Događanja u Subotičkoj biskupiji
Zlatna krunica
Nekoć omiljena "Zlatna krunica", koju su Hrvati Bunjevci
molili od Nove godine do Marina, moli se i danas. Mole
je pojedince iz starih "svetih
knjiga", moli se u obitelji
a moli se i kao nekad
"po kućama". U župi Marije
Majke Crkve je najprije
obnovljeno moljenje
krunice na taj način, a od
prošle godine moli se na
par mjesta i u župi Sv. Roka.
Jedna grupa molila je
svaku večer krunicu u vjeronaučnoj
dvorani, a dvije
grupe su molile "po kućama".
Za tu molitvu osobito
valja istaknuti da je u
njoj sudjelovao lijepi broj
djece, koja su vrlo radosno
predmolila otajstva. To
nam daje nadu da će ova draga pobožnost živjeti u našim obiteljima
još dugo i da će biti izvorom Božjega blagoslova i mnogih
uslišanih molitava.
Neka zagovor Kraljice sv. Krunice prati sve one koji su
ove godine sudjelovali u pobožnosti "Zlatne krunice". Neka
se ispuni ono što su
svaku večer ponavljali
prije svakog otajstva:
"Radujem se s Tobom
Majko radosna, kad
promišljam Tvoju radost...
Preblažena Gospo,
skrušeno Te molimo
da po radostima
svoga Prečistoga Srca
pogledaš na nas koji
Ti vapijemo u potrebi.
Isprosi nam kod svoga
Sina onu milost koju
želimo postići po Tvome
svemožnom zagovoru".
A. A.
Molitvena osmina
za jedinstvo kršćana u Subotici
Kršćani grada Subotice i ove su se godine okupljali
na molitvu za jedinstvo u svojim crkvama, a svoj hod
završili su svečanim misnim slavljem u katedrali. To
slavlje predslavio je biskup Ivan Pénzes, u koncelebraciji
beogradskog nadbiskupa i metropolita mons.
Stanislava Hočevara i zrenjaninskog biskupa mons. Ladislava
Németa, te petnaestak svećenika Subotičke biskupije,
a nazočni su bili biskupi Reformirane i Evangeličke
crkve, te predstavnici Srpske pravoslavne
crkve.
Pod geslom "Vi ste tomu svjedoci" 18. siječnja u crkvi
Marije Majke Crkve, otpočeo je osmodnevni molitveni hod.
Sljedećeg dana ekumensko molitveno ozračje ispunilo je Reformatsku
crkvu, potom Evangeličku, te župne crkve Sv.
Roka, Sv. Križa i Sv. Jurja. Pretposljednjega dana susret je bio
u pravoslavnoj crkvi "Vaznesenja Gosodnjeg", gdje su se
nakon večernje službe okupljenima
obratili o. Dragan Stokin,
te mons. dr. Andrija Kopilović.
O. Stokin je u svom obraćanju
okupljenim vjernicima naglasio
kako je čovjekov bijeg od
Boga ustvari put ka samouništenju.
Jedino kad dopuštamo Bogu
da nas prosvjetljuje, da on
vodi naše putove, naše riječi,
misli i djela, onda možemo istinski
biti sretni, tj. jedino Bog čovjeku
može dati onu sreću za
kojom toliko žudi, zaključio je o.
Dragan. Mons. Kopilović je pak
u svom obraćanju istaknuo važnost
ekumenskog hoda u našem
gradu, naglasivši kako je ova subotička
tradicija najstarija u cijeloj
bivšoj Jugoslaviji. On je potom naglasio kako je za jedinstvo
potrebno stalno moliti, na njemu stalno raditi, te uputio
na plodove sad već stoljetne kršćanske osmine.
Posljednjega dana, tj. na blagdan Obraćenja sv. Pavla, na
svečanoj svetoj misi nazočne je pozdravio biskup domaćin, a
propovijedali su biskupi gosti. U svojoj propovijedi nadbiskup
Hočevar je istaknuo kako smo svi poput sv. Pavla pozvani
revno raditi na širenju Evanđelja. To je velika odgovornost koja
ne trpi oklijevanja. Ujedno je to veliki izazov, te ako mu hrabro
i odlučno pristupamo, pred nama se otvaraju nebrojene mogućnosti
Božjeg djelovanja i u našem vremenu, zaključio je nadbiskup.
Biskup Német je pak u svojoj propovijedi, koju je izrekao
na mađarskom jeziku, osvijetlio veličinu Pavlova obraćenja.
