Obitelj - Uređuje: obitelj Huska
Novi ljudi
Dragi čitatelji! Je li Nova godina zbilja - NOVA? Jesmo li mi novi ljudi?
Je li to samo promjena na kalendaru ili zbilja novi dar od Boga - nova šansa
za sve novo? Ne kao ono Isusovo "novo" iz Otk 21,5: "Evo, sve činim novo!",
ali bar mrvu drukčije... Jedna mudra žena kaže: "Želim BITI ČOVJEK
BOLJI..." - slijedimo je! Znamo gdje nam je početi - u obitelji. Sa svojom
ženom ili mužem, sa svojom djecom, roditeljima, braćom i sestrama... prijateljima... rodbinom i suradnicima... Nije lako, ali
ako sve počinjemo i dovršavamo s Bogom - bit će blagoslovljeno... Neka nam sve to bude poticaj na - novi početak, preokret
i ako treba (a ima li dana kad ne treba?) - OBRAĆENJE...(lvh)
razmišljanje
Kako početi?
Koliko puta sam čula i pročitala nešto što me je "taklo",
dodirnulo u dušu samu i natjeralo
da se osjećam i bijedna kao
zrnce prašine i vrijedna kao najdragocjeniji
biser? Makar kako
bezvrijedna i malena - ovdje
sam, na svijetu, obdarena i
darom života i tolikim dragim
bićima oko mene. Najviše boli
to što, ma koliko iskreno i snažno
željela biti bolja, jednostavno
- ne ide! Je li moguće da
jedino ja ne znam kako, da jedino
ja ne mogu i ne uspijevam,
dok su svi ostali - jedni drugima
anđeli? Ako se zagledam
u dubine vlastitog ja, u onu
tajnu jezgru gdje samo Bog ima pristupa, nije sve baš najgore
kako vidim ja i nije sve ni dobro kako nekima izgleda. Odjednom
shvaćam - to je jedina prava borba u životu: kako uspjeti
ljubiti uvijek, prvi, svakoga, onako kako ljubi Isus!
Zbilja, sve počinje od jutra - Bog mi daje novo jutro da
počnem ispočetka. Hoću li prevaliti tu riječ, koja se ne izgovara
tek onako: DANAS SAM SPREMNA DATI ŽIVOT ZA
TEBE..., ili ću pospano promrmljati: "Stavi kavu, molim te, ja
ću ih buditi i obući, samo još pet minuta, radila sam do 3..."?
Hoću li naše "male dinosaure i ovčice i teletabise koji se
mogu pretvoriti u cvjetić i sunce" uspjeti bez oštrih riječi dići
na vrijeme i obući u prikladnu odjeću za vrtić i teleportirati na
mjesta za njih (škola, vrtić, baka) ili ću se iznervirati i izgubiti
volju za život kad oni po tisućiti put zakmeče "NEĆU U
VRTIĆ!"? (Popis je podulji, naravno...).
Kada konačno prođe
dan i kuća se utiša i samo još po
koja perilica ili ekran zuji, a svijetle
samo zelene brojke na satu,
crvena i zelena lampica na lampi
za slučaj nestanka struje, svjetlo
ulične rasvjete i još neka blaga
svjetlost na licu kraj mene,
pitam se: kako da si oprostim?
Pa, opet nije bilo kako treba...
kako želim, točnije... ma, je li
bitno? Nisam dosta ljubila! Stavila
sam u dnevni planer i zajedničku
molitvu i igru društvenim
igrama i šetnju i priču za
laku noć i učenje i jelovnik odredila za tjedan i ... opet nije
"onako"! Znam da puno tražim od sebe i drugih, ali želim živjeti
da bar malo uzvratim za blago koje sam nezasluženo dobila
- ovu blagu svjetlost na bradatom licu i mirna disanja u
sobi pored... Uz mrvu nade i optimizma, padam u san u po
misli: "Sutra ću pokušati..."
"Moramo opasno moliti", kaže moja prijateljica, a ja dodajem:
"i voliti...". Bože, pomozi i blagoslovi! (vh)
jedna slika - jedna priča
Grijeh kao kamen
Dva su muškarca posjetila pustinjaka želeći ga upitati za savjet.
"Sagriješili smo i savjest nam je
uznemirena. Možeš li nam reći što nam
je činiti kako bi nam bilo oprošteno i
kako više ne bismo griješili?", upitaše ga.
"Kažite mi svoje grijehe", reče im
pustinjak.
"Učinio sam veliki grijeh", odgovori
prvi muškarac.
"A ti?", upita pustinjak drugog muškarca.
"O", odgovori ovaj, "ja sam počinio
više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive".
Pobožni je čovjek dugo razmišljao. "Evo što morate napraviti", konačno reče.
"Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen."
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim
da ga je jedva nosio. Stavi ga pred pustinjaka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića.
I on ih stavi pred pustinjaka.
"Sada", reče pustinjak, "uzmite kamenje
i vratite ga tamo odakle ste ga
uzeli."
Prvi muškarac uze svoj kamen i
vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo.
Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo
tek nekoliko kamenčića, a odakle je
uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati
se za nekoliko trenutaka i reče da mu je
ta zadaća preteška.
"Moraš znati, sinko moj, da su grijesi
kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio,
to dublje shvaća težinu grijeha,
a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno.
Ako čovjek ponavlja manje grijehe,
ne osjeća posebnu krivnju, pa mu
zato nije žao i ostaje grešnik. Sada vidiš
koliko je doista važno kloniti se kako
malih tako i velikih grijeha."
male mudrosti
Očevi zaboravljaju
Slušaj, sine...Ovo ti govorim dok spavaš, s malom šačicom skvrčenom
ispod malih obraza, plavih kovrča na malenom čelu. Potajno sam
ušao u tvoju sobu. Samo nekoliko minuta prije, kada sam u knjižnici
počeo čitati novine, prošao me težak val grižnje savjesti. S osjećajem
krivnje, prišao sam tvom krevetu.
Ovo je ono što sam mislio u tom trenutku, sine: Bio sam ljut na
tebe. Psovao sam te kad si se oblačio za školu jer si jedva obrisao lice
ručnikom. Pozvao sam te na odgovornost jer nisi čistio cipele. Ljutito
sam vikao kada si bacio neke svoje stvari na pod. Za doručkom sam
opet našao prigovor. Prolijevao si čaj. Gutao si hranu. Stavljao si laktove
na stol. Predebelo si mazao maslac na kruh. A kada si se počeo
igrati, a ja bio spreman za vlak, okrenuo si se, mahnuo i viknuo: "Doviđenja
tata!", a ja sam se namrštio i odgovorio: "Ispravi ramena!" Onda
je kasnije popodne sve krenulo ispočetka. Kada sam se vratio, špijunirao
sam te kako se na koljenima igraš pikulama. Imao si rupe na čarapama.
Ponizio sam te pred prijateljima potjeravši te u kuću ispred sebe.
Čarape su bile skupe, i da ih moraš sam kupovati, bio bi oprezniji! Zamisli
to, sine, od oca! Sjećaš li se kako si kasnije dok sam čitao u knjižnici,
došao bojažljivo s izrazom
povrijeđenosti u očima?
Kada sam podigao pogled s
novina, nestrpljiv i prekinut,
oklijevao si na vratima. "Što
želiš?" prasnuo sam. Ništa
nisi rekao, ali si naglo potrčao,
zaletio si se, ovio ruke
oko mog vrata i ljubio me, a
tvoje su me male ruke stezale
od uzbuđenja koje se Božjim darom rascvjetalo u tvom srcu i koje
čak ni zanemarivanje ne bi moglo oslabiti. A onda si otišao, tapkajući po
stepenicama. Pa, sine, ubrzo nakon toga novine su mi iskliznule iz ruku
i prošao me užas, osjećaj kao da sam bolestan. Što mi je navika donijela?
