Razmišljanja
Izmolimo obraćenje
Piše: o. Vjenceslav Mihetec, karmelićanin
Naša mjesna Crkva, Subotička biskupija, u ovom mjesecu
slavi i Bogu zahvaljuje na daru nebeskog zaštitnika sv.
Pavla u otajstvu njegova obraćenja. Promotrimo u ovoj meditaciji
i ovoj slavljeničkoj zgodi, ime "Pavao" i pojam "obraćenje".
Ime Pavao dolazi od židovskog imena Šaul. Ono u našem
jeziku znači "od Boga izmoljen", ali i "od Boga pozajmljen".
To ime je nosio prvi kralj Izraela, Šaul. Vrijedi pročitati
Šaulovu povijest u Prvoj knjizi o Samuelu u Starome zavjetu.
Nadalje, to ime je nosio i pitomac Gamalijelove biblijske
škole u Jeruzalemu, mladić iz Tarza u Maloj Aziji: Šaul
- Savao. Bio je odličan učenik, izvrstan poznavatelj hebrejskog
i grčkog jezika, te ljubitelj Boga u istaknutijem smislu
te riječi. Ujedno je bio i revan čuvar haljina onih koji su u dolini
potoka Cedron kamenovali đakona Stjepana. Tom zgodom
čuo je Stjepanov molitveni krik: "Gospodine, ne uzmi
im ovo za grijeh!" Povijest Stjepanova u Djelima apostolskim
završava riječima: "Savao je pristao da se Stjepan smakne."
Nameće se pitanje, kako tako snažan, učen i Bogu odan
mladić, može odobravati prolijevanje krvi, konačno stati na
čelo oružane čete koja ima zadatak smaknuti kršćane u Damasku.
Sve ove kvalitete mladić je stekao pomno slušajući
predaje, marljivo učeći i žarko moleći. Kako iz svega toga izrasta
razbojnik, vođa čete smrti?
Rekli smo na početku da ime Šaul znači "od Boga izmoljen".
Kršćanskoj mladoj Crkvi, posebno među Grcima,
trebao je čovjek takvih kvaliteta. Crkva je vjerujući molila i
izmolila što nije očekivala: Šaula progonitelja. Vjernička molitva
Crkve izmolila je sebi vođu, učitelja i pastira, a Šaulu
milost obraćenja. Kasnije će Pavao čuti: "Dosta ti je moja
milost" Pavle.
Poznata nam je biblijska izreka da bez vjere nije moguće
Bogu omiljeti. Vjernička molitva kršćanske zajednice
u Damasku izmolila je Šaulu milost obraćenja. Šaulove kvalitete,
snage, znanja i pobožnosti podignute su na Pavlovsku
razinu. On više ne ubija i ne pristaje na smaknuće, već vodi
u život, naviješta Isusa Krista koji je istiniti put koji vodi u
život. To je obraćenje.
Subotička Crkva slavi to otajstvo. Vjera subotičke Crkve
pritisnuta je s mnogih strana. Koliko ima mladih, pametnih
i snažnih muževa i žena koji joj prijete. No, unatoč
tomu neka ta Crkva vjernički moli za vođe, učitelje i pastire
po Božjem srcu, oni će doći, izmoljeni, obraćeni i iz redova
neprijatelja. Izmoljenom milošću potaknuti, mnogi Savao će
postati Pavao.
Svetkovina zaštitnika nek potakne subotičku Crkvu na
ustrajnu vjerničku molitvu za svoje obraćenje i za obraćenje
neprijatelja. Neka moli da pametni ljudi postanu i mudri,
pobožni i uistinu Božji ljudi. Mudar će čovjek sve svoje kvalitete
staviti u Božje srce. Nek nikome ne uzmanjka Božje
milosti. To nam izmoli, sveti zaštitniče Pavle!
Prijatelj
Roditelji su me zamolili da posjetim njihova sina
studenta. Rado sam to učinio, jer je Zagreb bio drago
mjesto i mog studiranja. Student je bio vrijedan i ozbiljan
mladić. Bio je dobar domaćin i o svemu se s njim
moglo razgovarati. Imao je viziju čime se želi baviti
sutra. U razgovoru o životu u budućnosti imao je zanimljivo
razmišljanje. Tvrdio je da će čovjeku budućnosti
malo trebati. Dosta će mu biti soba, internetom će
biti povezan s cijelim svijetom, uzimat će tablete umjesto
hrane. Komunikacija će se odvijati pretežito elektronički.
Tim razmišljanjem nije me oduševio.
Čovjek je ipak biće susreta, biće odnosa. Među najljepšu
povezanost među ljudima svakako spada prijateljstvo.
Mnogi su velikani pisali o toj vrijednosti. Veliki
biskup Augustin priznaje: "Bez prijatelja ništa nam ne
izgleda prijazno".
Na stranicama Biblije ima mnogo redaka posvećenih
prijateljstvu. Već starozavjetni Sirah zapaža: "Vjeran
prijatelj pouzdana je zaštita i tko ga je stekao našao je
blago. Pravom prijatelju nema cijene niti se može izmjeriti
njegova vrijednost" (Sir 6,14).
Isusu nisu bili strani odnosi s ljudima. Svima je
želio biti blizak, pomoći. Osobito se približio s onima otpisanima,
odbačenima. Zato Ga nazivaju prijateljem carinika
i grešnika (usp. Lk 7,34). Svojim učenicima Isus
je poklonio puno vremena, ljubavi i pažnje. U oproštajnom
govoru kaže: "Više vas ne zovem slugama /.../ vas
sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam
čuo od Oca svoga" (Iv 14,15). Isus je cijenio, njegovao i
držao do prijateljstva.
Poznata je istina da roditelje i rodbinu čovjek ne
može birati. Ali sve ostalo - što može - mora i treba birati.
Prijatelj se bira, traži i dokazuje u kušnjama. Da
bismo imali prijatelja i bili prijatelji valja nam prihvatiti
same sebe. Potrebno je upoznati sebe, sebi biti prijatelj,
držati do svoje riječi.
Suvremeni teolozi Crkvu definiraju kao zajednicu
prijatelja. Osjeća li se ljepota i zanos prijateljstva u našim
župnim zajednicama? Imamo li prijatelja i znamo li
biti vjerni, ustrajni prijatelji?
Lazar Novaković
|
|
|
