Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Reportaža - Piše: mr. Mirko Štefković

U posjetu Klasičnoj gimnaziji "Paulinum" u Subotici

Škola u službi razvitka posijane klice zvanja

Biskupijska klasična gimnazija i sjemenište Paulinum zapažena je obrazovna institucija Subotičke biskupije, koja neprekidno radi još od školske 1962./63. godine. Nakon II. svjetskog rata pa sve do tada, svećenički kandidati Bačke apostolske administrature, tj. današnje Subotičke biskupije, školovali su se u Međubiskupijskom sjemeništu i gimnaziji na Šalati u Zagrebu. Kako je zagrebačko sjemenište postalo premalo za toliki broj sjemeništaraca, biskup Matiša Zvekanović morao je pronaći rješenja kamo slati svoje sjemeništarce. U tom kontekstu nastaje današnji Paulinum. U samim počecima sjemeništarci su bili smješteni u prostorijama današnjeg Doma biskupije, a nastava se odvijala u zgradi Katoličkog kruga. Pošto su sve te prostorije bile premale za odvijanje redovitoga sjemenišnoga života i odgoja, biskup je dao izgraditi novu zgradu za tu namjenu.

Današnja zgrada Paulinuma dovršena je 1965., te iste godine 30. lipnja, na blagdan apostolskih prvaka Petra i Pavla i posvećena. Ovo biskupijsko malo sjemenište od svojih početka pohađali su mali sjemeništarci iz raznih biskupija bivše Jugoslavije. Škola je de facto priznata od početka devedesetih godina, no tek od veljače 2004. Klasična gimnazija Paulinum dobila je potpuno priznanje i akreditaciju od strane države. Do sada su iz subotičkog Paulinuma izišle 42 generacije maturanata. Najveći broj njih danas su svećenici Subotičke i Zrenjaninske, te drugih biskupija bivše Jugoslavije, a ima i onih koji djeluju drugdje u inozemstvu. Trojica bivših Paulinaca zaređeni su za biskupe, a ima i onih koji su nakon sjemeništa odabrali redovnički život. Naravno, mnogi su odabrali i laički stalež u Crkvi, te su danas vjeroučitelji, kantori, liječnici, odvjetnici, glazbenici i drugo.

Poglavari

Mons. Josip Mioč (1942.), magistrirao je u Zagrebu na Institutu za crkvenu glazbu. U Paulinumu radi još od školske 1969./70. godine. Počeo je kao predavač Glazbenog odgoja, te je držao vježbe pjevanja i sviranja za sjemeništarce i vodio zbor. Nakon postignutog magisterija od 1975. godine redoviti je profesor u Paulinumu. Do 1981. obnašao je i službu pomoćnog duhovnika, kada prvo postaje vršiteljem dužnosti, a potom sljedeće godine ravnateljem škole. Od 1988. biskup Zvekanović ga je imenovao rektorom sjemeništa, te od tada obnaša obje službe.

Vlč. Dragan Muharem (1985.), diplomirao je teologiju 2008. u Đakovu, te je sljedeće godine zaređen za svećenika. Već kao đakon bio je prefektom u Paulinumu, a ovo mu je druga godina službe. Predaje vjeronauk u I. i III. razredu. O svojoj službi on kaže: Služba prefekta je zapravo da bude s njima i da razumije njihove nestašluke, te da to nekako drži u granicama normale. Normalno je i razumljivo da su oni nemirni, živi, ali moraš biti tu da to sve ipak vodi k dobru.

Vlč. László Baranyi (1982.), apsolvent je teologije u Budimpešti, 2009. godine zaređen je za đakona. Od početka ove školske godine obnaša službu prefekta, te je istodobno na odsluženju civilne obveze. Dužnost prefekta je najprije pratiti dečke u njihovu studiju i odgoju. Nije on žandar, nego onaj koji im pomaže da shvate smisao onoga što trebaju raditi. Nije lako u svemu onome što se od njih traži odmah vidjeti cilj, nego je to potrebno pokazati osobito svojim primjerom, ističe on.

Mons. Marko Forgić (1950.), duhovnik je u Paulinumu još od 1998. godine. Na ovu službu došao je iz dugogodišnjeg pastoralnog rada, koji nikada nije napuštao. Pored službe u sjemeništu redovito odlazi služiti mise i ispovijedati u katedrali, te župama Sv. Roka i Isusova Uskrsnuća. Dužnost duhovnika je brinuti za duhovni život sjemeništaraca, imati duhovna predavanja, moliti za njih, biti im na raspolaganju za razgovor, svetu ispovijed, definira on svoju službu, te dodaje kako ima onih kojima je bio duhovnikom pa su danas već svećenici. Drago mi je zbog toga, ponosan sam na njih, kao što je otac ponosan na svoju djecu koju je odgojio. Za one koji nisu ostali u duhovnom zvanju se molim, zaključuje mons. Forgić.

PROFESORSKI KADAR I BUDUĆNOST GIMNAZIJE:

Nikad nije bilo jako teško naći profesore ni za vrijeme komunizma, kako nam to svjedoči rektor ove škole mons. Mioč, te dodaje: Jedino su prije oni koji su prihvaćali raditi u Paulinumu trebali biti hrabri, jer bilo je zastrašivanja. Sada pak kad tražim profesore, javlja ih se puno, gotovo se natječu. Sadašnji profesorski kadar je stručan i kompletan. Profesori u Paulinumu nemaju stalno zaposlenje, nego su gotovo svi zaposleni u drugim školama, te ovdje rade samo honorarno.

O budućnosti gimnazije mons. Mioč ističe: Već od devedesetih godina zagovaram da Paulinum postane otvorena katolička gimnazija. Ova zgrada ne može zadovoljiti tu potrebu, tako bi ona mogla i dalje služiti za internat, a predavanja bi trebala biti drugdje. Po njegovim riječima, učenika bi sigurno bilo, a nastava bi se trebala odvijati posebno na hrvatskom, posebno na mađarskom jeziku. Rektor je za mješovite razrede, i smatra da je prošlo vrijeme kad su odvojeni odjeli bili prihvatljivi način odgoja. Iako sumnja da će, zbog dobi i krhkoga zdravlja, osobno moći pridonijeti radu te gimnazije, mons. Mioč ne skriva nadu u ostvarenje tog projekta: Nadam se da ćemo to i uspjeti kad budemo u potpunosti mogli koristiti zgradu starog Paulinuma u ulici Matije Gupca. Ustvari, ta zgrada je za to i kupljena.

ŠKOLA I STUDIJ:

Po svjedočenju odgojitelja postoji velika razlika između generacija u proteklih desetak godina i onih prije. Onodobno, kako nije bilo tih modernih metoda i tehničkih pomagala, djeca su više učila i napamet, više su bila disciplinirana, nego sada, ističe rektor i dodaje kako su tada djeca više bila vezana za školu, a današnju djecu toliko stvari razvlači na sve strane. Mada s puno manjim iskustvom, ali s velikim entuzijazmom, prefekt vlč. Dragan ističe svoja pozitivna iskustva na satovima vjeronauka. Nastojim predavanja tako osmisliti da budu životna, egzistencijalna, da se tiču života, da ih povežem s današnjicom, da ne bude to čisto štrebanje skripta, nego više interaktivno preko razgovora i prezentacija. Nastojim ih oduševiti za vjeru, kako bi oni mogli sazrijevati, naglašava vlč. Dragan, te tvrdi kako se učenike jako može zainteresirati, osobito aktualnim pitanjima, pa se razviju i rasprave. Drugi pak prefekt vlč. László, osim toga što predaje vjeronauk u dva razreda, ističe kako mu je važan kontakt s ostalim profesorima, kako bi dobio što bolju sliku o dečkima. Rado odem do zbornice na kavu, kad sam slobodan, tamo mogu čuti kako se dečki vladaju na drugim satovima, pa ukoliko ima problema, mogu pravodobno reagirati, naglašava vlč. László. Svoje školovanje u Paulinumu Dario Vidaković, učenik prvog razreda, rodom iz Novog Žednika, ocjenjuje pozitivno. Sviđa mi se kakav red postoji u ovoj školi, a i nastavnici su zaista dobri. Studij nije težak. Kad imamo malo učenja, zna biti malo dosadno, a kad se spremamo za kontrolni ili tako nešto, onda mnogi baš ozbiljno uče.

