subotički Schematismus primus
iz 1968. godine navodi 1719. kao
godinu kad su franjevci počeli voditi
matice. Prvi upravitelj 1718. godine
nanovo uspostavljene somborske župe
bio je fra Luka Durčević od Velike.
Janos Muhi na 104. stranici svoje
knjige piše da su pojedine matične
knjige u Somboru postojale već 1715.
godine. Tih su godina u maticama
vrlo rijetka mađarska imena.
Sombor imao župnu crkvu
1719. godine
Prije 290 godina Sombor je imao
župnu crkvu. U vremenu od 1717. do
1719. godine pošlo je franjevcima za
rukom da na mjestu današnjeg župnog
doma, kako piše fra Bono Mihalović,
podignu crkvu. Građevni materijal
su donosili iz porušenih turskih
kuća. Crkva je bila duga 12, a široka 4
hvata (22,75 x 7,58 metara). Vjernici
su bili siromašni. Izgradnji crkve su
doprinosili dragovoljnim radom. Crkva
je bila pokrivena turskim crijepom.
U blizini crkve je podignut i
drveni toranj, u koji su smještena dva
zvona. Franjevci su se smjestili kraj
crkve u napuštenu tursku kuću. Imali
su tri sobe i kuhinju. Fra Bono u svom
Ljetopisu pod naslovom “De statu antiquo“
spominje izvor najčišće vode na
trgu pred župnom crkvom. Izvor su za
sobom ostavili Turci. Konačno, nakon
prvog poznatog župnika iz 1479. godine,
1718. godine je ponovno uspostavljena
drevna somborska župa
(Schematismus primus, Subotica, 1968,
str. 93). Prvi joj je upravitelj bio fra
Luka. O pravoslavnoj crkvi svetoga
Ivana bilježi fra Bono Mihalović pod
naslovom “De Moscheis Turcicis,
vulgo Gjamie“, da su pravoslavni svećenici
jednu od šest somborskih džamija
pregradili u crkvu, koji su koristili
sve do 1786. godine, kad su je proširili
novom crkvom posvećenom svetom
Ivanu Krstitelju. Crkva postoji i
danas.
Upravitelji (administratori)
somborske župe
Od upravitelja somborske župe
poznati su već spomenuti Luka Durčević
od Velike iz 1718. godine. Do
1750. godine ,kad je župu preuzeo
Antun Dežević iz Budima, nije poznat
ni jedan upravitelj župe. Godine
1751. se spominje fra Antun Knežević
iz Pečuha. U vrijeme kad je dovršena
današnja župna crkva, 1752.
godine župom je upravljao Mirko
Buday, koji je u Somboru dočekao i
1753. godinu. Fra Ferdo Lipljanin
Požežanin je bio somborski administrator
1754. i 1755. godine, a od 1756.
do 1758. na čelu župe stoji Petar Komaričić.
Župom 1759. i 1760. upravlja
fra Marko Žličar. Fra Tade Hegedus
je bio na čelu somborske župe od
1761. do 1762. i od 1767. do 1770. godine.
Administratori su bili: Nikola
Babaić 1763., Blaž Abramović 1764.,
Lovro Staklenčić od 1765. do 1766.
Od 1771. do 1772. je kao upravitelj
poznat fra Antun Fenić. Od 1773. do
1774. fra Josip Petrović. Od 1775. do
1777. fra Hijacint Mandić. Od 1778.
do 1780. godine župom je upravljao
fra Antun Jozić od Monoštora. Posljednji
administrator franjevac somborske
župe je bio fra Jerko Jakovčević.
On je 1781. godine somborsku
župu predao prvom svjetovnom svećeniku,
župniku Stjepanu Jagodiću.
Srbi odlučni vjernici
svoje Crkve
Veliko uznemirenje u grad Sombor
je izazvao pokušaj prevođenja
Srba u Katoličku crkvu. Zadaća grkokatoličkog
biskupa Klementa Ljubibratića
je u Somboru propala, a u
znak protivljenja 25 do 30 srpskih obitelji
je izbjeglo u Rusiju, da sačuvaju
svoju pravoslavnu vjeru. U carskoj Rusiji
su osnovali Novu Srbiju i Slavo-Srbiju.
Glavni grad Slavenosrbije je bio
Slavenosrpsk. Slavenosrbija je postojala
kao posebna oblast u carskoj Rusiji
od 1753. do 1764. godine. Područje
danas pripada Ukrajini, a Srbi su se u
tom kraju pretopili u Ukrajince. O polovici
19. stoljeća je bilo oko 1000 ljudi
koji su još govorili srpski
|
|
|
