Djeca - Uredila: Katarina Čeliković
Isuse, želim biti bolji!
Božić nas je sve privukao u crkvu. Isusov
rođendan se najljepše slavi u cijelom svijetu.
Poslije Božića nizala su se slavlja, od kojih je
svakako najveselije na dočeku Nove godine.
Neki su novu godinu dočekali na svetoj misi
(u crkvi Sv. Roka u Subotici, na fotografiji). Radost je bila prisutna
u srcima djece i odraslih. A onda, kažu odrasli, nakon
što smo se skroz istrošili, kao da nam je svima ponestalo i novaca
i snage. Na žalost, vidjelo se to i u našim crkvama. Nekako
su nam klupe i stolice bile prazne, a to nam je jako upalo
u oči napose nakon prekrasnih misa zornica i božićnih blagdana.
Škola je opet privukla učenike kojima je sigurno bilo
teško ponovno početi učiti, na vrijeme ustajati ujutro, na vrijeme
ići spavati. A vama je, dragi Zvončići, vjerujem drago što
ćete opet imati vjeronauk, što ćete se redovito viđati sa svojim
vjeroučiteljima i sa svojim župnikom.
Isus nije samo u crkvi, nije samo na vjeronauku. On nas
posvuda prati. Znam da to vi znate. Ipak, moramo se podsjetiti
kako je važno s Isusom redovito prijateljevati. To znači da
moramo redovito dolaziti na svetu misu, jer je svake nedjelje
Isusova riječ nova, važna za sve dane koji slijede. Kada dolazimo
k Isusu, budimo radosni i spremni na promjenu s jednom
željom: ISUSE; ŽELIM BITI BOLJI! A to znači da ću se
promijeniti, da će to vidjeti i osjetiti oni s kojima živim i s kojima
se družim.
Vaša Zvončica
Mala Bosna
Naš dar Isusu
Božićna priredba u župi Presvetog Trojstva u Maloj Bosni
bila je na Svetu Obitelj, između dvije mise, a počela je ovim riječima:
"Našoj maloj priredbi koju ćemo vam sad izvesti dali
smo ime NAŠ DAR ISUSU. Maleni smo i nemamo novaca da
darujemo sve što bismo - i Isusu i svima vama - dali. Zato ovo
naše recitiranje i glumu primite srcem, jer iz srca i dolazi." Na
početku su djeca iz 4. i 2. razreda odrecitirali pjesme kojima
su dočarali sam događaj Božića donoseći dijelove "slike" za
Betlehem. Zatim su Isusu svoje dare dali "prvaši" "Isusu za rođendan":
ružičasti jastuk u obliku srca, molitvenik, plišanog
zeca, lijepu lutku, plavi autić, trakicu za kosu i - školski udžbenik!
Zatim - prekrasna priču o ljubavi - jedna mlada žena i
jedan mladi čovjek su, očekujući svoje prvo dijete, morali poći
na daleki put... To su pokazali "šestaši" obučeni u Mariju, Josipa,
anđele, pastira i kralja. U lijepom igrokazu o tome kako
stari djed Martin čeka Božić glumili su učenici petog razreda.
Igrokaz "Čovjek i Isusov biser" pripremili su "sedmaši", a u
njemu smo saznali što se može kupiti u Isusovoj zlatarnici i koliko
to "košt"! Na kraju programa, mali dar darovali smo
našem župniku vlč. Željku Augustinovu - kipić malenoga Isusa
u jaslama - jer je to i naša i njegova najveća dragocjenost! (vh)
Naša kućica
- Isusova štalica u Sonti
Sve dane došašća
smo moja
sestra Karolina i
ja zajedno s mamom
išle na zornice
i jedva smo
čekale da dođe
Božić. Na našoj
kućici u crkvi
smo otvarali prozorčite
s porukicama.
Ja sam bila
revni čitač. Najljepše
mi je bilo
kada smo molili
Devetnicu malom
Isusu i molili ga
za razne milosti.
Uključila sam se i
u kićenje crkve. Najviše me radovalo kada smo našu kućicu
preuredili u Isusovu štalicu. Pripravili smo lutke, najmanji
su pravili ovčice, pogotovo su bili uključeni u pravljenje štalice
oni koji su bili na zornicama. Naš rad je i župnik pohvalio
i rekao da mu je to najljepši dio koji je okućen u
crkvi. On se ponosi nama i našim sudjelovanjem. Za Božić
smo imali i Žive jaslice koje su pripremili mladi. Mi djeca
smo bili anđelčići i pastiri pa smo sudjelovali u programu
pjevanjem i recitiranjem. Svi smo se radovali Božiću i rođenju
malog Isusa a posebno mi djeca jer smo mu pripremili
svoje srce - štalicu da ima gdje boraviti.
Klaudija Lukić, Vb, Sonta
Božićna priredba ponovno u
Bajmoku
Isusov rođendan bio je povod nama vjeroučenicima župe
Sv. Petra i Pavla u Bajmoku, i našoj vjeroučiteljici Mireli
Varga, za ozbiljniji pripremu Božićne priredbe. Na radionicama
i druženju petkom i subotom uvježbavali smo tekstove,
osmislili kostime za životinje koje su se nalazile u Betlehemu
(vol i magarac) i za životinje koje su se željele nalaziti u njemu
(paun, lav...), odjeću za Josipa i Mariju i odjeću za anđele.
