Naš kandidat za sveca - Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD
Govori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić
Tipična mistična iskustva
i njihovo značenje u životu oca Gerarda
Otac Gerard je uspijevao u svome
životu povezivati kontemplaciju i djelatnost,
ljubav prema Bogu i bližnjemu,
tako skladno da je djelatnost proizlazila
iz kontemplacije a djelatnost pridonosila
žaru kontemplacije. Stoga on i danas
ima aktualnu poruku za sve koji su uključeni
u život Crkve, od svećenika i redovnika
do laika, kako to podvlači II. vatikanski
sabor.
Gerard u središte cijeloga svoga
kontemplativno-djelatnog života stavlja
molitvu od koje živi i kojom prožima
svoje apostolsko djelovanje. Nakana mu
je pak: sve za Crkvu, za Kristovo Otajstveno
Tijelo! Kako bi molitva bila poveznicom
kontemplacije i djelatnosti,
život za Kristovo Otajstveno Tijelo, drži
se načela sv. Terezije Avilske da "molitva
i komotan život ne idu skupa", da je
"molitva razgovor s onim za koga znamo
da nas voli". Kako bi dosljedno primijenio
ta načela, o. Gerard ističe da je važna
ljubav prema Bogu i bližnjemu. Vjerujući
svojoj majci, obnoviteljici Tereziji od
Isusa i ocu Ivanu od Križa, nastoji da mu
ljubav, po molitvi, prema Bogu i bližnjemu
bude prije svega što čistija. Nastoji
vjerom, ufanjem i ljubavlju "pročišćavati"
svoju dušu od primjesa sebeljublja. Vjeruje
svome duhovnom ocu Ivanu od
Križa: "da malo čiste ljubavi, koja se postiže
molitvom, vrijedi za Crkvu više
nego sva djela". Model u "pročišćavanju"
od sebeljublja mu služi grafikon brda
Ivana od Križa koji naznačuje tri puta za
uspon na brdo. Dva sporedna, na padinama
brda, i jedan u sredini, koji je strm
i direktan i vodi ravno k "sjedinjenju
duše s Bogom po ljubavi", i stoga je učinkovit
za Crkvu. Dosljedno takvom postavljanju
povezivanja kontemplacije i
djelatnosti, Gerard ističe da na putu odricanje
ima svoje važno mjesto i značenje,
te piše: "Odricanje izvjesna (mala)
borba". Ako je prihvatimo, Isus tada "dijeli
kreposti, jer... prava ljubav zahtijeva
da uzmemo na sebe tegobe, kako bi
drugi bili bez tegobe, prema Isusovom
uzoru"1. Ovim riječima Gerard podvlači
da odricanjem stječemo kreposti i u isto
vrijeme već vršimo apostolsku djelatnost
jer odricanje, iz ljubavi, ima eklezijalnu
dimenziju, jer odricanjem "uzimamo tegobe
da bi drugi bili bez tegoba...".
Odricanje iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu,
koje ne stvara uvjete za dobru
molitvu, već djelatnost za spasenje duša.
O. Gerard pridaje zbog toga veliko
značenje odricanju jer, ako ga prihvatimo
u molitvi, s ljubavlju prema Bogu i
bližnjemu, već vršimo nešto što je korisno
za Crkvu, otajstveno Kristovo Tijelo,
za spasenje duša. Stoga nastoji da mu
odricanje poprimi značenje: "Disanjem
izbacivati iz sebe sebičnost, vjerom, ufanjem
i ljubavlju" jer "Vjera Boga vidi, ufanje
ga pamti a ljubav ga voli"2.
"Disanje" je zapravo molitva kojom
treba "Pitati Isusa što je spasonosno za
duše? On sigurno neće šutjeti nego će
kazati: čini koliko možeš. Slijedi me koliko
možeš. Misli i ti što više na duše.
Ako ne možeš ići od mjesta do mjesta,
neka tvoja svakidašnja molitva prođe po
svem svijetu, moleći i želeći spas svima.
Molitva neka ti bude sabrana, da od
mene može biti milovana. Neka nema u
njoj sebičnosti, rastresenosti, suvišnosti.
Sve što je u molitvi suvišno, ako opaziš,
reci "O" (tj. nije kao molitva poniznog
utjelovljenog Sina Božjega jer to je već
prljavo i mene žalosti"3. (Jer) Tko o Isusu
razmatra, u njemu gori vatra, taj i druge
upali, jer Isusa slijedi"4. Zapravo postaje
tako i kontemplativan i djelatan jer:
"odricanje po Isusovom uzoru" ima za
učinak što Gerard izražava u sljedećem
zapisu. "Za Tebe sam se, Isuse, svezao
svetim zavjetima da Te slijedim. Tebe su
svezali, gazili, bičevali razapeli... neka i
mene tamo amo vuku. (Ako se to desi
tada ću) "zagrliti i druge pa ću i njih za
sobom vući... Sve za Tebe"5.
