Mladi - Uredila: Nevena Mlinko
Dragi mladi,
Dobrodošli, svi skupa,
u novu godinu! Nova
godina - nova obećanja
- nova nadanja - novi
izazovi - novi ljudi i
nova lica. Sve je nekako
novo ili bar naočigled zaogrnuto tom riječju.
Novina se ćuti na svakom koraku:
kupljena je i odjevena nova haljina za
doček, obuvene nove cipele, na novi
način, drukčije nego uobičajeno, namještena
kosa. I sada kada se sva bura
graje i veselja stišala, izvlačeći nogu za
nogom iz kreveta, odvlačiš se do zrcala.
"Opet, novi dan! Super!", i kiselkasto se
osmjehneš onom istom samome sebi
koji je pored sve priče o novome ostao
isti. Opet, isti ja! Možda se koja bora
više zatalasala na licu, možda su usne za
mrvicu oštrije razvučene u taj nazovi
osmijeh, ali to nitko neće primijetiti i to
je super. "Nisam isti, ovim sam danom
postao stariji, malo ružniji i tužniji.
Super! Dobro, ne baš ovaj posljednji dio
nego to što ipak nisam ostao skroz isti",
ima dokaza: bora, suza i riječ super
(čamčić za plovidbu u suvremenosti).
Težiti promjeni samo zato što o njoj
svi govore, težiti promjeni koja je dijete
narodnog veselja i prekonoćna, koja nije
tvoja nego si je pokupio od drugoga,
nije korisno. Težiti promjeni treba, ali
ne takvoj i na takav način. Prvo zaći u
sebe, sam sa svojim Bogom promisliti,
onda donijeti odluku i početi raditi na
ostvarenju zamišljenoga. Kaos i brzina
baš i ne donose neke plodove! Najviše
je zaparala uši ta riječ super koja je patvorena.
Uzeti kist i s nekoliko snažnih
poteza zamazati, premazati, sakriti problem,
nezadovoljstvo, bol i pretvarati se
da si OK, da je sve OK. To nije samo novogodišnji
slučaj, možda je čak najmanje
prepoznatljiv kao takav, ali u njemu
se naziru korijeni. Kada ostaneš sam
pred zrcalom, bez snage i želje da namještaš
kosu i stavljaš šminku - da
samo brineš o svojoj vanjštini, poslušaj
što ti taj čovjek iz zrcala ima za reći.
Nemoj bježati, nemoj se skrivati pred
samim sobom. Tvoji problemi se neće
sami od sebe riješiti niti možeš zauvijek
ušutkati taj glas savjesti koji ti progovara
iz zrcala. Njegova riječ je bitna, a
ne riječ nagomilanih masa u kojima se
krećeš.
Tvoje lice u zrcalu nije ružno s jednom
borom više, ne, tvoje lice nije
ružno. Suza ga samo čisti i čini još ljepšim.
To tvoje lice drugi ljudi ne mogu
unakaziti... To možeš jedino ti sam ako
se oglušiš na glas čovjeka iz zrcala.
Nevena Mlinko
Prvi dan u novoj godini - zajedno oko stola Gospodnjeg
Mladi su početak ove godine obilježili
na posebni način, okupivši se 1. siječnja
2010. oko stola Gospodnjeg na misi za mlade
u župi Isusova Uskrsnuća u Malom Bajmoku
u Subotici. Naime, kao i svakog prvog
petka u mjesecu, mladi iz Subotice i okolice
su se okupili na euharistijskom slavlju u čast
Presvetom Srcu Isusovu, a tom prilikom su
također, ujedinjeni u duhu, molili za blagoslov
predstojeće godine.
Euharistijsko slavlje vodio je vlč. Bela
Stantić, koji je, govoreći o kraju 2009. i početku
2010. godine, svoju propovijed zaključio
mislima ekonomije duha. Mnoga poduzeća
i kompanije su podvukle crtu u svojim financijskim
knjigama na koncu 2009. godine
i nadaju se pozitivnom saldu, tj. da će, kad se
njihovo poslovanje zbroji i oduzme, biti u
'plusu'. Ukoliko bismo mi podvukli crtu u
našoj Knjizi Života, kakav bi naš 'duhovni
saldo' za 2009. godinu bio? Zahvalimo Gospodinu
za proteklu godinu i molimo Njegov blagoslov,
milost i vodstvo u predstojećoj 2010.
Ugodno iznenađenje na ovoj misi za
mlade bio je svakako VIS Ritam vjere, koji je
ovom prilikom prvi put glazbeno animirao
sv. misu, te svima uzveličao ovo svečano
slavlje.
