Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 182
Riječ urednika
Meditacija
Božić 2009.
Tema
Aktualno
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Kutak za katehete
Paulinum
Priča
Kršćanski stav
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

Reportaža - Piše: mr. Mirko Štefković

Župa Presvetog Srca Isusova u Tavankutu

Stoljetna crkva na radost vjernika

Župnik, preč. Franjo Ivanković, rođen je 5. studenoga 1962. godine u Starom Žedniku kao osmo dijete Grge i Kate rođene Stantić. Osnovno školovanje pohađao je u rodnom mjestu, a srednju u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji "Paulinum" u Subotici. Poslije odsluženog vojnog roka bogoslovni studij pohađa na Filozofsko- teološkom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Godine 1988. biskup Matiša Zvekanović zaredio ga je za svećenika u subotičkoj katedrali. Župnim vikarom bio je u župi Imena Marijina u Novom Sadu, a potom prefektom u sjemeništu "Paulinum". Od 1990. upraviteljem je župa Sv. Križa i Sv. Nikole Tavelića u Somboru i župe Sv. Martina u Gakovu, a od 1998. župnik je župe Srca Isusova u Donjem Tavankutu.
Spomen župe u Tavankutu datira još iz vremena prije Turaka, a današnja župa Presvetog Srca Isusova osnovana je 1910. godine i to odvajanjem od teritorija župe Sv. Terezije Avilske u Subotici. Sagrađena u neoromaničkom stilu, crkva je tek 1931. iznutra oličena, a 1959. uređena izvana. Dugačka je 48,35 m, široka 14,5 m, a s poprečnim lađama 29,75 m, ima jednu lađu, visoku 13,2 m i toranj s tri zvona visok 46 m. Sljedeće godine župa će proslaviti 100. obljetnicu svojega postojanja i djelovanja. Nakon izgradnje crkve oko nje se počelo više razvijati naselje. Između dva svjetska rata župa je brojala čak 8.000 vjernika, dok u novije vrijeme župa svake godine osiromaši za tridesetak vjernika, te je sada ukupni broj vjernika župe skupa s filijalama Sv. Ane u Gornjem Tavankutu i Uzvišenja sv. Križa u Ljutovu oko 4.800. Matične knjige župe vode se od 1910. godine. Ove godine u župi je bilo 28 krštenja, 8 vjenčanja, 52 prvopričesnika, 35 krizmanika i 68 ukopa. Ukupno 270 djece pohađa školski vjeronauk, kojega drži župnik. Pozitivno iskustvo školskog vjeronauka rezultira i time da se desetero školaraca sprema pristupiti sakramentu krštenja iduće godine. Od dolaska novoga župnika, preč. Franje Ivakovića, 1998. godine, izvedeni su mnogi važni materijalni zahvati na postojećim crkvenim objektima. Na sva četiri crkvena objekta postavljeni su novi krovovi. Postavljena je nova električna instalacija i rasvjeta. Prije 6 godina urađena je elektrifikacija zvona i obnovljene su orgulje. U centru Ljutova su tijekom 2007. izvedeni zemljani radovi i postavljeni temelji za novu crkvu Sv. Križa.

PASTORLANO DJELOVANJE:

Na teritoriju župe i filijala najznačajnija pastoralna događanja u crkvenoj godini su priprava za Božić i Uskrs, te proslava proštenja i dužijance. U Došašću vjernici svakog radnog dana sudjeluju na misama zornicama. Božićno slavlje u svim zajednicama uljepša tridesetak mladih tamburaša koji na svim važnijim slavljima sviraju božićne pjesme. Priprava za Uskrs odvija se sudjelovanjem više stotina vjernika na pobožnostima Križnog puta i korizmenih propovijedi. U ovoj pripravi aktivno sudjeluju i katekumeni kojih ima svake godine. Na području župa slave se proštenja na Čikeriji kod križa, u Donjem Tavankutu, u Gornjem Tavankutu i u Ljutovu. Posebno se svečano obilježavaju dužijance u Donjem Tavankutu i Ljutovu. U ovim slavljima sudjeluju djeca i mladi više kulturno-umjetničkih društava. Na Čikeriji se koncem ljetnog raspusta organizira susret mladih "Čikerijada". U ovoj župi svake godine svečano se obilježe početak i završetak školske i vjeronaučne godine, a župa je također domaćin biskupijskog susreta ministranata na hrvatskom jeziku, koji se održava koncem svibnja.

