Tema broja - Piše: mr. Andrija Anišić
Od žene bi rođen...
Hvalospjev ženama koje "neželjeno" pretvoriše u "željeno"
Puno puta mi se već dogodilo u životu da mi Gospodin
na čudesan način daruje "kockice" pomoću kojih
mogu sastaviti lijepi mozaik onoga što radim, govorim,
pišem... Tako je bilo i glede ove teme. Kad smo u Uredništvu
razgovarali o temi božićnog broja, nabacio sam misao
da bi tema mogla biti: "Što bilo da Marija nije htjela prihvatiti
Božju ponudu koju joj je prenio anđeo Gabrijel?"
Ili, još gore: "Što bi bilo da je Marija pobacila Isusa?"
– Besmislena pitanja, ustvrdit će mnogi. I dodati: O
tom nema smisla razmišljati. Ili: Ma, to se jednostavno nije
moglo dogoditi.
Istina, iz perspektive iščekivanja Božića godine Gospodnje
2009. godine, to nam se čini toliko nevjerojatnim.
Ta sve je tako lijepo složeno. I sve se tako čudesno odigralo.
Sve se ispunilo što o njemu ima u Pismima, što su
o Isusu pisali Mojsije i svi proroci (usp. Lk 24,25-27). Sve
se tako dobro poklopilo da je sv. Pavao mogao uskliknuti:
A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od
žene bi rođen... (Gal 4,4).
Tako je divna Marija koja je u jednostavnosti i poniznosti
izgovorila svoj "fiat" – Evo službenice Gospodnje, neka
mi bude po Tvojoj riječi (Lk 1,38). Ipak, osim toga, u Svetom
pismu čitamo o trenutku njezina straha, zbunjenosti
i muke. Zapisao je to evanđelist Luka. Na čudni pozdrav
anđelov ona se smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav
(Lk 1,29). Kad ju je anđeo ohrabrio riječima: Ne boj
se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi
sina i nadjenut ćeš mu ime Isus... (Lk 1,30-31), ona pita:
Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1,34) A tu
čudnu i zbunjujuću ponudu Marija je prihvatila tek pošto
joj je anđeo pojasnio da će se to dogoditi snagom Duha
Svetoga i silom Svevišnjega i da će to njezino čedo "biti
sveto", da će biti "Sin Božji". Osim toga, ohrabrio ju je još
jednom informacijom: Evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona
u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj,
ovo je već šesti mjesec (Lk 1,36). No, mislim da je, ipak, za Mariju
bila presudna riječ: Ta Bogu ništa nije nemoguće! (usp. Lk 1,37)
Iz gore rečenoga vidljivo je da Mariji nije bilo ni jednostavno,
ni lako prihvatiti Božju ponudu, iako je dobro znala za obećanje
proroka Izaije: Evo djevica će začeti i roditi sina (Iz 7,14).
Iz odlomka Lukina evanđelja zaključujemo da Marija nije bila prisiljena
prihvatiti tu ponudu. Svoju je odluku donijela slobodno, ali
nakon promišljanja i traženja adekvatnih odgovora.
I tako je Isus počeo živjeti pod njezinim srcem a nakon devet
mjeseci ugledao je svjetlo dana onaj koji je Svjetlo od svjetla, pravi
Bog od pravoga Boga, rođen a ne stvoren... po kome je sve stvoreno,
kako ispovijedamo u Vjerovanju.
Marijo, jesi li znala?
U mozaik ove teme uklopila se izvrsno jedna "pps" prezentacija
koju mi je poslao prijatelj Ivan iz Vinkovaca pod "temom":
"Prekrasno". To je pjesma "Mary, did you know", za koju su tekst
i glazbu napisali M. Lowry i B. Greene. Evo te divne pjesme.
Marijo, jesi li znala?
Da će tvoje djetešce jednoga dana šetati po vodi?
Jesi li znala...
da će tvoje djetešce spasiti naše sinove i kćeri?
Jesi li znala...
da je tvoje djetešce došlo učiniti sve novo?
Ovo dijete koje si ti poučavala...
uskoro će tebe poučavati.
Marijo, jesi li znala...
da će tvoje djetešce darovati vid slijepcu?
Jesi li znala...
da će tvoje djetešce utišati oluju svojim rukama?
Jesi li znala...
da će tvoje djetešce šetati onuda kuda anđeli hode?
Kada si ljubila svoju malu bebu
ti ljubila si lice Boga.
Bog je gledao na svako ljudsko srce koje je stvorio,
i svako srce koje ima doći.
On je znao upravo ono što ona trebaju.
On je uzeo
dio svoga vlastitoga srca
i oblikovao savršen odgovor.
Zatim je poslao odgovor
u svijet: ISUS!
Slijepi će vidjeti,
gluhi će čuti,
a umrli će živjeti ponovno.
Hromi će prohodati,
nijemi će govoriti
pohvale Jaganjcu.
Marijo, jesi li znala...
da je tvoje djetešce Gospodar svega stvorenoga?
Jesi li znala...
da će tvoje djetešce jednoga dana vladati narodima?
Jesi li znala...
da je tvoje djetešce savršeni nebeski Jaganjac?
Ovo dijete koje spava i koje držiš
jest Uzvišeni
"JA JESAM!"
Dirljivo i potresno. Zvuči li vam sad
pitanje: "Što bi bilo da Marija nije rodila
Isusa?" drukčije? Jeste li se sad zaledili
na pomisao što bi bilo da je Marija pobacila
Isusa?
