Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Priča

Ženski Božić

Draga moja mama,

dugo ti nisam pisala. Dobro znaš da mi nedostaje razgovor s tobom, da ti ove riječi šaljem kao moju malu ispovijed. Približava se Božić. A oko ovog blagdana smo znale skupa praviti one fine kolače, koji mogu dugo ostati, a pred sam blagdan i one kremaste. Uvijek si pitala i mene i braću što bismo voljeli za dar jer je bolje kupiti koristan nego baciti nekoristan a lijepo upakiran dar. Mi smo više voljeli darove iznenađenja ali si nas svaki put uvjerila da je ono korisno bolje za nas. S tim mislima sam jutros ušla u autobus u kojem su me kao led pogodile riječi jedne mlade žene. Mrzim Božić, mrzim gužvu i spremanje, dosta mi je što samo ja moram trčati i nabavljati, kupovati i drugima pripremati što će jesti, što će obući a ni hvala za sve to! Druga je mlada žena pokraj nje samo kimala glavom. Mrze Božić?!

I ja sam već jako umorna. Svako jutro ranije krećem na posao nego obično, željela bih obaviti sav posao jer mi inače šef neće dati slobodan Badnji dan. Znaš da sam prošle godine radila drugu smjenu i jedva stigla na polnoćku. Moj je posao vezan za rokove i ne poznaje blagdane, loše dane i bolovanja, ni godišnji ne mogu planirati jer se od ove godine smanjio broj radnika u firmi. Treba raditi više. A plaća nam opet kasni jer nismo naplatili jedan velik posao. Jako sam željela mom mezimcu ove godine kupiti mobitel, svi ga u razredu imaju. Ipak je bio odličan, pomagao je tati popodne u dodatnom poslu. Zavrijedio je. Ne znam hoće li shvatiti da je kriza. Ako uspijem unovčiti moj hobi, mogla bih pola skupiti. Ima nade da će mi prijateljica otkupiti nekoliko ukrasnih boca. Zadnjih noći sam stigla dovršiti i taj posao, ali još mi preostaje sve to lijepo upakirati. Čini se da bih mogla zaraditi u privatnoj firmi kojoj treba vikendom očistiti poslovni prostor. Već sam se prijavila, ako me netko ne preduhitri.

***

Malo sam stala s pisanjem, jer sam se nakon posla, s ovom mojom razmaženom srednjoškolkom peglala osjetljivu haljinu koju će nositi na Božić. Jako je osjetljiva kad je garderoba u pitanju. Društvo joj nije po mom ukusu ali još se ne nerviram previše jer ide u crkvu nedjeljom, ali na popodnevnu misu. Dugo spava jer se kasno vraća, a ne mogu joj zabraniti kada svi idu u grad u kasne sate. Znaš da mi je rekla da sam prilično staromodna i da ona ne može biti izvan društva? Jesam li i ja bila takva? Nekako se ne sjećam da si mi zabranjivala izlazak. Samo si odredila do kada se moram vratiti i skoro nikad nisam kasnila. Ako i ovaj mali bude takav kao ona, morat će tata uzeti više stvari u svoje ruke.

Božić mi prebrzo dolazi. Htjela bih pospremiti kuću, puno je toga ostalo od jeseni nepospremljeno, ne znam kada ćemo biti svi skupa pa da nikome ne bude teško. I tebe sam nekad mogla čuti da si umorna ali to nisi nikome govorila. I mene je malo sramota priznati da više ne mogu tako puno raditi kao prije. Blagdanski dani mi stvarno teško padaju. Ajoj, oprosti mi što sam ti to rekla. Ne bih se htjela mužu žaliti jer će reći da sam ja htjela drugo dijete, a ti ćeš me razumjeti jer si imala nas petero. Zato mi je teško tebi to reći, ali kome ću ako ne tebi? Bila sam jučer stvarno bijesna, ljuta, žalosna, sva u grču jer su me svi ostavili. Sama sam očistila ribu za večeru, očistila veliku peć, javila na posao da bih sutra uzela slobodan dan. Svi su zauzeti, netko svojim autom, drugi karateom, a netko je pozvan na rođendan. I tako ja sama u kući. Očima letim od sobe do sobe, što bih prije ne znam. I eto, sjela sam za stol i opet nastavila tebi pisati. Znala si mi reći: strpljen spašen! Ali, mama, ja sam tako dugo strpljiva. I ništa se nije promijenilo. Htjela bih sutra u miru provesti Badnji dan, htjela bih pjevati božićne pjesme i nakon večere ići u crkvu na polnoćku. A kad se sjetim da ću sama sve pripremati, prođe me volja od svega. Samo mi Bog može pomoći da se ne iznerviram i ne rasplačem kad se ovi moji vrate kući.

***

Božićno jutro je tako svijetlo. Bor je ljepši nego ikada. Mezimac je uključio novi disk s božićnim pjesmama, a ova moja pubertetska groznica me postavila u stolac i rekla: Mama, danas ćemo mi kuhati ručak. Tata je sve pripremio. Mi smo mu preksinoć pomogli u onom poslu koji je trebao dovršiti i dobio je dodatni novac. Sve smo kupili. Uz one tvoje suhe, dugotrajne kolače ima i kremastih, kakve voliš. Otvori kutiju, nadam se da voliš dar iznenađenja. Isuse rođeni, otvorila sam kutiju, a u njoj plava haljina. Po mojoj mjeri. Neću ih ni pitati kako su znali da mi se ova haljina sviđa. Znam da sam onako usput to rekla susjedi. Za ručak su bile upaljene svijeće na stolu. Svi su bili veseli, a na misi se nisu odvajali od mene. Mama draga, čime sam toliku sreću zavrijedila? Skoro mi je četrdeset, a ja plačem kao dijete od radosti kad dobije dar iznenađenja. Sad vidim da Božić ne možeš mrziti, da baš treba biti strpljiv. Mislila sam da je teško biti žena a sada znam da jedino to želim biti: žena mome mužu, mama mojoj djeci i kćer tebi, koja sada to gleda iz nebeske visine.
K. Čeliković