Nadalje, slična su iskustva i Filipa Subotića iz Srijemske Mitrovice. On je grkokatolički sjemeništarac i učenik trećeg razreda. Moja iskustva u Paulinumu su dobra. Ono što je dobro to je da u poteškoćama jedni drugima pomažemo, pa tako i u učenju. To mi jako puno znači, svjedoči Filip. Za studij dečki na raspolaganju imaju više računala te omogućen pristup internetu, kojim se mogu koristiti bilo za studij bilo u slobodno vrijeme.

DUHOVNA FORMACIJA I ŽIVOT U SJEMENIŠTU:

Danas se u Paulinum primaju svi oni koji se izjasne da žele prihvatiti koju crkvenu službu. Važno je da odgajamo dobre katolike, da oni zavole Crkvu, naglašava rektor, te ističe: Teško je da netko s 15 godina već ima jasnu sliku o tome što točno želi u životu. Prije su u sjemenište dečki lakše dolazili, pa i na nagovor roditelja ili župnika, a danas je to više promišljeno, ukoliko zbilja žele biti sjemeništarci. No, ono što se mora održati to je određeni dnevni red, koji posljednjih godina dečkima zna biti poteškoćom, pa se mnogi ne odlučuju doći u Paulinum, zaključuje rektor. Kompleksnosti odgoja danas svjesni su i poglavari Paulinuma. Nikad nije bilo lako odgajati, ali mislim da je sada izrazito teško. Prije su nam dečki dolazili iz redovnih obitelji, u kojima se živio vjernički život, dok danas to nije slučaj, tako da ih nije lako odgajati za zajednički život i postojan rad, naglašava rektor. Iako bi stručnost u odgoju bila od velike pomoći, prefekt vlč. Dragan smatra kako ne treba tu neko veliko znanje, nego biti zaista čovjek, njima na pomoć, saslušati njihove probleme i pokušati ih riješiti. Biti srdačan, ne pretjerano strog ni blag, nego uvijek biti s njima. Duhovnik sjemeništa je još prije nekoliko godina svaki dan imao razmatranja dečkima, a danas je namjesto toga kratki poticaj na početku mise. To što je duhovnik ovdje puno znači, ističe mons. Forgić. On je svjestan toga da dečke uvijek iznova treba poticati da dolaze duhovniku, nije to jedini način da s njima komunicira, kako i sam kaže: S njima kontaktiram kad smo u igri, na dvorištu, na rekreaciji, odem dolje u dvoranu gdje su kompjutori. Mislim da im znači da je duhovnik s njima i u svakidašnjim situacijama.

Na život u sjemeništu odnosno internatu Damir Katić, učenik prvog razreda, koji dolazi iz Petrovaradina nema primjedbi, nego ga je čak i pohvalio. Imamo dovoljno slobodnog vremena, kojeg ponekad koristim za sviranje tamburice.

Emanuel Mates, iz Skopja, učenik je trećeg razreda i priznaje da mu je na početku bilo teško, no, brzo se navikao na novu sredinu. Hrana nam je donekle dobra, ponekad može biti i bolja. Slobodnog vremena imamo dovoljno. Mislim da bismo mogli imati malo više duhovnih točaka, meditacija, ali inače sam zadovoljan.

SREDSTVA POTREBNA ZA ŽIVOT I RAD:

Sve do 2001. godine Paulinum je izdržavala sama biskupija, što znači da su naši dobri vjernici predvođeni svojim župnicima, kao i toliki dobročinitelji, osiguravali rad i opstanak ove institucije. Otkako je došlo do demokratskih promjena u zemlji, Ministarstvo vjera, kako ističe rektor, još od kad je na njegovom čelu bio gospodin Radulović, redovito šalje dotacije za honorare profesorima i za internat, za učenike. Pored toga i sada rektor uspijeva pronaći dobročinitelje, uz čiju pomoć održavaju i obnavljaju zgradu. Upravo u ovim posljednjim godinama uspjeli smo odraditi puno toga, osobito zahvaljujući i lokalnoj samoupravi, koja nam je puno pomogla. Od početka devedesetih oni su nam jako puno pomogli i bili uz nas, a i sada nas pomažu, naglašava mons. Mioč. Značajnu potporu za Paulinum dale su R. Hrvatska i R. Mađarska.

