Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Kršćanski stav - Piše: Filip Čeliković

Kriza

Ovih dana razmišljamo o ekonomskoj krizi koja je zahvatila cijeli svijet. Slike na televiziji, u novinama, vijesti i druge medijske informacije zastrašuju nas svojom bespoštednošću. Bolesti koje skoro najavljeno dolaze u sve dijelove svijeta samo svjedoče kako više nitko nigdje nije siguran, kako nema nedodirljivih. Možda će se netko upustiti u nagađanje o golbalnim krivcima, o zavjerama kojima moćnici žele i skoro postižu kontrolu nad ljudima. O ovome možda nekom drugom prigodom. Tko je točno odgovoran za ratne i ekonomske probleme u svijetu, možemo samo nagađati i to vrlo neprecizno. No, kada bismo sa sigurnošću mogli uprijeti prstom u krivca, da li bismo bili zadovoljni? S neke ljudske strane gledano, možda bismo i bili u tom trenutku, ali gledano iz Božje perspektive, ne bismo bili sretni zbog te spoznaje. Svaka je kriza teška i, vjerujem, znajući kako to nije moja originalna ocjena, posljedica je grijeha. Da je grijeh prisutan i da je zasigurno moćan, vidljivo je po njegovim posljedicama, o čemu promišljam iz kršćanskog kuta.

A što grijeh čini u nama? Prlja nas, što znači da smanjuje prostor u našoj duši koji sav treba biti predan Bogu. Grijeh, dakle, otežava čovjeku spoznanje kako mu je Bog uistinu neophodan. Grijesi koji se nakupljaju ulaze u sve pore obiteljskog, društvenog i poslovnog života. Grijeh krajnje zatupljuje čovjeka te vremenom od nas stvara trome osobe, najčešće nesposobne za prihvaćanje križa. Čovjek voli dobiti stvari na brzinu, a takve se "brze" stvari najčešće dobiju činjenjem grijeha. Ali, Bog želi naš trud i znoj. Važno je stoga upitati se zašto Bog želi da nosimo svoje križeve? Pritom ne smijemo osuđivati Boga i govoriti kako smo nejednaki, jer i ne slutimo kakve križeve nosi onaj bogatiji (naizgled). Bog nas kroz patnje priprema za vječni život. Kroz patnje, molitvu, rad i iščekivanje, izgrađujemo smisao (života). O tomu nam govori i ova životna epizoda. Kada malo, nezrelo dijete dobije od roditelja igračku čim ju je poželjelo, ono se neko kratko vrijeme igra s njom pa ju baci. Kada istu igračku dijete dobije nakon određenoga vremena, provedenog u npr. zalaganju u školi i kući, ta je igračka dobila, osim uloge izvrsnog pedagoškog sredstva motivacije, smisao te će djetetu igranje s njom biti puno zanimljivije jer je i veći njezin značaj. Bog nas motivira kartom za raj, njegov put je jasan ali mi koji smo u Crkvi prvi trebamo ići tim putem kako bismo drugima bili putokaz. Nažalost, unatoč tomu što svi znaju teške posljedice grijeha, dobiti nešto na brzinu i pritom učiniti grijeh najlakše je i još uvijek najprimamljivije. Ljudi čine grijeh iako znaju da su plodovi Ljubavi puno ljepši, ali je potrebno prijeći određen put i pomučiti se za njih. Koliko je grijeh lijepo upakiran? Ako prije odluke ili samog čina, koji ćemo napraviti, ne pitamo Boga za savjet, onda to, osim što znači da nismo izgradili odnos s Bogom, znači da ćemo odlutati na mjesto koje krije grješnu prirodu. Grijeh je često upakiran primamljivo i bezopasno. Uzmimo za primjer jogu i bioenergiju. Lijepo je jer obećava čovjeku iscjeljenje, a kao "gratis" dobivate nekakav duševni mir, a mnogi na početku ne znaju koliko je ljudi na kraju palo u teška psihička stanja.

Kada Bog nedostaje, pojavljuje se suvremena bolest - depresija, popraćena nedostatkom smisla života. Kakav je to dobiven mir bez ikakvog napora da se on ostvari? Kao kada malom djetetu roditelji na njegov mig daju igračke, tako nama sotona nudi lijepe, primamljive, odmah dostupne stvari kako bi uništio smisao i značaj Božje prisutnosti. Osim što grijeh razara mene koji ga činim, on je i interaktivan. To znači da grijeh, osim što ograničava djelovanje Božje ljubavi u meni, on koči darivanje i primanje Ljubavi među mojim bližnjima. To je očito u svim nesuglasicama, svađama, konfliktima, bolima gdje ljudi ne dopuštaju Bogu da se nastani. A Bog je jedini koji snagom svoje ljubavi liječi i zacjeljuje sve rane. Što učiniti? Početi se ispravljati, prvo sebe, a onda, uz traženje Božje pomoći, ukazati drugomu na loše. Potrebno je širiti pozitivnost i svijet će izgledati ljepše. Smijeh je potreban. Osim što pokreće sve mišiće na licu, smijeh je i dobar je borac protiv stresa i ukočenosti, on u nama i drugima izaziva dobre emocije, a što je najbolje jako je zarazan. Dakle, i kada bismo imali priliku uprijeti prstom u odgovorne za razne krize, našli bismo se u sobi ogledala, jer ne upiremo mi u čovjeka budući da je svaki čovjek jednako vrijedan i Bog nas sve voli. Prst upiremo u grijeh, koji je često i naš osobni grijeh. Teško je mijenjati cijeli svijet, često je najlakše i najpotrebnije promijeniti sebe. Potrudimo se u novoj godini popraviti ono što se s naše strane može popraviti, širiti ljubav, a ono što je čovjeku nemoguće ispraviti, tamo gdje je čovjek ograničen tamo će nam Bog pomoći. I kao zaključak: Bog je ljubav i tko ostaje u Ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu.