Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Duhovnost - Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD.

Krepost ₍₁₎

Nakon što smo u Zvoniku 2008. obradili temu Duhovnost, a 2009. temu Molitva, ovu, 2010. godinu posvećujemo temi Krepost. Duhovnost se rađa iz molitve, a molitva iziskuje krepostan život svakog kršćanina.

Što je to krepost?

"Krepost je postojano i čvrsto raspoloženje činiti dobro. Ona daje osobi ne samo da dobre čine izvrši, nego da od sebe dade najbolje. Svim osjetnim i duhovnim silama kreposna osoba teži prema dobru; za njim teži i za nj se konkretnim činima opredjeljuje." Tako uči Katekizam Katoličke Crkve (br. 1803). Sveti Grgur Nisenski kaže: "Svrha je kreposna života postati sličan Bogu". ₁

U širem smislu, krepost je svaka potpuno razvijena duhovno-duševna sposobnost čovjeka, na razini spoznaje. U užem smislu, krepost je snaga ili spremnost da čovjek ćudoredno ili moralno dobro ostvaruje, posebno da to čini radosno i ustrajno, pa i uz žrtve i protiv nutarnjih i vanjskih protivnosti.₂

Naravne i nadnaravne
Kreposti

Prema izvoru, biti i cilju razlikujemo naravne i nadnaravne kreposti. Naravne kreposti temelje se u tjelesnoduhovnoj naravi čovjeka i razvijaju se ustrajnom vježbom, pa se one nazivaju stečenim krepostima, jer čovjek sudjeluje svojim naporom i radom oko kreposti. Naravne ili stečene kreposti usavršavaju naravni karakter i nužna su obrana protiv požude i prevlasti zlih nagona u čovjeku. Najvažnije naravne kreposti nazivaju se stožernim ili kardinalnim krepostima, a ima ih četiri: razboritost, jakost, pravednost i umjerenost.

Ukoliko je nadnaravnom milošću čitavo osobno duhovno biće čovjeka u spoznaji i slobodi od svog temelja upućeno na trojstvenog Boga vječnoga života, po kome je čovjeku omogućeno da teži za tim ciljem (postati sličan Bogu), od milosti uzdignutim činima u prihvaćanju samosaopćenja Božjega, onda govorimo o nadnaravnim ili ulivenm krepostima. Nadnaravne ili ulivene kreposti ne stoje, da tako kažemo, "pokraj" naravnih kreposti, nego one usmjeruju religiozno ćudoredno biće i djelo čovjeka prema neposrednom sudjelovanju u životu trojstvenoga Boga.

Tri božanske kreposti

Sveto pismo i kršćanska tradicija ističu tri božanske kreposti, jer se one neposredno odnose na Boga kakav je on u sebi samome, a to su: vjera, nada i ljubav. U njima i po njima sam Bog ostvaruje u svojem samosaopćenju mogućnost i slobodno usmjerenje sudjelovanja na samom Božjem životu, to jest gledanju Boga kakva je u sebi.

Što znači biti krepostan?

Kršćanske kreposti ili vrline su čvrsti stavovi, stalna raspoloženja trajne savršenosti razuma i volje koje ravnaju našim činima, zapovijedaju našim strastima i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. Kršćanske kreposti daju lakoću, gospodstvo nad sobom i radost za moralno dobar život. Krepostan je čovjek onaj koji slobodno čini dobro. Božja milost pročišćuje i uzdiže ljudske kreposti stečene odgojem, slobodnim činima i ustrajnošću uvijek obnavljanom s naporom. Krepostan čovjek je sretan što živi kreposno. Dar spasenja po Kristu daje nam milost potrebnu da ustrajemo u traženju kreposti. Svatko treba uvijek moliti za tu milost svjetla i snage, pristupati sakramentima, surađivati s Duhom Svetim, slijediti njegove pozive da ljubimo dobro i da se klonimo zla. Dok čovjek inače obdaren velikim dobrima može bogatstvo svojih sposobnosti upotrijebiti na dobro i na zlo, krepost je unutranja snaga duše koja se koristi samo za dobro i ne može biti zloupotrijebljena. Krepost je više nego li neka plemenita sposobnost ili vještina. Ona je trajno stanje duševnih sposobnosti, koje daje postojanost u vršenju dobra i omogućuje da čovjek u mnogostrukosti svojih odluka koje donosi u raznolikim prilikama života ostane vjeran samome sebi.

Biti krepostan ne znači samo općenito se odlučiti za dobro, već znači biti prožet dobrim do u zadnje dubine vlastite osobnosti kao i u krajnjim vanjskim očitovanjima. Čovjeka ne čini jednostavno kreposnim to što je čist i umjeren ili pravedan, već to što je zahvaćen dobrom u svim svojim dimenzijama. Sveti Augustin će reći da je krepost rediteljica našeg duhovnog života, što znači da pravi red u ljubavi. Božja ljubav s vijencem kreposti koje ona udahnjuje jest snaga koja stvara red u našoj duši tako da je ona kadra točno spoznati ispravan poredak onoga što je dostojno naše ljubavi i na to onda ispravno i odgovoriti. Svaki red ljubavi, a to znači svaka krepost, ima svoj vrhunac u slobodnom usmjerenju čovjeka prema Bogu, vrhovnom Dobru, koje je najdostojnije naše ljubavi. Stoga se kršćanska krepost oštro razlikuje od onoga krivog poimanja kreposti koje u kreposti ne vidi ništa drugo već samo snagu da se izbjegne zlo. Krepostan je onaj čovjek koji je svjestan da je obdaren Božjom ljubavlju pa stoga svoju dobrotu hvalisavo i oholo ne pripisuje samome sebi.
(nastavlja se)

-------------
1. Sv. Grgur Nisenski, Orationes de beatitudinibus,
1: PG 44, 1200D.
2. Usp. Karl Rahner, Herbert Vorgrimler,
Teološki rječnik, Dakovo 1992., str. 255.