Iz Papine poruke Urbi et Orbi
Draga braćo i sestre u Rimu i cijelome svijetu,
i svi vi muškarci i žene miljenici Gospodnji!
"Lux fulgebit hodie super nos,
quia natus est nobis Dominus.
- Danas će nad nama zasjati svjetlost,
jer rodio nam se Gospodin"
(Rimski misal, Rođenje Gospodinovo,
Misa zornica, Ulazna antifona).
Liturgija mise zornice podsjetila nas je da je noć već
prošla, a dan nastupio; svjetlo koje izbija iz betlehemske
špilje sjaji nad nama.
Ipak, Biblija i liturgija ne govore nam o prirodnom
svjetlu, nego o drukčijem svjetlu, posebnom, koje je na
neki način usmjereno i orijentirano prema "nama", onom
istom "nama" za koje je betlehemsko Djetešce "rođeno".
To "mi" jest Crkva, velika sveopća obitelj Kristovih vjernika
koji su s nadom iščekivali novo rođenje Spasitelja te
danas u otajstvu slave trajnu aktualnost toga događaja.
Na početku, oko jasli u Betlehemu, to "mi" bilo je gotovo
nevidljivo ljudskim očima. Kako nas izvješćuje Evanđelje
prema svetom Luki, "mi" je tada obuhvaćalo, osim
Marije i Josipa, nekolicinu poniznih pastira koji su stigli
do špilje nakon što su ih anđeli uputili. Svjetlo prvoga Božića
bilo je poput plamena zapaljena u noći. Sve je uokolo
bilo u mraku, dok je špilja isijavala istinskim svjetlom
"koje obasjava svakog čovjeka" (Iv 1,9). Pa ipak, sve se
događa u jednostavnosti i skrovitosti, na način na koji Bog
djeluje kroz cijelu povijest spasenja. Bog voli zapaliti ograničena
svjetlila koja će daleko doseći svojim zrakama.
Istina, kao i Ljubav, koje su sadržaj toga svjetla, pale se
ondje gdje je svjetlo prihvaćeno, šireći se potom u koncentričnim
krugovima, gotovo dodirom, u srcima i umovima
svih koji se slobodno otvore njegovu sjaju, te sami
postaju izvori svjetla. Povijest Crkve započinje svoj hod u
siromašnoj betlehemskoj špilji i kroz stoljeća postaje narod
i izvor svjetla za čovječanstvo. I danas, po onima koji idu
ususret tome Djetetu, Bog nastavlja paliti plamenove u
noći svijeta ne bi li pozvao ljude da prepoznaju u Isusu
"znak" njegove spasonosne i osloboditeljske prisutnosti,
te prošire "mi" onih koji vjeruju u Krista na čitavo čovječanstvo.
Gdje god postoji "mi" koje prihvaća Božju ljubav,
ondje sjaji svjetlo Kristovo, pa i u najtežim situacijama.
Crkva, poput Djevice Marije, nudi svijetu Isusa, Sina, kojega
je ona sama primila na dar i koji je došao osloboditi
čovjeka od ropstva grijehu. Poput Marije, Crkva se ne boji,
jer to je Djetešce njezina snaga. No, ona ga ne zadržava
za sebe: nudi ga svima koji ga traže iskrena srca, poniznima
na zemlji i pogođenima, žrtvama nasilja, svima koji
žude za dobrom mira. I danas, ljudskoj obitelji koja je duboko
obilježena teškom gospodarskom krizom, a još prije
i onom moralnom, kao i bolnim ranama ratova i sukoba,
na način solidarnosti i vjernosti čovjeku, Crkva ponavlja s
pastirima: "Pođimo u Betlehem" (Lk 2,15), ondje ćemo
naći svoju nadu. /.../
/.../ Vjerna poslanju svoga Utemeljitelja, Crkva je solidarna
s onima koji su pogođeni prirodnim nepogodama i
siromaštvom, pa i u bogatim društvima. Pred izlaskom onih
koji napuštaju svoju zemlju te su pokrenuti glađu, netolerantnošću
ili uništenjem okoliša, Crkva je prisutnost koja
poziva na prihvaćanje. Jednom riječju, Crkva navješćuje
posvuda Evanđelje Kristovo unatoč progonima, diskriminacijama,
napadima i ponekad neprijateljskoj nezainteresiranosti,
što joj zapravo omogućava da podijeli sudbinu
svoga Učitelja i Gospodina.
Draga braćo i sestre, kako li je velik dar biti dijelom
zajedništva koje je za sve! To je zajedništvo Presvetoga
Trojstva, iz čijega je srca sišao u svijet Emanuel, Isus, S
nama Bog. Poput pastira u Betlehemu, puni divljenja i zahvalnosti
promotrimo ovo otajstvo ljubavi i svjetla! Svima
sretan Božić!
|