Kada si ljubila svoju malu bebu,
ti ljubila si lice Boga
U predivni mozaik ove teme ušao je
i prvi rođendan jednog divnog djeteta čiji
sam smiješak ovih dana upio u srce i čije
sam prve korake gledao. Pred otprilike
osamnaest mjeseci i njegova je majka postavljala
mnoga pitanja, očitovala sumnje
i strahove, nabrajajući razloge "za" i
"protiv" abortusa, "za" i “protiv“ prihvaćanja
djeteta koje je bilo na putu. Bila je
svjesna da puno toga stavlja na kocku. I
ona je, kao Marija, nakon promišljanja,
povjerovala "da Bogu ništa nije nemoguće"
i uvjeren sam da joj danas nije žao
što je njezino dijete živo, što ga je nosila
pod svojim srcem, što ga je rodila, što ga
je dojila... Što ga može grliti i ljubiti, što se može veseliti njegovim
prvim koracima i slušati prva tepanja... Uvjeren sam,
da sada s velikom nadom, dok promatra svoje "neželjenoprihvaćeno"
dijete može razmišljati poput onih koji su čuli za
rođenje Ivana Krstitelja: Što li će biti od ovoga djeteta? Uvjeren
sam da je i s djetetom o kojem pišem "uistinu, ruka Gospodnja"
(usp. Lk 1,66). Uvjeren sam, također, a i znam, da i
otac toga djeteta, bez obzira na sve okolnosti, voli to dijete i
da mu se raduje. I siguran sam da se mnogi raduju danas što
mogu reći ili pomisliti, promatrajući ga: "Lijepo je što postojiš.
Drago mi je što jesi...". Bog, doista, može i po krivim crtama
ravno pisati. Hvala mu.
I htio bih izreći hvalospjev ovdje toj majci i svakoj majci,
koja se našla u neželjenoj trudnoći, a imala je hrabrosti prihvatiti
život te "neželjeno" pretvoriti u "željeno" i roditi dijete.
Velike ste u Božjim očima, u očima Onoga, koji je – kako kaže
spomenuta pjesma – "gledao na svako ljudsko srce koje je
stvorio, i svako srce koje ima doći".
I htio bih reći toj majci i svim hrabrim majkama koje su
potisnule ljudski obzir i sve strahove i neizvjesnosti, ono što
stoji u pjesmi: "Kada si ljubila svoju malu bebu, ti ljubila si
lice Boga", jer svako kršteno dijete je Božje dijete – Božji sin
ili Božja kći. I neće Vam Bog nikada zaboraviti taj poljubac,
kao što ga neće zaboraviti ni djeca koju sto rodili. Onaj kojega
ljubite u svom djetetu, Božji je sin koji je vlastan grijehe
opraštati na zemlji (usp. Mt 9,6). On je "Alfa" i "Omega", on
"sjedi na prijestolju", on za vaš život može reći: Evo, sve činim
novo (usp. Otk 21,5).
Prije odluke postaviti pitanje
Ovu temu posvećujemo mladićima i djevojkama (i djevojčicama)
koji žele prije braka stupiti u spolne odnose. Prije
te odluke valja im postaviti pitanje: "Što ako se ipak dogodi
trudnoća". Jer, to je vrlo moguće – usprkos svim suvremenim
"efikasnim" kontracepcijskim sredstvima; usprkos što su
svi "jako pametni" i što svi "jako paze" – da se ne "dogodi".
Oni koji se "igraju" mame i tate prije braka, kako to u šali
znam reći, neka čuju i ovu ozbiljnu poruku: Oni koji se
"igraju" mame i tate prije braka, doista mogu postati mama i
tata! Mama i tata se postaje onoga časa kada se dijete začne,
a ne kada se dijete rodi. A što onda? Stoga treba razmišljati
prije nego se "neželjena" trudnoća dogodi! Prije nego li se
dogodi, treba biti svjestan u kakav se rizik upuštaju i kakvoj
opasnosti izlažu sebe, svoj život i život potencijalnog djeteta.
A da se to događa, jasno pokazuju svima dostupne statistike,
o kojima sam pisao u svojoj rubrici “Moralni kutak“ u prošlom
broju Zvonika.
Kolikim djevojčicama, mladićima i djevojkama je promijenjen
životni tijek zbog neželjene trudnoće – bilo da su prihvatili
dijete, bilo da su ga abortirali. Koliko neprijatnosti u
obitelji, u okolici... Kao da se odjednom prekine bezbrižno
djetinjstvo i mladost. I ono što bi trebalo uzrokovati veliku radost
i veliko iščekivanje – uzrokuje samo veliku muku s pitanjem:
"Što ćemo sad?". Zato prije "nego li se dogodi" treba
postaviti pitanje, izraziti bojazni i sumnje, i donijeti pravu
odluku: "Ne, prije braka".
Božić:
blagdan djeteta
– protiv praznih kolijevki
Ovih dana opet je u našoj zemlji bilo "panike" zbog niskoga
nataliteta. Televizija Vojvodine imala je nedavno emisiju
sa zanimljivim naslovom: "Prazne kolijevke". Situacija je
jasna. Nestajemo. Već je izračunato da će, ukoliko se nešto
veliko ne dogodi, u R. Srbiji 2050. godine biti upola manje stanovnika
nego danas. Ovdje u zaključku samo podsjećanje da
je Božić blagdan života, blagdan rađanja, blagdan djeteta,
blagdan obitelji. Božić bi trebao biti stalno pa da pred našim
očima uvijek bude DIJETE koje širi ruke jer želi biti voljeno,
jer želi biti grljeno, jer želi voljeti i grliti. Kad bi se svi radovali
Božiću i kad bi ga slavili na pravi način, kolijevke u našim
obiteljima ne bile prazne jer "Božić" se zato rodio i došao na
ovu zemlju da svi život imaju, u izobilju da ga imaju (Iv 10.10).
Zato slavimo Božić da bi nas bilo i da bismo uživali u životu!
|