Nakon mise uslijedilo
je druženje u
župnoj dvorani, gdje
su mladi još sabirali
doživljaje i iskustva
iz 2009. godine, te
razgovarali o svojim
planovima za 2010.
godinu. Nakon druženja,
mladi su se razišli,
uz nadu da će
se i u ovoj godini, u
što većem broju okupljati
na misama za
mlade, te rasti u duhu
zajedništva oko
stola Gospodnjeg.
Vladimir Lišić
Nemam vremena...
Idući ulicom, susretoh prijateljicu iz djetinjstva. Budući
da je tri godine bila u Njemačkoj, nismo se dugo vidjele. Radost
zbog ponovnoga viđenja prekinula je njezina rečenica:
"Oprosti mi, ali jako sam u žurbi... Imam još neke poslove nezavršene.
Nemam vremena. Moram ići!".
Vrijeme, ovo nestalno i nemoguće vrijeme, vrijeme u
kojem živimo poprima riječi zabrinutosti. Riječi koje čujemo
na svakom koraku: ne mogu, NEMAM VREMENA... Ljudima
nedostaje vremena kako bi obavili svoje nedovršene poslove,
osjećaju se pritisnuti obvezama, poslovima, nenadanim susretima.
Iako postoje
ogromna tehnološka napredovanja
u ostvarivanju
komunikacije, kao
što su internet, avioni i
razna druga sredstva,
ipak se čini kao da smo
izgubili kontakt sa samim
sobom. Trčeći za
vremenom pokušavamo
osigurati svoju budućnost,
svoju vječnost, a
pritom zaboravljamo na
neke važnije stvari. Zaboravljamo
na svoju obitelj,
na svoje prijatelje,
susjede, ali najbitnije,
zaboravljamo na Boga.
Vječnost označava nešto
beskrajno, dugačko i bez kraja. A za nas kršćane, vječnost
označava i našu beskrajnu sreću i ljubav. Budući da znamo da
je Bog Ljubav, proizlazi da je Bog i Vječnost. A koliko vremena
pridajemo toj Vječnosti? Potrebno je uspostaviti posebni
kontakt s tom Vječnošću, a to je molitva. Koliko vremena
odvajamo za Boga, za molitvu? Za mnoge je molitva gubljenje
vremena, ali molitva ustvari znači dobiti od Boga vremena za
druge ljude, za obavljanje poslova, za planove, odmore, nadahnuća.
Znati raspoređivati svoje vrijeme znači upravljati
vremenom, a ne biti robom vremena. I ja se sada pitam: imam
li vremena biti sretna? Imam li vremena živjeti, živjeti punim
plućima? Nitko, pa ni ja, ne zna koliko će živjeti na zemlji.
Imamo li onda prava umisliti i tako živjeti kao da je život vječan?
Isus je došao pomoći nam da vidimo je li dobro ovako
kako živimo ili nam život može biti bogatiji i ispunjeniji. Na
početku smo nove godine i zato bismo si trebali posvijestiti da
je Bog jedini Gospodar vremena, a ne ja, ti ili netko tj. nešto
treće. Zato bismo trebali zamoliti Boga, Gospodara vremena,
da nam blagoslovi svaku sekundu, svaku minutu, svaki sat,
dan, mjesec i godinu života i da mu pri tom budemo neizmjerno
zahvalni jer nam daje toliko toga, a prije svega daje
nam ŽIVOT. Trebamo zamoliti Gospodara vremena da nam
udijeli da možemo uživati u vremenu, a ne da loše vrijeme uzimamo
kao ispriku za loše raspoloženje. Posvijestiti si da kada
je oblačno vrijeme, iza njega dolaze sunčani dani, kada nas
obuzmu strepnje i kušnje, kada nam se čini da ljudskost ne
postoji, da je riječ ljubav zastarjela riječ - da postoji Netko tko
ti daruje vrijeme u kojemu se možeš razviti do kraja. Tijelo i
psiha čovjeka jesu ograničeni
vremenom, ali
naša duša je vječna.
Postavlja se pitanje
kako se osloboditi
bolesti žurbe, kada nam
sve što nas okružuje
diktira kako trebamo živjeti
i ponašati se? Prvo
i najvažnije jest molitva,
kako osobna, tako i zajednička
u obitelji, s prijateljima.
Zatim odvojimo
bitno od nebitnog,
odredimo svoje prioritete
i trudimo se ne raditi
previše poslova istodobno
i sami, već podijeliti
ih s drugima tj. biti
spremni priznati da možda postoji neko tko je bolji od mene
u određenom području i onda tu zadaću prepustiti drugima.