On je naglasio kako je obraćenje polazišna točka za
svako naše istinski kršćansko djelovanje. Pavao se uvijek iznova
vraćao na događaj svoga obraćenja, te iz njega crpio
snagu i ustrajnost. Po uzoru na njega svi smo pozvani vraćati
se na velika djela Božjeg milosrđa u našim životima, kako
bismo mogli odgovoriti poslanju na koje nas Gospodin i danas
šalje, istaknuo je biskup Német. Misno slavlje svojim pjevanjem
uzveličao je katedralni zbor "Albe Vidaković", pod ravnanjem
s. Mirjam Pandžić. /Mirko Štefković/
Misionari Krvi Kristove -
Opraštanje je predokus neba
Crkvena pokrajina u Vojvodini ponovno
je dobila veliku pomoć u evangelizaciji
preko Misionara Krvi Kristove. Naime, zadnjeg
vikenda u siječnju dvojica misionara
iz Zagreba: p. Klement Horvat, odgovoran
za laički pokret "Zajednicu Krvi Kristove"
i brat Ivan rodom iz Novog Sada, došli su
u redoviti obilazak molitvenih i misijskih
grupa Z. K. K.
Prvog dana su se susreli s članovima mađarskih
molitvenih grupa koje su iz nekoliko
župa došle u Mali Iđoš, gdje je vlč. Ferenc
Brasnyó prihvatio skrb za već formirane molitvene
grupe. Održali su temu iz područja duhovnosti,
predvodili klanjanje i sv. misu. Drugog
dana u Futogu su održali cjelodnevnu duhovnu
obnovu za animatore molitvenih i misijskih
grupa kao i ostale članove ZKK iz dviju
podružnica: Srijema i Bačke. Prisutni su bili
obogaćeni iscrpnom temom o opraštanju kao
temeljnom uvjetu svake duhovnosti, što su
mnogi ozbiljno shvatili i odmah poslije teme
pošli pružiti ruku jedni drugima, a na klanjanju
osjetili izlječenje duhovnih rana.
U temi je pater Klement, među ostalim
istaknuo kako je opraštanje predokus neba. Po
opraštanju postajemo novi ljudi i prijatelji Božji;
ono je uvjet za svaki rast u Duhu i proces pomirenja,
preduvjet za osnovno razumijevanje Evanđelja
i primanje darova Duha Svetoga. S druge
strane, neopraštanje je izvor mnogih fizičkih, psihičkih
i duhovnih bolesti i devijacija. Opraštanje
nam je teško zbog rane istočnog grijeha i
ostalih osobnih grijeha, ali uz neprestanu molitvu
i primanje sakramenata Isus nas uvodi u
tajnu svoga milosrđa, te postajemo sposobni
opraštati i prakticirati ostala duhovna i tjelesna
djela milosrđa, naglasio je p. Klement.
Trećeg dana, 31. siječnja, na poziv preč.
Eduarda Španovića, župnika iz Srijemske Mitrovice,
misionari su uz propovijed na župnoj
misi i predavanje u dvorani, predstavili vjernicima
temu iz duhovnosti Krvi Kristove. Isti dan
popodne su posjetili članove molitvenih grupa
ZKK iz nekoliko župa u Beogradu, koji se okupljaju
oko p. Ivana Vinkova u isusovačkoj
crkvi Sv. Petra. Četiri osobe su primljene u Zajednicu
Krvi Kristove, nakon što su se kroz godinu
dana pripremale molitvom i proučavanjem
duhovnosti prema Statutu ZKK.
Konačna poruka Misionara je: Živjeti u radosti,
jer Bog nas u svakom trenutku podržava,
tješi, liječi, raduje, izbavlja, proviđa... Naša radost
se ostvaruje u tome da sve što činimo, činimo
iz ljubavi prema Bogu, jer toliko vrijedimo,
koliko vrijedimo u Bogu... Stoga se trudimo prvenstveno
upoznati Boga, a ne samo očekivati
njegove darove. Tada ćemo moći stalno zahvaljivati:
Hvala ti, Gospodine, što sam stvoren tako
čudesno! Hvala ti što si prolio svoju krv za mene!
Hvala ti što voliš najviše, baš mene.
Vlč. Berislav
Nedjelja sakramenta braka
U subotičkoj župi Marija Majka Crkve 7. veljače svečano je proslavljena
Nedjelja sakramenta braka. Sveta misa je bila prikazana na
nakanu bračnih parova, jubilaraca, to jest onih koji slave neku obljetnicu
od 5 do 55 godina bračnoga zajedništva.