Kako bi što plodnije povezao kontemplaciju
i djelatnost, on želi na toliko
"unaprijediti" svoje odricanje, snagom
bogoslovnih kreposti kako bi postigao
stupanj ljubavi koju opisuje sv. Terezija
Avilska u "5. stanovima" svoje knjige
"Zamak duše".
U 5. stanovima "Zamka duše" sv.
Terezija piše: "duša je preobražena...
osjeća takvu želju da hvali Gospodina da
bi se htjela rastopiti i da za Njega podnese
tisuću smrti. Zatim počinje osjećati
da trpi velike muke za Njega, a da ne
može učiniti ništa drugo osim jako velike
želje za samoćom i da svi upoznaju
Boga"6. Gerard želi stići u 5. stanove,
"biti mekani kao vosak", kako piše sv.
Terezija, u koji se utiskuje Isus. Drži da
će tako najbolje voditi brigu za bolesnike!
Da Gerard živi u 5. stanovima
"Zamka"' nalazimo svjedočanstvo u brojnim
njegovim zapisima, među ostalim:
"Ja nemam vremena spavati, jesti, počivati,
jer moram na Tebe, na Tvoju ljepotu
misliti. Zato moram ili u samoću bježati
ili gdje je lako tako se ponašati, ili u javnosti
svakoga slušati i svačijoj poštenoj
želju Tvoju volju čitati"7.
"Pazim na Tvoje lice, Isuse, jer je
mojih želja srce. (Na Tvojem licu) čitam,
vidim ljepotu, da budem veseo u cijelom
životu. Tvoje lice, moje srce. Kakvo Ti je
lice, takvo mi je srce. Ako je blijedo žalostan
sam, ako je rumeno veseo sam. Ti
poblijediš kad me grešna vidiš. Neću žalostiti
Tvoje lice makar mi od nevolje
puklo srce"8.
Povezivanje kontemplacije i djelatnosti
koje se kuje odricanjem i molitvom,
a koji su prožeti ljubavlju, u Geraradovom
životu postaju "mistična iskustva"
o kojima piše posebno sv. Terezija
iz Avile. Evo nekoliko navoda o. Gerarda
u kojima govori o iskustvima, osobito
kad slavi Euharistiju: "Isuse, danas sam
kod svete mise sve zaboravio. Zaboravnost
velika milost. Zaboravnost svega
osim Tvoje ljubavi u sebi u Tebi"9. Radi
se izgleda o onom duhovnom stanju što
sv. Terezija naziva "ushitom".
"Pod sv. Misom, kod oltara sv. Josipa
dobio sam: "udisajte, izdisajte u
meni ljubav svakim disanjem, neka gori,
neka miriši sav svijet od Vaše Ljubavi (8.
X. 1930.). Želio sam da dišeš na mene iz
sv. Hostije. Jest Isuse, Tebe samoga
želim udisati i izdisati da sav svijet s Tvojom
ljubavlju napunim. Moja mistika što
je Vama milo, Isuse i Marijo! Bit ću ljubavi
mučenik kako bih bio Vašeg društva
dionik"10.
Podsjetimo se da je o. Gerard svakog
25. u mjesecu propovijedao, uvijek
vezano uz uz "Malog Isusa", što je bilo
jedan oblik duhovne obnove za puk. Jednom
takvom prigodom je zapisao "Jednome
od naših Bog je dao milost
sjedinjenja!"
O. Gerard je živio svoj kontemplativno-
djelatni život i tako ih objedinio da
je jedan izvirao iz drugoga. Prvi uvijek
pun žara ljubavi prelijeva se na drugoga.
Ovaj drugi pak ražarivao je prvi .Sve je
bilo ljubav! Sve je bila "vrhunska djelatnost"
jer je sluga Božji živio za Crkvu, za
Kristovo otajstveno Tijelo. Ima li naša
molitva obilježja Gerardove molitve?
———————
1. Th. past., 264.
2. Razgovor s Isusom, 004072.
3. Milosrdnost, 004840.
4. Ondje, 004845.
5. Put k Isusu, rukopis, str. 15.
6. Zamak duše, V. pogl. 12.
7. Razgovor s Isusom, 004076.
8. Th. past., 003137.
9. Razgovor s Isusom i Majkom, 004092.
10. Ondje, 004092.
|