Sve ostalo će se samo srediti kada shvatimo i priznamo da
nismo sami u ovom svijetu i da postoji Bog koji misli na sve
nas. Kako na nas tako i na naše obitelji, prijatelje, poslove i
sve ono što zanemarujemo pod izgovorom da nemamo vremena.
Jer, ako prepustimo život Bogu i dopustimo da nas on
vodi i upravlja našim životom, imat ćemo vremena za sve što
nam je potrebno. Jer Bog je naše vrijeme, on je početak i svršetak,
Alfa i Omega, od Njega sve počinje i u Njemu se sve završava.
I tek tada ćemo svi moći živjeti punim životom, biti
sretni i moći reći za sve i svakome: "IMAM VREMENA!"
Marina Gabrić
Nova godina - nova prilika
Još jedna je godina za nama. Nekima je drago zbog toga,
neki bi voljeli da se ona ponovi. Najbitnije je ostaviti u njoj sve
ono što nije valjalo, loša iskustva, probleme, nevolje, stresove.
Iz svega ovoga treba izvući pouke i što prije ih zaboraviti.
Novu godinu treba shvatiti kao priliku za novi početak. Imali
smo prilike malo se odmoriti tijekom ovih blagdana i sada
bismo trebali puni elana krenuti u nove pobjede. To nećemo
moći ako sve nastavimo po starom. Vrlo brzo će nas sustići
stari problemi. Od njih kao da se ne može pobjeći, kao da su
naši vjerni životni suputnici, a tako rado bismo ih se otarasili.
Nažalost, neće otići tako lako. Njima je baš lijepo u našim životima,
jer naš način života je vrlo podoban za njih. Potrebno
je promijeniti način življenja, svoje loše navike, osloboditi se
uzroka stresa, promijeniti ono što ne valja. Suludo je očekivati
da će Nova godina sama od sebe donijeti bolji život, a da
pri tom nastavimo po starom. Neće. Naša sreća nije u godinama
(2010., 2011., ...), ona je u nama, u našim rukama. Mislim
da bi svatko od nas želio da nam ova godina bude
naročito sretna, vesela, ispunjena. Za to nam ne trebaju posebno
naklonjene zvijezde ili poklapanje Mjeseca i drugih nebeskih
tijela. Za to nam treba malo više truda, odricanja,
ljubavi i vidjet ćete kako će vam baš ova godina biti naročito
sretna. Stoga, skupite snage, krećemo u jedan novi početak,
da nam ova 2010. godina bude najbolja do sada. Živjeli!
David Anišić
Mladi - naša tema
Nezadovoljna Gabrijela
Bila jednom djevojka u jednom
malom gradu, vrlo tvrdoglava i promjenljive
ćudi. Smetali su joj posao i zabava
i sve što je druge mlade ljude
zabavljalo, njoj je to bilo dosadno, tako
da je vječito bila nezadovoljna, premda
joj ništa nije manjkalo.
Jednog proljetnog dana, Gabrijela,
djevojka se tako zvala, šetala je gradskim
parkom. Sve oko nje je bujalo,
cvjetalo i raslo. Vjetar ju je obavijao svježim
mirisima nadolazećeg godišnjeg
doba. S drveća su se mogle čuti raspjevane
ptice, čiji cvrkut je bio pravi
melem za uši. Na licima ljudi koji
su šetali parkom mogla se vidjeti
radost koju im je donijelo proljeće.
No, Gabrijela nije dijelila njihove
osjećaje, ona je samo nezainteresirano
hodala i dosađivala se.
Najedanput, začuje tihi šapat
koji ju je dozivao.
- Gabrijela, Gabrijela! Ja sam
Duh vremena! Reci mi što želiš da
ti učinim?
- Na smrt se dosađujem -
reče djevojka - ništa se zanimljivo
ne događa ovog proljeća. Sunce je
preblago, svi su još nekako usporeni,
previše je tiho. Željela bih plivati
u moru, ići na velike zabave s
prijateljima, biti dugo budna u ljetnim
noćima. Htjela bih da bude
ljeto!
- Doista to želiš? - upita Duh
vremena.
- Da, ovo mi je sve više nego
dosadno - odgovori brzo Gabrijela.