Župnik Franjo svakoga tjedna ima 20 sati školskog vjeronauka u tri osnovne i Ekonomskoj srednjoj školi u Subotici. U razgovoru za Zvonik, preč. Ivanković ističe kako vjeroučenici pokazuju veliku zainteresiranost za vjeronauk. Raspored vjeronauka je tako usklađen da se ne kosi s ostalim pastoralnim obvezama. Tri dana u tjednu župnik je na raspolaganju vjernicima u uredu. On skrbi o uređenju prostora oko crkve i kapele, te o dva groblja koja posjeduje Crkvena općina. Najviše obveza ima nedjeljom kada slavi svete mise sa sve tri zajednice. Misna slavlja održavaju se u župnoj crkvi Srca Isusova u Donjem Tavankutu, u kapelici Sv. Ane u Gornjem Tavankutu i u Domu kulture u Ljutovu. Nadalje, župnik Ivanković uređuje vjersku emisiju na Radio Subotici koja se emitira subotom u 19 sati. Posljednjih nekoliko godina on je aktivni član Hrvatske zajednice bračnih susreta. Kad je riječ o suradnicima laicima, župnik ističe kako je zahvalan Bogu što mu je poslao dobre suradnike i pomoćnike. Osobito mislim na domaćicu Gizu Gurinović, službenicu u uredu Stanu Bilinović, orguljaša i zborovođu Zorana Šerega, kao i na sakristanke Jacintu Merković i Ljilju Merković, kaže župnik, dodajući kako u poslijepodnevnim satima nedjeljom rado i redovito igra nogomet sa svojim župljanima i ministrantima u župnom dvorištu.

SURADNJA ŽUPE S OSTALIM INSTITUCIJAMA U SELIMA:

Ono što me posebno veseli je plodna suradnja župe sa svim važnim društvenim, prosvjetnim i kulturnim institucijama u naša tri mjesta. Najaktivniji članovi HKPD-a "Matija Gubec" su i aktivni vjernici u župi, ističe župnik. U prostorijama župe nalazi se stalna postavka vrijednih slika od slame nastalih na kolonijama slamarki, a u vlasništvu su HKPD "Matija Gubec". Zato je zgrada župe na popisu autohtonih kulturnih znamenitosti koje se nalaze u okolici grada. Članovi ovog Društva su aktivno uključeni u crkveni zbor, oko čišćenja i ukrašavanja crkve, a na njih se uvijek može računati i u drugim akcijama. Jednako tako je kvalitetna suradnja s predsjedništvom i velikim brojem članova HKUD "Bratstvo" iz Ljutova. Mjesne zajednice u Tavankutu i Ljutovu također jako lijepo surađuju sa župom. Posebno moram istaknuti kvalitetnu suradnju osnovne škole "Matija Gubec" i župe. Školski zbor je u više navrata bio gost na važnim crkvenim svečanostima. Ova kvalitetna suradnja škole i župe produbljena je dolaskom na službu ravnateljice Stanislave Stantić Prćić. Djeca iz naših škola uvijek su najbrojnija na svetim misama u katedrali na počeku i koncu školske godine. U školama se organiziraju programi uoči velikih kršćanskih blagdana i slično. To su pokazatelji koji govore o kvaliteti suradnje ovih dviju institucija, naglašava župnik.

DONJI TAVANKUT:

Tomislav Vojnić-Mijatov (14) iz Donjeg Tavankuta pohađa osmi razred osnovne škole. Sljedeće godine namjerava upisati gimnaziju "Paulinum" i ući u malo sjemenište. Tomislav ministrira od malih nogu i to čini s radošću, uz desetak aktivnih ministranata u župi. Ministriranje za njega jednostavno znači služenje Bogu. Svoje mjesto u crkvi na nedjeljnoj misi vidi upravo kraj oltara. Apsolvent studija informatike u Subotici

Dalibor Križan (25) aktivan je u zboru. Za njega to znači slaviti Boga pjesmom, pridonositi na misi koliko je god moguće. Pjevanje u crkvi doživljava kao mali doprinos Bogu, u odnosu na sve ono što prima od Njega. On je meni dao život, a ja eto kroz tu moju pjesmu, kroz moj glas, dajem Njemu to malo kako najbolje mogu i znam, ističe Dalibor. Rado se odaziva na radne akcije u crkvi i oko crkve. Osim toga, rado na sebe preuzima fotokopiranje i tiskanje materijala za zbor, potom pripremu malih porukica za zornice u vidu misli za taj dan. Na pitanje što za njega znači živjeti vjeru, odgovara: Bog je prvi i nema ništa drugo osim Boga. Ono čemu težim je Boga staviti na prvo mjesto, a sve ostalo podrediti Bogu.