Navika pronalaženja mana, prigovaranja, to je bila nagrada što si bio -
dječak. To nije značilo da te ne volim; značilo je da sam previše očekivao
od mladosti. Uspoređivao sam te sa sobom u istim godinama. A bilo
je toliko toga dobroga i osobitog i iskrenog u tvom karakteru. Tvoje
malo srce bilo je veliko kao samo svitanje iznad širokih brda. To se vidjelo
iz tvog spontanog poriva da mi pritrčiš i poljubiš me za laku noć.
Ništa drugo nije večeras važno, sine.
Prišao sam noćas tvom
krevetu, kleknuo i bio posramljen!
To je slaba nadoknada,
znam da ti ne bi razumio
da sam ti ovo rekao dok
si bio budan. Ali sutra ću biti
pravi tata! Bit ću ti prijatelj, i
patit ću kad ti patiš, smijat ću
se kada se ti smiješ. Pregrist
ću jezik kad mi popusti strpljivost.
Stalno ću ponavljati
kao na obredu: "On nije ništa
drugo nego dječak, mali dječak!"
Bojim se da sa te zamišljao
kao muškarca. Ipak, kada
te sada vidim, sine, izgužvanog
i klonulog u tvom krevetu,
vidim da si još dijete. Još
jučer si bio u majčinom naručju,
tvoja glava na njenim ramenima...
Tražio sam previše,
previše. (W. L. Larned)
Za život
za život:
stvari koje trebate reći
onima koje volite
- Učinio si pravu stvar - Divna si - Bilo je
izvrsno - Danas si prekrasna - Silno mi nedostaješ - Hvala ti za sve što si učinila za mene ovih
godina - Ti si mi važnija od sviju: od djece, od karijere,
od prijatelja, od svega na svijetu - Sretna
sam što sam se udala za tebe - Ti si moj najbolji
prijatelj - Da se još jednom rodim, tobom bih se
oženio - Danas uživam u tvojoj blizini - Nedostajala
si mi - Cijeli dan mislim samo na tebe - Tako je lijepo probuditi se u tvom zagrljaju - Uvijek
ću te voljeti - Uživam u sjaju tvojih očiju dok se
smiješ - Danas si prekrasna, kao i obično - Uzdam se u tebe - Na tebe mogu uvijek računati - Odmaraš me - Ponosan sam kad sam u tvome društvu - Žao mi je - Pogriješio sam - Što bi ti
radije? - Što planiraš? - Samo da te malo čujem - Ti si posebna - Ne mogu zamisliti život bez
tebe - Htio bih biti bolji prema tebi - U čemu ti
mogu pomoći? - Pomoli se za mene - Danas sam
molio za tebe - Kad smo zajedno,svaki je tenutak
dragocjen - Hvala ti za tvoju ljubav - Hvala ti što
me prihvaćaš takvog kakav jesam - Hvala što si
uz mene - Svaki dan proveden s tobom je lijep -
protiv života:
stvari koje ne smijete reći onima
koje volite (ako ih volite)
- Jesam li
ti rekao? - Ista
si kao tvoja
majka - Uvijek
si mrzovoljan
- Bulazniš -
Ti si kriv - Što
se to s tobom
događa? - Znaš
samo kukati -
Ništa ti ne polazi
za rukom!
- Tako ti i treba
- Zašto me ne slušaš? - Budi malo odgovorniji!
- Zašto ne misliš svojom glavom? - Nemoguća
si! - S tobom samo gubim vrijeme! - Tebi
je uzalud govoriti jer uporno tjeraš po svome! -
Učinit ću kako ja budem htio! - Ako ti se ne sviđa,
odlazi! - Sve krivo radiš! - Radiš gluposti! - Misliš
samo na sebe! - Da me stvarno voliš, učinila bi
to - Ti si veliko dijete! - Nemaš svoga stava! _
Trebaš sredstva za smirenje! - To je tvoj problem
- Ja tebe ne razumijem! - Moraš li uvijek biti u
pravu? -
|
|
|
