Aktualno - Piše: Željka Zelić
Kada završava božićno vrijeme katolika?
Božićno drvce i na Bogojavljenje?
Portal Križ života uputio je svim,
osobito crkvenim medijima u R. Hrvatskoj,
ali i izvan nje, otvoreno pismo
u povodu pogrešnih navoda pojedinih
medija (osobito Hrvatske radiotelevzije)
o tomu kada zapravo završava
božićno vrijeme katolika. U otvorenom
pismu ističe se kako je u informativnim
emisijama istaknuto kako
svetkovinom Bogojavljena završava
božićno vrijeme katolika, što nije točno.
Božićno vrijeme započinje misom
božićnog bdjenja i završava nedjeljom
koja slijedi nakon 6. siječnja, odnosno
blagdanom Krštenja Gospodnjega koji
je ove godine proslavljen 10. siječnja, a
ne na samu svetkovinu Bogojavljenja,
kako su prenijeli mnogi mediji. Božićne
blagdane prate i božićni simboli,
od kojih se posebno ističu božićne jelke.
Pogrešno je stoga poticati tradiciju
staru tek dvadesetak godina da se na
Bogojavljenje uklanjaju božićni simboli.
Ta tradicija nema veze s liturgijskom
godinom Katoličke crkve, već s
običajem da se božićni ukrasi uklanjaju
dan prije proslave Božića po Julijanskom
kalendaru, rođenim usred netrpeljivosti
između Hrvata i Srba tijekom
rata na ovim prostorima na početku devedesetih
godina. Kao što mediji moraju
počivati na istini i istinito informirati
svoje gledatelje, čitatelje i slušatelje,
tako i kršćanske Crkve moraju biti
otvorene dijalogu na temelju evanđelja.
Da bi se to ostvarilo, potrebno je i preko
medija, ali i u katoličkim crkvama (u
kojima neki svećenici to već čine) informirati
vjernike kada završava božićno
vrijeme, s ciljem dostojanstvenog
slavljenja božićnih blagdana te s ciljem
normalizacije odnosa katolika i pravoslavaca
koji 7. siječnja slave Božić. Hrvatskom
društvu potreban je dijalog te
istinoljubivi i informativni mediji, a
katolicima u Hrvatskoj točne informacije,
ekumenska zalaganja i spremnost
na dijalog s onima čija vjerska uvjerenja
nisu uvjerenja većine građana u
Republici Hrvatskoj, istaknuto je u otvorenom
pismu kojega je potpisao glavni
urednik portala, Hrvoje Cirkvenec.
I prošle se godine, sjećam se, u
pojedinim medijima polemiziralo o
tomu zašto Hrvati sklanjaju božićno
drvce na blagdan Bogojavljenja, samo
jedan dan prije nego pravoslavni vjernici
slave Božić. Moram priznati da u
potpunosti dijelim mišljenje onih koji
smatraju da je to iskrivljen i krajnje netolerantan
potez koji je direktno u koliziji
s porukom i smislom Božića
kojega smo proslavili. Naš je bor na
dan 7. siječnja ove godine stajao na
istom onom mjestu gdje je stajao i 24.
prosinca prošle godine. U našoj dnevnoj
sobi! I privlačio je poglede prolaznika!
U razgovoru s pojedinim župljanima
župe kojoj pripadam, ali i sa župnikom,
shvatila sam da većina njih
gore spomenuti potez smatra pogrešnim
i iskrivljenim, no ima onih koji i
u našoj sredini čim prije, najkasnije na
Bogojavljenje, kvare svoj bor, premda
božićno vrijeme službeno nije završilo.
A rijetki se rado sjećaju davnih vremena
kad se bor sklanjao tek na blagdan
Svijećnice, 2. veljače.
Živimo u sredini gdje je većinsko
stanovništvo pravoslavne vjere, a analogno
tomu mnoštvo je mješovitih brakova.
Prije nekoliko godina, bila sam
kod prijateljice, inače katolkinje, na
obiteljskoj slavi njenoga supruga. Slatko
smo se smijali kad je kćer prijateljičine
sestre od samo pet godina,
nakon što je prijateljica izmolila Očenaš,
uskliknula: Ova molitva ne valja.
Cura je čula da nešto ne valja, riječi
nisu onakve kakve ih je ona naučila izgovarati
na misi. Pojasnili smo joj da je
molitva dobra, da je ista kao "naša" ali
se drukčije izgovara. Slegla je ramenima
i bojim se da joj ništa nije bilo
jasno. No, doći će vrijeme kada će razumjeti
... Kako god, otvoreno srce za
Boga (krivo interpretiranog kao
"našeg" i onog koji nije "naš"!) može
rađati plodove mira i zajedništva, pa
čak i u različitostima!
I u našem je gradu od 18. do 25.
siječnja održana Molitvena osmina za
jedinstvo kršćana. Predstavnici kršćanskih
crkava okupljaju se pod geslom
"Vi ste tomu svjedoci" (Lk 24,48)
svakoga dana u različitim kršćanskim
crkvama i zajednicama kako bi molili
za Isusovu veliku želju: "Da svi budu
jedno". Po našoj prisutnosti na istima
(ne mislim tu samo na katolike), vidi
se koliko smo i u malim koracima
spremni doprinijeti tom jedinstvu ali i
ekumenizmu općenito, na koji nas poziva
i Drugi vatikanski sabor, kojim je
on postao obveza svakog istinskoga
katolika. Pogledamo li malo unatrag u
povijesne činjenice, ali i u sadašnje stanje
stvari, postaje jasno da su od samoga
raskola do danas napravljeni
izvjesni koraci na tom putu ujedinjenja,
ali, još uvijek nedovoljni da bismo
svi mogli biti jedno, onako kako je to
Isus želio. I poglavarima kršćanskih
crkava postaje jasno da se na tom putu
ujedinjena crkve moraju otvarati jedna
prema drugoj, artikulirajući u međusobnom
dijalogu interese one druge
strane, kao što bi uostalom trebalo biti
u svakom odnosu. U suprotnom, uzaludne
bi bile i Molitvene osmine i svako
drugo nastojanje oko ujedinjenja.
S druge strane, da bismo uopće
mogli govoriti o kavom takvom jedinstvu,
potrebno je da naša srca budu otvorena
Božjoj providnosti. Odgovornost
je stoga i na nama pojedincima
koji živimo zajedno s pripadnicima
drugih kršćanskih crkava. Zato bismo
u danima Molitvene osmine koja je u
tijeku, trebali moliti i za kidanje vlastitih
okova i predrasuda koje nas tako
često koče da drugom i drukčijem,
ako ništa više, onda barem pružimo
ruku.
Novi poticaj cjelokupnom ekumenskom
gibanju i napose Molitvi
za jedinstvo svih kršćana dao je
Drugi vatikanski sabor (održan
1962.-1965.), koji je iznio nova katolička
načela suvremenog ekumenskog
gibanja. Među ostalim, posebno
je naglašen duhovni ekumenizam,
to jest obraćenje srca i svetost
života te javna, zajednička, i
svaka osobna molitva za jedinstvo.
Molitva je od sada duša svega ekumenskog
gibanja. Novi papinski
dokumenti o ekumenizmu posebno
preporučuju upravo održavanje molitvene
osmine od 18. do 25. siječnja
kao zajedničke molitve s drugim
kršćanima i prilika je za prijateljske
susrete. /KNI/
|
|
|
