Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 183
Riječ urednika
Iz papine poruke
Razmišljanja
Tema
Aktualno
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Kutak za katehete
Paulinum
Kršćanski stav
Svjetski dan mira 2010.
Natječaji
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

Tema - Piše: Katarina Čeliković

Za obraćenje nikada nije kasno

Novi a "stari" vjernici u crkvi

Suvremena crkva suočava se s brojnim izazovima, među kojima je i pad broja praktičnih vjernika. Činjenica je da i oni koji se izjašnjavaju katolicima ne sudjeluju redovito u životu Crkve, što pokazuje brojka od 10 % praktičnih vjernika. Što je tome uzrok nećemo moći dati konačan odgovor, ali možemo ustvrditi kako su crkve preko tjedna prazne, kako na mjesta onih starih ne sjeda nitko nov. Ni djece nema mnogo, a o roditeljima ne treba ni govoriti. Zašto se i oni izjašnjeni vjernici okreću sebi, svojim vlastitim problemima, zašto se zatvaraju u svoj svijet, pitanja su na koja odgovore traže sociolozi, teolozi i drugi i najčešće se odgovor nalazi u ekonomskoj krizi koja potom rezultira krizom morala.

Ovdje ćemo kratko progovoriti o obraćenju u Bibliji, što je pripremio urednik preč. Mirko Štefković, a potom o obraćenju odraslih koji svjedoče Božju ljubav i dar vjere na svoj vlastiti i osobni način.

Redoviti vjernici nerijetko među sobom otkrivaju i neka "nova a stara" lica. To su ljudi koje znaju iz svakodnevnog života, ali ih do sada nisu viđali u crkvi. Dapače, nerijekto su to ljudi o kojima su znali samo to da ne idu crkvu ili da su čak protivnici Crkve i vjere, a ponekad samo vjernici "na papiru". I, prirodno, u "stalnim" i praktičnim vjernicima javljaju se pitanja, poput onih - gdje su dosad bili, zašto dolaze sada kad im nešto treba i odmah su u prvim redovima, pomisle da bi im bolje bilo da se sakriju i da skrušeno okaju svoje grijehe i sl. Osuda, mrmljanje i prijeki pogledi, a pravi odgovor zna samo Bog. Ovo nam je prvi signal za osobno obraćenje. Nas, a ne onih "drugih". Umjesto osude zbog nepoznavanja čovjeka "povratnika" u kuću Očevu, sjetimo se: "Blago milosrdnima jer će postići milosrđe!" (Mt 5,7).

Obraćenje odraslih

Što to nuka odrasle, zrele ljude na novi početak u vjerskom životu, tko ih je pozvao i čemu teže? Istina je da još uvijek ima mnogo ljudi koji imaju ono osnovno za život i razlog za dolazak u crkvu svakako nije neimaština i traženje utjehe zbog bijede, što se često navodi kao razlog za vjeru. A ipak oni nisu potpuno sretni. Ne vidi se to uvijek i na prvi pogled. Njihov duhovni život je doista njihova tajna, ali se u mnogima od njih javlja pitanje smisla svega što imaju i pitanje krajnjeg životnog cilja. Ako se ovo pitanje javi u godinama mladosti, puno se toga još može promijeniti i staviti na svoje mjesto. No, ima slučajeva kada se Bogu okrenu ljudi od kojih to najmanje očekujemo. Jedan od takvih, prilično senzacionalnih primjera, je donedavni nevjernik, poznati komunist dr. Zdravko Tomac, koji je krajem 2008. godine objavio knjigu "Obraćenje - od komunista do vjernika" i predstavio ju pred gotovo šest stotina posjetitelja u Zagrebu - što dovoljno govori o zanimanju koje je pobudila ne toliko knjiga koliko autor poznat po antivjerskom stavu i životu. Biskup Košić je u njegovim knjigama prepoznao autorovo iznimno intelektualno poštenje. Tomac je posvjedočio kako je "Sve u životu relativno i od svega se može odustati. I ja mogu odustati od svih svojih stavova ako mi se argumentima dokaže da nisam u pravu. Ali od jednoga nisam spreman više odustati. To je za mene apsolutno. Nisam spreman odustati od Isusa Krista, kao zvijezde vodilje, od vjere u njegovu ljubav, koju svaki čovjek može slobodno prihvatiti i vratiti." Knjiga i autorovo obraćenje izazvalo je brojne kontradiktorne komentare, među kojima je bilo i onih vrlo ružnih. Autor na sve to kaže da mu je Bog u 69. godini podario novu milosnu i životnu zadaću u procesu obraćenja, "da se ono ostvari u svoj svojoj punini i da to blago u glinenoj posudi treba životom, izgovorenom i napisanom riječju drugima svjedočiti". Dr. Tomac je također posvjedočio da mu je trebalo dosta snage da izađe, prizna, pokaje se i traži oprost.

