Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Priča

Misterij patnje

Život je misterija, prepuna sigurnih iznenađenja, ozbiljno je mislila Kristina. Ako imaš svoj plan, više je nego sigurno da će se dogoditi ono što ne očekuješ. Ovo je iskusila nebrojeno puta ali nije pridavala veću važnost dok joj se život nije okrenuo naopačke.

Od djetinjstva je važila za ozbiljnu i odgovornu osobu, u crkvi je bila "sve i sva". Znala je da želi postati osoba na koju će se drugi moći osloniti. I tako je planirala svoje obrazovanje, tako se ponašala u školi, u obitelji. I važila je za pobožnu djevojku, omiljenu u crkvenim krugovima ali na granici poželjne u vršnjačkom društvu. Njezino je prisustvo u nekima izazivalo radost, neki su šutjeli jer su se osjećali neugodno budući da se pred njom nije psovalo, a neki su je proglašavali prilično staromodnom. Ove je ocjene o sebi saznala dosta kasno. Kad je već otišla iz svoga zavičaja. Svoju veliku ljubav, i prvoga momka, upoznala je kasnije neko njezine prijateljice. A kad se zaljubila, to je već bilo ozbiljno. Sebe je vidjela pred oltarom s čovjekom koga joj je Bog poslao. Kao da su se planovi ostvarivali. I prvo je dijete dobila, kako to biva, krstila ga, sve po Božjem zakonu. No, vrijeme iznenađenja je tek slijedilo. Vjerovala je u punu kuću djece i nadala se dječjem smijehu, romantičnim uspavljivanjima, pjesmi i molitvi pred spavanje. A Bog joj je pripremio nešto drukčiji život. Radost koja prati prvo dijete bila je neizmjerna. "Neplanski", ubrzo je iskusila gubitak drugog djeteta i to teško podnijela. Tugu je ipak izbrisao sin koji je postao druga velika radost. A onda je ono, tako željeno - treće dijete - izgubila prije nego se stigla obradovati novom životu. Sve se to smjenjivalo, poput sunca i oblaka, jedna je tuga zamijenjena radošću novog života, a radosti su pamćene kao dar Neba. Napokon, treće je dijete rođeno. Dugo čekano, dugo moljeno, prije rođenja voljeno. A rođeno je bolesno. Rođeno na kratak život. Prije nego ga je ugledala, čula je da ga neće stići voljeti, neće mu stići dati svu onu ljubav koju je čuvala. Sad se počela pitati o životnom planu i Božjoj volji. Dok je srce jedva preživljavalo neočekivane traume, suze su očima davale beznadežan izraz. Htjela je vrisnuti, trčati za onim životom kojem se nadala, kojeg je imala zacrtanog. Iza glasa pusti krik pitanja svome Bogu.

Ej, Bože, pa to sam ti ja! Kristina! Tvoja vjerna Kristina! Zar si zaboravio da sam se stalno molila, da sam u molitvenim zajednicama godinama bila ustrajna i pobožna, pjevala, spremala crkvu, išla na misu? Zar nisi vidio koliko se svi u obitelji radujemo ovom djetetu, skoro najželjenijem! Kako si mi mogao to učiniti?

Bio joj je poznat primjer pravednog Joba, iskušavanog brojnim patnjama bez ikakve svoje krivnje. Sve je izgubio - imetak, sinove i kćeri, i na kraju i sam doživio bolest. U tom strašnoj situaciji njegovi su ga bližnji uvjeravali da je njegova patnja sigurno posljedica nekog teškog grijeha. I njoj se pred očima život počeo vrtjeti a pitanja gomilati. Jesam li te, Bože, ikada zatajila, jesam li bila sebična u želji za trećim djetetom, jesam li doista kažnjena za neko svoje djelo? I onda se sjeti Jobova odbijanja prijateljevih tvrdnji o Božjoj kazni i njegovoj uvjerenosti da nevin pati. Ako je pravedni Job svoju patnju vidio kao misterij koji ne može proniknuti, kako onda ona ne bi prihvatila od Boga i ovo što je sada primila - bolesno dijete. Ako je sve što je do sada primila bilo dobro, neka i ovo bude kušnja u kojoj će tražiti plan, ali više ne svoj, nego Božji. Potpuno slobodno prihvatila je još nepoznanica koje je čekaju u životu.

Nakon prvotnog odbijanja povjerovati da se rodilo bolesno dijete, Kristina je obrisala suze, pogled usmjerila prema križu koji je svakoga jutra i večeri bio pred njezinim očima na zidu, i donijela odluku. Ona, njezin muž, njezina djeca, učinit će sve da ovo, po mnogima nekorisno dijete, bude sretno. Gledali su ga svakodnevno kao anđela. On im je uzvraćao. Patnja fizička nije nestala, ona je podsjećala na kratkoću života koji je upisan u Božjem dlanu za ovo dijete. Dijete je patilo fizički, tjelesno, a ukućani psihički. Teško im je bilo gledati kako se njihova beba muči, kako teško diše. Činili su moguće i nemoguće kako bi mu pokazali koliko ga vole. A prijatelji u crkvi su molili. Nisu ovu obitelj ostavljali samu. Sve se činilo da ljubav i trpljenje sasvim prirodno idu skupa. I kad je bol bila jaka, ljubav se širila i dovodila nove ljude s novim pitanjima u ovu kuću u kojoj je kraljevalo povjerenje u Božji plan i Božju ljubav. Ono što je Kristina nekada govorila, sada je svjedočila. Nije morala glumiti da vjeruje u Božji plan. Ona je to živjela. U takav su plan povjerovali još neki kojima je došla slična životna kušnja. I primjer patnje koja se pretvorila u ljubav beskrajnu bio je spas za još jednu bolesnu dušu. Kristina nije stigla čuti od svog miljenika riječ - mama - ali je druga mama tu riječ nebrojeno puta čula. Neki su joj dobronamjerni savjetovali da se beba stavi u neku od ustanova za bolesnu djecu, kako bi, želeći samo dobro, poštedjeli drugu djecu. Neki su njezina bolesnog sina i previše zagledali kako bi ustanovili što na njemu ne valja. A ona je to trpjela bez gunđanja, shvaćajući da ti je srce toliko koliko možeš trpjeti. Srce njezina sina je sve teže kucalo, ona je željela za njega disati, za njega patiti. U tom, divljenja punom životu, shvatila je da je život njezina sina bio na njezinu izgradnju, na izgradnji svih koji uđu u život ovoga malog djeteta. Poput koncentričnih krugova širila se ljubav i duboka vjera da je život dan od Boga kao misterij, pun iznenađenja, pun pitanja a da ćemo odgovore dobiti u pravo vrijeme. Neki su odgovori i Kristini nenadano stigli. Njezin je anđeo otišao ne pokvarivši i ne slomivši ništa od posebnih veza ljubavi, stvorenih za njegova kratka života na zemlji. Da veza ne bi blijedjela, Bog joj je, uz pomoć njezina anđela, pripremio još jedno iznenađenje - poslao joj je zdravu i živahnu djevojčicu! Ako je ono bila patnja, u čemu se ona ne bi složila, nagrada je mnogo veća. A time i patnja nije bila beskorisna. Sada se njezin život opet okrenuo, plan se ostvaruje po Božjoj zamisli. Misterij života je u Božjim rukama.
K. Č.