Slavlju je nazočilo dvadesetak ovakvih parova od kojih su neki čitali, a
drugi prinosili darove, odnosno aktivno sudjelovali u liturgiji. Svetu misu je
predvodio župnik, mons. dr. Andrija Kopilović, koji je u propovijedi ukazao
na bitnu razliku u pojmovima "brak" i "sakrament braka". Slavlje je uzveličao
župni zbor, a na kraju svete mise župnik je podijelio skromne darove bračnim
parovima koji su se zadržali u srdačnom razgovoru i skromnom čašćenju
kojega su organizirali aktivisti pokreta Bračnih vikenda. /Csaba Kovács/
Dr. Andrija Kopilović
u programskom odboru RTS-a
Predsjedavajući Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost
"Ivan Antunović" dr. Andrija Kopilović izabran je za jednog od 19 članova
programskog odbora Radio televizije Srbije. U ovo tijelo izabran je na prijedlog
Republičke radiodifuzne agencije kao predstavnik vjerskih zajednica u
Srbiji.
Zastupanje vjerskih zajednica u kreiranju programa srbijanskog javnog
servisa, ali i zastupanje interesa nacionalnih manjina pa tako i hrvatske, glavna
mu je zadaća, ističe dr. Kopilović. No, da bi to bilo izvodljivo, nacionalne
manjine trebaju imati predstavnika u programskom odboru.
Morat ću biti veoma jak i hrabar u pokušaju zastupanja interesa manjina,
posebice Hrvata, ako ne bude manjinskog predstavnika u Odboru. Moja uloga
u Odboru nije velika da bih o nečemu mogao odlučiti. No, kako sastav ljudi
ima pozitivan pristup, vjerujem da ćemo se razumjeti, pogotovu kada se bude
radilo o čisto vjerskim sadržajima te o mišljenju jesu li neki programi previše
ili premalo vjerski.
Državne institucije sve su više otvorene prema pripadnicima manjinskih
zajednica, a imenovanje katoličkog svećenika Hrvata u programski odbor RTSa
samo je potvrda tomu, kaže dr. Kopilović.
Vjerujem da raspoloženje više nije zastrašujuće i da nikoga ne straši to što
je u Odboru katolički svećenik koji još uz to govori i hrvatski. To je korak naprijed
i znak da je razmišljanje drugačije nego prije deset godina. Vjerujem u
postupnost ovoga procesa, navodi Kopilović.
Predsjednik programskog odbora RTS-a Dragoljub Mićunović kaže
da će se nastojati građanima omogućiti gledanje kvalitetnog programa.
Nastojat ćemo, koliko god možemo, građanima omogućiti kvalitetan program,
vidjeti što se u svijetu radi, kakve su ideje u programima drugih zemalja,
što rade javni servisi. Naglasak će biti na kvaliteti programa i na obrazovnim,
prosvjetnim i kulturnim sadržajima, ne škodeći komercijalnom uspjehu
televizije, kaže Mićunović.
Novi Odbor je formiran krajem siječnja, ima 19 članova, 12 je neovisnih
koje je predložila Republička radiodifuzna agencija, a sedmoro je iz Narodne
skupštine. Mandat članova Programskog odbora traje tri godine i ne mogu
biti ponovno imenovani. /Siniša Jurić, www.suboticadanas/
Zdravo Marijo za Plavnu
Redovita Godišnja skupština HKUPD-a "Matoš",
kojom je obilježena i druga obljetnica osnutka ove
udruge, održana je 16. siječnja u Plavni, a započela
je sv. misom u župnoj crkvi Sv. Jakova.
Ugodno iznenađenje za sve nazočne bila je praizvedba
skladbe "Zdravo Marijo za Plavnu", koju je dr. Josip Andrić
posvetio svojim Plavanjcima i rodnom mjestu svoje majke.
Među zanimljivim knjigama i bilješkama o radu župe Sv.
Jakova u Plavni, koje je vlč. Josip Štefković pronašao u
arhivu našla se i jedna do sada nepoznata skladba dr. Josipa
Andrića, napisana penkalom na listovima školske kajdanke.