Duh vremena priđe Gabrijeli,
zatvori joj oči i uze je za ruku. Kako su
napravili par koraka, djevojka osjeti na
koži zrake ljetnoga sunca, mogla je čuti
kako valovi udaraju o stare čamce nasukane
na obalu, zrakom se širio miris
tek procvjetale lavande. Gabrijela otvori
oči, osjećala se kao da se probudila iz
dubokog sna. Bilo je točno onako kako
je i očekivala. Odnekud su se pojavili
njeni prijatelji i povukli je za ruke da zaplivaju
skupa, no ona zastade pomislivši
kako bi bilo naporno skidati odjeću za
tako malo zadovoljstva, kosa bi joj se
smočila, a još se mora i pripremati za
večerašnju zabavu, tako da je odustala
od prvotne namjere. Na zabavi je opet
sve pošlo po zlu. Svi su bili veseli, pjevali
su, plesali, a kad bi netko pozvao
Gabrijelu da im se pridruži, samo bi ljutito
odbrusila: Pustite me, umorna sam,
jako mi se spava.
- Kako su duge ove ljetne noći!
Gunđala je.
Dok se tako dosađivala i mučila
ostati budna, netko ju povuče za rukav.
Bio je to Duh vremena.
- Što je bilo Gabrijela - upitao je.
- Svi ti ljudi me samo gnjave, a ove
ljetne noći su tako vruće i duge, radije
bih da je zima, da su dani kraći a noći
duže da se mogu naspavati. Onda bih
bila odmorna za uživanje u životu.
- Želiš da bude zima?
- Da, želim zimu!
Duh vremena pritisne uza se Gabrijelu
i zavrti se oko sebe. Kada ju
pusti, djevojka osjeti na rukama tople
rukavice, oko sebe je vidjela bjelinu
koja zasljepljuje, djecu rumenih obraza
koja su se smijala, pravila snjegoviće i
spuštala se niz bregove. U zraku se
osjećao miris čaja od jabuke i cimeta,
pečenih medenjaka i kuhanog vina. Sve
je to podsjećalo na zime njenog djetinjstva.
Ali ubrzo joj postade hladno i
odluči se povući u svoju toplu sobu.
Kako je ušla, odmah je legla spavati, zadovoljna
što će napokon moći naspavati.
Svanuo je novi dan. Gabrijela je
tako dugo spavala da se i kad se
probudila osjećala umornom i cijeli
dan je samo sjedila kraj prozora
i zijevala. I tako dok je, ni ona
sama ne zna po koji put zadrijemala,
začuje tihi glas koji ju je dozivao.
- Gabrijela, probudi se -
obrati joj se Duh vremena. Što to
radiš?
- Vrijeme tako sporo prolazi,
želim neko promjenu, ovo je već
sve viđeno i dosadno. Kad bih
samo mogla biti starija pa bih
znala što raditi sa životom.
Tek što je to izgovorila, osjeti
kako ju je nešto povuklo na tlo. Gabrijela
primijeti da sjedi na staroj
klupi, niz ramena joj je padala sijeda
kosa, ruke su joj bile mršave
i naborane a noge slabe.
- Pa ja sam starica! Zar je toliko
vremena prošlo? Nisam ni uživala
u ljepotama života! Kako sam
si to mogla dopustiti!? Možeš li mi
ispuniti još jednu želju? Htjela bih
biti strpljiva, odgovorna i zadovoljna
vremenom koje prolazi. Htjela
bih biti zahvalna na svemu što vrijeme
donosi onda kada je vrijeme za to.
Duh vremena je vodio Gabrijelu za
ruku dugo, dugo, sve dok se ponovno
nisu našli u gradskom parku onoga
dana kada je poželjela ljeto.
Što je Gabrijela radila od toga
dana, to neka svatko sam procijeni, jer
svi smo mi na neki svoj način Gabrijele.
Anita Pelhe
Obavijesti:
_ Omladinska emisija
na Radio Mariji
na 90,7 MhZ FM,
www.radiomarija-srbije.org i
www.mariaradio.rs
nedjeljom u 14 sati i 45 min.
... Slušaj i uključi se!
_ Vjeronauk mladih
u Subotici
u crkvi Sv. Roka, nedjeljom
u 19 sati nakon čega slijedi
druženje
... Dođi, trebamo te!
_ Tribina mladih
Mjesto: Katolički krug
Datum : 17. 01. 2010.
Vrijeme: 19 sati
Tema: Sekte
Predavač: p. Josip Blažević
(Zagreb; jedan od najboljih
katoličkih stručnjaka po pitanju
sekta i New age-a na ovom
području)
... Dođi i saznaj!
_ Misa mladih
- Pobožnost Srcu Isusovu
... 05. 02. 2010. u Aleksandrovu,
u župi Marije Majke
Crkve s početkom u 20 sati
... Dođi, Krist te čeka!
|
|
|