Kristina Tokodi (26) diplomirani je inženjer zaštite na radu. Aktivno pjeva u crkvi od prvog razreda srednje škole. Na pitanje kako bi potaknula svoje vršnjake da dođu u crkvu, Kristina je posvjedočila: Imala sam jedan primjer baš nedavno. Stažirala sam i radila popodnevnu smjenu, a tog dana smo imali obljetnicu posvete naše crkve. Zato sam tražila da me puste ranije. Pustili su me bez problema. Tada mi je jedan mladić, koji je bio tamo, rekao kako se sjetio da već jako odavno nije bio u crkvi, a sad kad sam ja spomenula crkvu, smatra da bi i on mogao otići. Nakon par dana, bio je to ponedjeljak, on mi je rekao da je dan prije, tj. u nedjelju bio na misi. Bilo mi je baš lijepo što je tim mojim spomenom crkve, bez da sam ga ikako poticala, sam odlučio doći u crkvu. To znači da mi kršćani i danas možemo i trebamo svjedočiti u svijetu, zaključuje Kristina. Zoran Šereg je diplomirao tehničke znanosti, a već deset godina radi kao nastavnik matematike u osnovnoj školi. Orguljaš je već oko dvadesetak godina, s kraćim prekidima, tj. svira još od svoje sedamnaeste godine. Župni zbor je mali, ali je odabran, ističe orguljaš i zborovođa. Ono što je karakteristično za zbor jest da odluke donose konsenzusom. Probe se održavaju jednom tjedno. Zoran je vrlo snalažljiv u pribavljanju partitura, no i sam kaže kako bi suradnja među kantorima i orguljašima na razini biskupije bila od velike pomoći.

Načelnik u Pastoralnom vijeću, Antun Benčik (61), želio bi biti više nazočan u životu župe, ali to mu još posao ne dopušta. No, uvijek kad uspije naći vremena, s velikim zadovoljstvom dolazi raditi u župi i crkvi. Tu nalazi nekakav mir, kao da nervoze i brige tada negdje odloži. Osobno je zadovoljan suradnjom s župnikom. Otkako je on došao na župu puno je toga učinjeno. Sam je vrlo poduzetan i insistira na onome što vidi potrebnim i mogućim učiniti. Kod njega nema protekcije, nego ono što je propisano crkvenim zakonima i pravilima mora biti ispoštovano, svjedoči naš sugovornik. Što se tiče odaziva na akcije, ljudi rado dolaze, no danas se ipak mora uzeti u obzir da su mnogi u velikoj utrci s vremenom, ističe Antun. Sa svojom suprugom član je Zajednice bračnih susreta.

Tome Vojnić-Mijatov član je Pastoralnoga vijeća i pročelnik odjela za liturgiju, a ima i ovlast od biskupa za dijeljenje svete pričesti. Otac je sedmero djece, koji skupa s njim i suprugom redovito idu u crkvu, pa su aktivni i kao pjevači i ministranti i čitači. To mu je velika dika i na tome zahvaljuje Bogu. Smatram da je ključna uloga roditelja u tome kako oni predaju življenje vjere svojoj djeci. Od toga ustvari ovisi i budućnost nas kao vjernika, kaže Tome. Kao pročelnik liturgijskog odjela PV-a, zadovoljan je liturgijom u župi i pažnjom koja joj se posvećuje. Ono što je još jako važno, pristup vjernika sakramentu svete ispovijedi i pričesti je puno puta porastao u odnosu na prijašnje vrijeme, zaključuje on. Domaćica na župi a po potrebi i sakristanka i zvonarka, Giza Gurinović (75), ovu službu obnaša već 11 godina. Nije joj se lako bilo odlučiti prihvatiti ovu službu, budući da je to značilo odlazak iz vlastite kuće, no ne kaje se što je donijela takvu odluku. Teta Giza je uvijek rado išla u crkvu, a ovako svaki dan ima prilike biti na misi. Posla na župi ima puno, no za prilike većih slavlja uvijek ima pomoćnika. Pored svega što radi na župi, Giza još i šije bijele haljinice za krštenje. Služiti u župi, osobito pod starije dane jest velika žrtva, ali je lijepo. Znamo da je teško naći osobe spremne prihvatiti ovu službu, no teta Giza im, iz svog iskustva, poručuje da ne oklijevaju, jer se neće pokajati. Služiti Bogu se može na razne načine, a ovaj je vrlo lijep, zaključuje ona.

