Svetac mjeseca - Piše: Stjepan Beretić
30. siječnja
Sveti Mucijen Marija
Mucien-Marie (Louis-Joseph) Wiaux
(*20. ožujka 1841. + 30. siječnja 1917.)
- Sin kovača i gostioničarke - treće od šestero djece - odrastao u kući gdje se zajednički molila jutarnja i večernja molitva - svake večeri na počinak s roditeljskim blagoslovom - dječak koji je molio na svakom mjestu - dječak koji je marljivo pomagao mami dvoreći goste - poslušan i uslužan sin - izrastao u velikog molitelja - sumještani ga prozvali Gonzagom (po svetom Alojziju) - kovački šegrt - šegrt koji je klečeći molio krunicu - poslušni redovnik - vjeroučitelj - odgojitelj - profesor - redovnik koji je uvijek molio - svaki dan započinjao pred svetohraništem - zaštitnik kateheta i odgojitelja -
Treće od šestero djece
Louis-Joseph (Ljudevit Josip) Wiaux,
redovničkim imenom Brat Mucijan
je rođen 20. ožujka 1841. u Melletu, sjeverno
od grada Charleroi u Belgiji. Njegov
otac je bio kovač Ivan-Josip, a mati
Elizabeta, rođena Badot. Dok mu je
otac radio u kovačnici, njegova mati je
vrlo uspješno i poslovno držala gostionicu.
Mali Louis-Joseph bio je treće od
njihove šestero djece. Roditelji su mu,
s jedne strane bili vrijedni i marljivi, a s
druge strane su svojoj djeci znali pružiti
dubok kršćanski odgoj. Cijela je obitelj
svakoga jutra i svake večeri zajednički
molila. Dječakov je otac svaki dan
predmolio krunicu. Djeca nikada nisu
polazila na spavanje, a da prije toga nisu
zamolili i dobili blagoslov oca i majke.
Molio na svakom mjestu
Mali je Luj-Josip od malena pokazivao
velik smisao za molitvu. Rado je,
mnogo i često molio. Činio je to ne
samo tako što je s ostalim članovima
obitelji zajednički molio. On je molio i
sam ponekad u kutu seoske crkve,
molio je u vrtu ili u polju, pa čak i u pivnici
dok je čekao maminu zapovijed za
podvorbu često brojnih gostiju u gostionici.
Molitva će biti jedna od glavnih
značajki njegova života. Ona vuče svoje
duboko korijenje iz najranijeg djetinjstva.
Luj-Josip je u selu uživao ugled pobožnog
dječaka, pa su ga, po svetom
Alojziju, počeli nazivati "Luj Gonzaga".
Nesuđeni kovač
Čim je završio osnovnu školu, otac
ge je počeo uvoditi u kovački zanat.
Svoje šegrtovanje je započeo kod kovača
Wiauxa Jakova Descleza, koji je
kao 70-godišnjak o našem malom izjavio:
"Luj je bio primjernog vladanja. U
selu se o njemu govorilo kao o uzoru.
Provodio je život molitve, rada i poslušnosti.
Spavali smo zajedno u istoj sobi.
On je često dugo klečao kraj svoga kreveta
prebirući zrnca krunice. Ta me je
izvanredna pobožnost potaknula da mu
jednog dana kažem: 'Luj, ti moraš poći
u samostan!' I doista: s 15 godina je pristupio
u red Kršćanske školske braće
Ivana Krstitelja de la Salle. Primio je redovničko
ime Mucien-Marie."
Odgojitelj
Na kolegiju Malonne je bio profesor
gotovo 60 godina. Svoj je zavod za
vrijeme Drugog svjetskog rata uspješno
branio od njemačkih zavojevača. Mucien-
Marie je 1977. godine proglašen
blaženim, a 1989. papa Ivan Pavao II. ga
je 11. prosinca 1989. proglasio svetim.
Njegov je život bio prava monotonija,
nalik na pustinju. Svijetlio je svima svojom
pobožnošću, vjernim pridržavanjem
prvilima Reda. Brat Mucijan je
dobio jedan razred djece u Chimayu, te
je počeo svoj redovnički život kao odgojitelj
i učitelj. Godinu dana je poučavao
u Bruxellesu. Od 1859. godine sve
do svoje smrti 1917. godine je djelovao
u kolegiju Malonne. S početka su ga poglavari
smatrali nesposobnim za školski
apostolat. A sveti Mucijan je ipak ostao.
Bio je spreman u svemu prihvatiti Božju
volju. Neprestano je proživljavao sjedinjenje
s Bogom. U prvim satima dana je
već klečao pred svetohraništem. To je
činio i više puta preko dana. Molio je
pred likom Majke Božje. Preko dana bi
u slobodno vrijeme molio krunicu. Viđali
su ga u molitvi i pred lurdskom špiljom
u zavodskom parku. Gojenci su ga
u zavodu nazivali "bratom koji uvijek
moli". Neprestano je naglašavao pobožnost
Euharistiji i Presvetoj Djevici.
Do kraja Gospi odan
Na koncu svoga života brat je Mucijan
rekao: "Kako se čovjek osjeća sretan
kad se kao ja nalazi na rubu groba,
a čitav je život gajio veliku pobožnost
prema Gospi!" To je bila posljednja rečenica
njegova života. Blago je u Gospodinu
preminuo 30. siječnja 1917.
godine. Od samog trenutka njegove
smrti ljudi su tražili njegov zagovor, a
Bog je na njegov zagovor uslišavao molitve.
Oko njegova se groba okupljalo
mnoštvo vjernika. Samo šest godina poslije
njegove smrti pokrenut je postupak
za njegovo proglašenju blaženim.
Sveti Mucijan Marija nije samo uzor već
je i zaštitnik odgojitelja djece i mladeži.
|
|
|