Suvremeni tražitelji Boga

Crkva danas nudi odraslim osobama tečaj vjeronauka za odrasle, tzv. katekumene, koji kroz jedno dovoljno dugačko razdoblje upoznaju vjeru i u zajednici upoznaju Boga. No, katekumeni, suvremeni tražitelji Boga, ne mogu uvijek sami doći do obraćenja, potrebno im je pomoći - u čemu veliku ulogu imaju vjernici i mjesni župnik. Na vjernicima je da izmole za svoju braću obraćenje, da na suptilan način pozovu ili svojim autentičnim životom posvjedoče ljepotu kršćanske vjere. A na svećeniku je da Boga približi onima koji to požele ili ako postave neko pitanje. U subotičkoj župi Sv. Roka već petnaestak godina, koliko je župnik, mr. Andrija Anišić radosno svjedoči kako mu je to najdraži i najveći pastoralni izazov i ne žali ni trenutka sva nedjeljnja popodneva ili večeri u kojima je tijekom svih ovih godina radio s katekumenima. Nekoliko je stotina odraslih prošlo ovaj tečaj i nakon temeljite priprave pristupilo sakramentima krštenja, Prve pričesti i krizme, a mnogi su se bračni parovi i vjenčali. Svakako da nisu svi ostali u zajednici, jer su mnogi i iz drugih župa, ali je u crkvi danas velik broj onih koji su svoju kršćansku inicijaciju doživjeli upravo na ovim tečajevima za odrasle. Na njih se često župnik može osloniti jer oni vrlo ozbiljno shvaćaju dar vjere koji su primili i žele Bogu svojom zauzetošću zahvaliti za obraćenje. Njihova su svjedočanstva o obraćenju topla, vrlo osobna i puna kršćanske radosti.

- Na vjeronauku za odrasle smo se približili Isusu, bolje se upoznali s njim, osjetili zajedništvo, a sve to je mnogo utjecalo na nas kao osobe. Ja sam osobno počela drukčije gledati na svijet oko sebe. Shvatila sam što je uistinu bitno i čemu trebamo težiti. Kršćanin treba biti svjetlo gdje god da krene, a to jedino s Isusom u srcu može postati. I sigurna sam u to da koliko god me netko bude odvraćao od Isusa, ja se neću udaljiti od njega jer jedino s njim mogu biti istinski sretna. - Ana Turi

- Na vjeronauku za odrasle imao sam iznimnu priliku biti u zajedništvu s braćom i sestrama koji su odlučili odgovoriti na Kristov poziv u svom životu. Kroz naše susrete shvatili smo da ne smijemo ostati samo religiozni, stoga smo odlučili u potpunosti predati svoje živote u Božje ruke te družeći se često s Božjom riječju još bolje upoznati svoga Spasitelja. U tome nam je svesrdnu pomoć pružio i vlč. Andrija Anišić koji nas je pripremao za sakramente i s puno strpljenja vodio kršćanskim stazama i odgovarao na naša pitanja i pomagao nam u našim dvojbama. Bilo je divno imati neposrednu priliku otvoreno i bez ustezanja postavljati pitanja o svemu što nas je tištilo i što nam nije bilo jasno o vjeri i moralu kojima nas uči Crkva.

Ono što smo dobili na vjeronauku za odrasle je neprocjenjivo blago. Danas nakon vjeronauka ne prođe mi dan bez molitve u koju ulazim s više vjere i radosti, bez obzira na teške okolnosti u kojima se nalazim. Zahvaljujem Bogu na svim životnim lekcijama i blagoslovima koje mi daje. Nadu polažem u njegovog Sina koji je Bog i čovjek i koji suosjeća sa mnom u mojim radostima i tugama. Osjećam se slobodnim - da volim i ljubim, čak i one koji me otvoreno mrze, jer je moj Spasitelj činio to isto. - Slobodan Sladojević

- Vjeronauk za odrasle za mene je bio divno iskustvo koje je moju vjeru utemeljilo i izbacilo sve sumnje koje su me tiskale. Na svaki sljedeći vjeronauk odlazila sam svjesnija da se naša mala zajednica sve jače i više raduje u Isusu. Osjećala sam da svaki odlazak za mene predstavlja korak bliže Gospodinu. Sveta misa prestala je za mene biti obveza, kakvom sam je ranije smatrala. U Božjoj riječi sada nalazim utjehu. Naučila sam da je Bog zaista uvijek s nama, u kakvoj god situaciji ili bezizlaznoj teškoći bili. Također sam naučila da je križ koji nosim, iako se nekada čini preteškim, točno odmjeren za mene i uz malu Božju pomoć lagan poput pera. Trudim se da ljubeći neprijatelje opraštam onima koji su mi učinili zlo, i tako iskupim i svoje, vlastite pogreške. Na vjeronauku za odrasle sam postala svjesna što znači biti dijete Božje i, konačno, shvatila koliko je lijepo živjeti kada imaš nekoga uz sebe. - Lucia Skenderović.