DNEVNI RED: Redoviti dnevni red: ustajanje je u 6,30, osim utorkom i subotom kada je u 6 sati. U 6,45 je jutarnja molitva, potom uređivanje učionica i kratka tjelesna vježba, te doručak i počinje nastava. U 12,45 je ručak, te slobodno vrijeme do 14,30, kada počinje studij. Potom je opet odmor od 16 do 17 sati, kad počinje strogi studij i traje sve do 18,30, kad je misa. Slijedi večera pa slobodne aktivnosti, a od 20,15 do 21 sat je večernji studij, te čišćenje prostorija i počinak. Naravno, može se ovaj red nekada mijenjati, ali uglavnom se držimo ovoga, ističe prefekt László, te nastavlja: mislim da bismo mogli još malo mijenjati ovaj raspored ponudom drugih programa, bilo da se radi o sportu, glazbi ili čemu drugom što se tiče humane izgradnje Paulinaca. Nikako ne bi bilo dobro da te promjene znače stvaranje previše slobodnog vremena u kojem dečki ne bi znali što raditi.

10 stvari koje (ni)ste znali o Paulinumu

1. Što je Paulinum?

Paulinum je Biskupijska klasična gimnazija i sjemenište. Njezin zaštitnik je sv. Pavao.

2. Zašto upisati Paulinum?

Svrha obrazovanja u gimnaziji je kod učenika razviti intelektualnu širinu, potrebu za novim spoznajama i djelovanjima, istraživačku radoznalost, te osposobiti ih za stvaralačko mišljenje i samostalni studij. U sjemenišnom internatu se, s druge strane, stječe i duhovna formacija kroz svakodnevnu molitvu i misu. Svrha Paulinuma je stvoriti obrazovanog i odgojenog mladoga čovjeka.

3. Koji predmeti se uče u školi?

Obvezni predmeti, kao i u drugim klasičnim gimnazijama, su: materinji jezik (hrvatski/mađarski), strani jezik, latinski i grčki jezik, glazbena umjetnost, likovna umjetnost, psihologija, logika, sociologija, filozofija, povijest, geografija, matematika, fizika, kemija, biologija, informatika, tjelesna i zdravstvena kultura, te vjeronauk. Na kraju četvrtog razreda polaže se maturski ispit.

4. Želim upisati Paulinum, što trebam učiniti?

Razgovaraj sa svojim župnikom i on će te obavijestiti o potrebnim dokumentima i pripremama za upis. Ako se želiš još bolje informirati, javi se odgojiteljima ili sâm posjeti zgradu sjemeništa i gimnazije. Ovdje si uvijek dobrodošao!

5. Je li škola preteška?

Za onog tko se ne trudi i ne uči naravno da jest. No, tko se trudi i zalaže u školi, pa bio čak i lošiji učenik, postići će dobre rezultate.

6. Je li obvezno biti i u sjemenišnom internatu ukoliko želim pohađati gimnaziju?

Gimnazija uglavnom ide uz internat i većina učenika stanuje u sjemeništu. To ima svoje velike prednosti jer sve je dostupno i na jednom je mjestu. No, ukoliko netko ima razloge ili mogućnosti stanovati u blizini, uz dogovor s odgojiteljima moguće je naći najbolje rješenje.

7. Je li Paulinum škola za svećenike?

Ne, Paulinum nije škola za svećenike, za to služe teološki fakultet i bogoslovija. Ali život u sjemeništu može pomoći onima koji osjećaju klicu zvanja da je još više razviju. Za onoga, pak, koji želi upisati neki drugi fakultet - kao npr. povijest, pravo, filozofiju, glazbu, jezike itd. - u klasičnoj gimnaziji Paulinum dobit će odlične temelje za to.

8. Kakva je hrana u internatu?

Za skoro 50 godina kako postoji Paulinum nitko u njemu nije umro od gladi. Svakako da su ukusi različiti, no hrane ima dovoljno i dobro je pripremljena.

9. Ako stanujem u sjemenišnom internatu, smijem li ponekad otići kući?

Naravno. Sjemeništarci redovito idu kući za zimske i ljetne raspuste, zatim kad su veliki blagdani i slobodni tjedni.

10. Da li sjemeništarci samo šute i mole?

Za molitvu i šutnju uvijek ima mjesta, ali to nije jedino čime se oni bave. Sjemeništarci nisu ni vanzemaljci niti sveci, već dečki kao i svaki drugi. Igraju nogomet i druge sportove, bave se glazbom, slikanjem, smiju se i raduju.