Naučili smo i par lijepih pjesama (Čestit vam Božić želimo,
Spavaj mali Božiću, Tiha noć).
Božićna priredba započela je krasnom starom pjesmom
Tiha noć. Na samom početku dvije bandašice, prošlogodišnja
Maja Blatnjak i ovogodišnja bandašica Danijela Vidaković,
koje su imale čast voditi program, pozdravile su nazočne, u
ime svih su poželjele dobrodošlicu mamama, tatama, bakama,
djedama, braći i sestrama i svim ljudima
dobre volje, te najavile Viktora
Poljaka koji je pročitao tekst "Isusovo
pismo" uz glazbenu pratnju na
gitari vjeroučiteljice Monike Margit.
Isusovo pismo se jako dojmilo svih
nazočnih jer je govorilo o tome kako
naše obitelji danas primaju slavljenika
Isusa u svoje domove. Poslije
Viktora, slijedio je igrokaz "Gradimo
jasle". Uz prigodne tekstove recitacija,
djeca od vrtića pa do srednjoškolaca
prinosila su dijelove jaslica,
dijelove poput platna za nebo, zvijezdica,
srca, jaslica, slamice, i na koncu i samog Isusa, te tako
izgradila Betlehem. Prisutne je oduševio mali Mario koji je
na kraju igrokaza Isusu darovao poljubac. Zatim je slijedila
pjesma "Spavaj mali Božiću" za čije vrijeme su jaslicama pristupili
Josip i Marija, a kad je sve bilo pripravljeno, betlehemskoj
štalici su u igrokazu "Isus u svemu" pristupili anđeli i pastiri.
Zatim je uslijedilo par recitacija, te priča "Kako su vol i
magarac dospjeli u Betlehemsku štalicu". Posljednja točka
bila je pjesma "Čestit vam Božić želimo".
Na samom kraju priredbe, naš župnik vlč. Zsólt Bende je
tatama i djedama čestitao Oce, i naravno svima skupa poželio
čestit Božić i sretnu novu godinu...
Ovom prigodom zahvaljujemo
svima onima bez kojih se Božićna
priredba ne bi vratila u bajmočku
župu, i sam Bajmok, ponajprije Isusu
koji je sve vrijeme bio uz nas, Ankici
Petreš koja nas je pratila na sintisajzeru,
vjeroučiteljici Moniki Margit
koja je prekrasno svirala gitaru, vjeroučiteljici
Mireli Varga i naravno
župniku koji nas je u svemu podržao,
u svemu pomagao i na kraju priredbe
pohvalio jer Bajmok odavno nije
imao Božićni program. Naš program
nije trajao dugo ali je bio fantastičan, i nadamo se da je ostavio
duboki dojam na sve koji su ga pratili!
Blagoslovljen Božić i novu, 2010. godinu, žele Vam vjeroučenici
crkve Sv. Petra i Pavla iz Bajmoka!
Bandašica Danijela Vidaković, AT 1/1
Adventski kalendar ljubavi
Advent je prekrasno doba godine
kad se posebno pripremamo za Isusov
dolazak. Zdenko i ja svake godine
imamo adventski kalendar. Otvarajući
svaki dan jedan paketić iz kalendara,
brže i interesantnije prolazi vrijeme u
iščekivanju Božića. Ove godine odlučili
smo napraviti novi. Surfajući po internetu
vidjeli smo razne ideje koju smo
dopunili jednom našom - a to je da
uključimo naše najdraže u kalendar.
Ideja je brzo sinula, skicirali smo je na
papir a "majka" Veronka (baka, op.
ur.), dežurni izvršitelj naših ideja ga je
morala sašiti za jedan dan, jer je ideja
urađena u posljednji tren.
Tako smo dobili ovaj prekrasni
adventski kalendar ljubavi, kako
smo ga nazvali. Na starom bijelom šalu
u gornjem dijelu stavili smo bor napravljen
od satenskih vrpci. Na bor
smo prišili 24 gumba. Ispod božićnog
drvca bila su 24 džepa. U svakom džepu nalazila se po jedna
slika neke nama drage osobe, ili cijele obitelji. Fotografije
smo otprintali na printeru u boji i plastificirali u fotokopirnici.
Svaki dan iz džepa smo vadili po jednu
fotografiju i objesili je o dugme na
boru. Taj dan smo misliti baš na tu/te
osobe i molili za njih.
Do Božića bor je bio pun fotografija
nama dragih ljudi. Nikada ljepše
okićeni bor nismo imali.
Iako smo rekli da ove godine
neće biti slatkiša u našem adventskom
kalendaru, nekim čudom su se tu
našli. Vjerojatno je Bog nagradio našu
ideju i trud i preko noći u svaki džep
pokraj fotografije stavio i neki slatkiš.
Evo i vama ideje za idući advent,
vidjet ćete da je jako zabavno, nadasve
korisno ali i daje poseban ton adventu,
kao da smo stvarno bili skupa sa svim
tim ljudima. Mogli smo ih zbilja zagrliti
i provesti neko vrijeme zajedno,
iako to u "stvarnom" svijetu i nije uvijek
tako.
Bernadica Ivanković
|
|
|