- Život mi se promijenio tijekom tečaja za odrasle, kao i poslije u naizgled sitnicama, a u biti u velikim stvarima. Počela sam drukčije gledati na svijet i ljude oko sebe… Moj prvi korak bio je vjeronauk, onda sam učila moliti krunicu…, čitala sam divne knjige o tome kako je sav Božji trud jedino usmjeren na to da se ljudi spase, da se pokaju, preobrate, prionu na molitvu kako bi se spasili ne samo pojedinci nego i čitavo čovječanstvo. Danas slušam Radio Mariju; čitam duhovne knjige radije nego što upalim televiziju, napajam dušu i srce vjerom u jedinoga Boga, Gospodina i životvorca, i u Duha Svetoga, u Prečistu, Premilu i Presvetu Majku Božju.

Čini mi se da je sve lakše, ljepše i bolje; jer znam da nisam sama i da nas Bog sve podjednako voli.

Iskreno bih preporučila svima "Vjeronauk za odrasle" jer smatram da sam postala bolja osoba, da sam našla odgovore na neka pitanja, jer sada svakako više znam - da čak i mislima mogu griješiti, a kada ste svjesni gdje sve možete pogriješiti sigurno više pazite da to ne radite i sigurno ste bolji prema drugima, a samim tim i prema sebi. - S vjerom u srcu, Anita

Obraćenje u Bibliji

U židovskoj i kršćanskoj predaji obraćenje je u prvom redu obraćanje Bogu. Osoba ili čak narod postaje svjestan koliko je poguban život u kojem se Bog i njegova objava zanemaruju, pokaje se i vrati Bogu. "Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju." (Iz 55,7) - poziva prorok svoje sunarodnjake tumačeći im blizinu Božju i govoreći im što je to obraćenje. Novi pak zavjet, kad govori o obraćenju, naglašava kako osoba, nakon što čuje poruku Evanđelja, ostavlja dotadašnji način života i u potpunosti svoje povjerenje stavlja u Gospodina Isusa Krista, u čijem svjetlu sada skroz drugačije doživljava i vidi sebe i svoj život: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života". Obraćenje, tj. okretanje od nečega, i vjera, tj. okretanje prema, u biblijskom su poimanju poput dva sastavna dijela obraćenja.

Obraćenje nije tek neki događaj koji zahvaća čovjeka u kojem on ostaje pasivan, nego je to svjesni osobni čin. Za kršćane promijenjeni način života vanjski je znak promijenjenog srca. O tome svjedoče mnoga novozavjetna obraćenja. Prisjetimo se samo predivne Prispodobe o izbuljenom sinu iz Lukina evanđelja, Pavlova, Zakejeva, Matejeva, Magdalenina i tolikih drugih obraćenja. Sva ova obraćenja su sfere razuma, emocija i volje. Ustvari, ona su jedno cjelovito osobno prihvaćanje Isusa i njegova djela spasenja, koje se odražava na bližnjima s kojima se nastavlja zajedno putem rasta u obraćenju ka potpunom zajedništvu s uskrslim Gospodinom. Zaustavimo se ovdje nakratko na primjeru Zakeja (Lk 19,1-10) i Marije Magdalene (Iv 8,1-11). Zakej, carinik i grešnik, osjećao je nutarnji poticaj da treba susresti Isusa. Zbog toga je učinio sve kako bi do tog susreta moglo doći, popeo se na drvo da Isusa može vidjeti. On je svoje učinio, učinio se raspoloživim, otvorio je svoje srce. Dovoljan je Isusov pogled i njegov poziv da Zakej u jednom trenu postane novi čovjek. Ne samo da vraća onima kojima je uzeo, nego im daje četverostruko, a polovicu svoga imanja daje siromasima. Obraćenje za Zakeja znači odricanje od velikog bogatstva, da bi na mjesto njega u svoje srce primio Isusa. Marija Magdalena, javna grešnica uhvaćena u grješnom činu, nema nikakvog pouzdanja. Svi su je osudili, pa vjerojatno i ona samu sebe toliko puta. I dok pognute glave uplakanih očiju nazire sjene svoje smrti, Isus joj daruje oproštenje. Konačno joj je netko priznao njezino ljudsko dostojanstvo i time joj vratio smisao života. Novost Magdalenina života odvest će je tako daleko da se neće odvajati od Isusa niti na Golgoti, pa i do toga da ona bude vjesnica njegova uskrsnuća Učenicima. /Mirko Štefković/