GORNJI TAVANKUT:

Posjetivši Gornji Tavankut, razgovarali smo među ostalim s Ivkom Kujundžić koja svjedoči: Pokojni župnik Gabrić nije dolazio zimi držati mise u kapeli, a evo župnik Ivanković nas je već navikao da preko cijele godine imamo misu, ističe Ivka. Ljilja Merković je sakristanka u kapeli. U njezinom slučaju to znači održavanje kapelice, uređivanje oltara i spremanje za misu. O svojemu radu kaže: Kad upoznaš Krista, onda ne računaš ni vrijeme ni snagu. Kad ga ljubiš, ljubiš sve, a osobito ono što je za Njega. Stoga svoju dužnost rado obavlja. Osim nedjeljnih misa na kojima se vjernici okupljaju, od nedavno ima jedna molitvena skupina aktivna na Radio Mariji, koja se za sada pridružuje skupini u Donjem Tavankutu. Slađana Križanović skupa s mamom dolazi pomoći sakristanki u održavanju kapelice i u neposrednim pripravama za misu. Završila je Prirodoslovnomatematički fakultet u Novom Sadu i još je u potrazi za poslom. Vjera mi je osobno puno pomogla tijekom života, kako od malih nogu, tako i sada, ističe Slađana. Ona vjeruje da bi i u ovakvim mjestima trebalo biti perspektive za mlade. Ono što smatra najvažnijim, a to je i njezina poruka mladima koji se nalaze u sličnim životnim situacijama poput njezine, jest da ne zaborave Boga.

Marinko Bošnjak ponekad mijenja zvonara i zvoni u kapelici za misu, a redovito skuplja milostinju. U razgovoru svjedoči kako mu je u kapelici jako lijepo i da voli nedjeljom ovamo doći na misu jer se u kapelici jednostavno osjeća kao kod kuće. Kata Vajhand od malena dolazi u kapelicu, za koju je vezana. Najljepši dan u tjednu joj je nedjelja i to zbog svete mise. U posljednje vrijeme u kapelicu dolazi više vjernika na nedjeljnu misu, osobito kad su malo veći godovi. Tako je ponekad kapelica gotovo premala. No, to je dobar znak, podvlači Kata, te dodaje kako je lijepo što su dobar dio sudionika na nedjeljnim misama djeca i mladi. Imamo takvog župnika koji okuplja mlade, a pogotovo djecu. Vidi se da ih on jako voli, a oni se odazivaju, ističe Kata.

LJUTOVO:

Radovi na izgradnji crkve u Ljutovu trenutačno su u zastoju zbog nedostatka novčanih sredstava, ali se vjeruje kako će dobri ljudi pomoći i Bog providjeti da se ovaj posao privede kraju. Prostor za novu crkvu darovala je Mjesna zajednica. Jedna od vjernica, Marija Skenderović, kaže kako već tri godine imaju misu u Domu mjesne zajednice. Obično nas se okupi od četrdeset do pedeset osoba. Meni osobno puno znači što imamo misu u našem selu. Ne predstavlja mi problem to što nemamo crkvu nego misu slavimo ovdje u domu, bitno mi je da smo s Bogom zajedno. Jako smo zahvalni župniku za ovu mogućnost. Osobno sam zadovoljna suradnjom s župnikom. Mislim da je ta suradnja obostrana. Anica Rudić (83), čija je zadaća otključati dvoranu, te donijeti za misu sve što je potrebno, izražava svoju radost jer na misu dolazi lijepi broj vjernika. Kad je riječ o ministrantima,

Danijel Sarić (11) glavni je ministrant od njih desetak, koliko ih dolazi na nedjeljne mise. Preko ljeta rado odlazi na susret ministranata.

Mirjana Vacić i Ivana Mamužić> predvode pjevanje na nedjeljnim misama. One započinju pjesme, a onda cijela zajednica sudjeluje uPo meni je pjevanje na misi vrlo važno, jer tako slavimo Boga i dajemo svoj doprinos životu naše zajednice, ističe Mirjana. Svaka od njih ima i najdražu liturgijsku pjesmu, za Mirjanu je to "Pjevaj hvale, Magdaleno", a za Ivanu "Kraljice neba". Kristina Harangozo (15) čita jedno od čitanja ili psalam, a Katarina Harangozo (12) i Marija Mamužić (11) molitvu vjernika. Sve one ističu kako su imale tremu kad su počele čitati u crkvi, ali sada to već rade s velikom radošću i bez treme. Volim čitati na nedjeljnoj misi, time pridonosim zajednici, na taj način im prosljeđujem riječ Božju, a oni preko mene shvaćaju što im Bog poručuje, ističe Kristina.

Antun Remeš (46) pomaže gospođi Anici oko pripreme prostora za svetu misu. Drago mu je što na taj način može pridonijeti životu ove male zajednice. Antun mjesečno pomogne župniku u prodaji Zvonika, Danice, kalendara, te podijeli listić Riječ života. Prema njegovim riječima, otkako imaju misu u svom selu, posjet vjernika mještana nedjeljnim misama je barem duplo veći, tako da ih sada redovito ima između 40 i 60. Od izgradnje nove crkve Antun očekuje još veće sudjelovanje mladih i djece na misama, i općenito uključivanje u život crkve. Trenutačno su na misama najbrojnija djeca, potom su vjernici odrasle dobi, a ima nekoliko i starijih osoba.