Na prvoj je stranici dr. Andrić napisao svoje ime i
naslov skladbe: "Zdravo Marijo za Plavnu", crkvena pisma
s orguljama. Tvorac ove uglazbljene molitve ni ovoga puta
nije zaboravio napisati točno mjesto i vrijeme nastanka
skladbe: u Plavni, 13. prosinca 1959. Pjesma je brižljivo napisana
u C-duru sa svim potrebnim glazbenim oznakama.
Namijenjena je za jedan glas i orgulje, a dr. Andrić možda
nije niti slutio da će se ova skladba zapjevati u Plavni tek
nakon pedeset godina. Josip Andrić je polovicom prošlog
stoljeća često boravio u Plavni i koristio je svaki trenutak
da pomogne kantoru i crkvenom zboru. Podučavao je kantora
sviranju te odabirao i pisao note crkvenih pjesama
prema mogućnostima zbora.
Na skupštini je pročitano pismo Tomislava Žigmanova,
ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata,
u kome je lijepim i poticajnim riječima pozdravio ovaj skup
i djelovanje mjesne kulturne udruge "Matoš". U njemu je,
među ostalim, zapisano: Vašim ste djelovanjem, napose
kada je u pitanju odnos prema mjesnoj kulturnoj baštini te
istraživanje i prezentacija hrvatske kulture, prešli okvire
mjesnog i lokalnog značaja te postali prepoznatljiv topos na
cijeloj kulturnoj mapi vojvođanskih Hrvata. Bilo bi dobro
ukoliko bi društva iz drugih mjesta slijedili Vaše djelovanje!
"Matošev" pjevački zbor je i sutradan na nedjeljnoj sv.
misi, ponovno izveo ovu pjesmu, a Andrićeva Zdravo Marija
od sada će se, nakon pedeset godina od svog nastanka,
pjevanjem "dvostruko" moliti u župnoj crkvi Sv. Jakova u
Plavni. /Zvonimir Pelajić/
Predstavljanje
9. sveska Leksikona u Vajskoj
U dvorani župnoga ureda u Vajskoj, 31. siječnja predstavljen
je 9. svezak Leksikona podunavskih Hrvata-Bunjevaca
i Šokaca. U predstavljanju su sudjelovali glavni
urednik dr. sc. Slaven Bačić i suradnici Leksikona Josip
Dumendžić-Meštar i Zvonimir Pelajić.
Skup, kojemu je nazočilo tridesetak osoba iz Vajske, Bođana
i Plavne, te Tovariševa i Bačke Planke, otvorio je član IO HNV-a
zadužen za kulturu Željko Pakledinac. Glavni je urednik Leksikona
dr. Slaven Bačić govorio o ovom višegodišnjem projektu u
kome sudjeluju brojni suradnici različitog obrazovanja i zanimanja.
Prikupljanje faktografskih podataka i rad na ovome djelu vrlo
je zahtjevan i složen, te je zbog toga od 2004. godine do danas objavljeno
tek devet svezaka. U devetom je svesku obrađeno 190 natuknica,
koje počinju slovom H. U izradi ovoga sveska, koji je dosada
najopsežniji, sudjelovala su 54 autora, a obrađeno je čak 110
pojmova, koji počinju izvedenicama od riječi hrvatska. To su prije
svega, naselja, međuratni i suvremeni tisak, nekadašnje i suvremene
udruge i životopisi. Leksikon piše i o pozitivnim i negativnim
značajkama pojedinih osoba, a u njemu su zastupljene i osobe drugih
nacionalnosti, koje su svojim radom značajne za našu zajednicu,
rekao je među ostalim, dr. Bačić.
"Da nije vjetra, pauci bi nebo premrežili", stara je poslovica,
koja oslikava stanje u ovim krajevima: pauci su već dobro postavili
mreže u našem pamćenju, našoj povijesti, identitetu. Zadaća je Leksikona
skinuti tu paučinu, popuniti praznine, podignuti važnost i
ispravi kriva tumačenja, rekao je u svom izlaganju Pelajić. Josip
Dumendžić-Meštar je govorio o Leksikonu kao o kapitalnom
djelu za naš narod, koje prati povijest Hrvata u Podunavlju ali i
šire. U svom je izlaganju rekao kako treba čuvati svoj jezik, kako
književni, tako i naš dijalekt, koji se na ovom prostoru sve manje
čuje. Pri tom je dodao da je Crkva najzaslužnija za očuvanje našega
jezika.
Vlč. Josip Štefković rekao je kako je u župnom arhivu pronašao
knjige s početka XVI. stoljeća, te je pozvao sve na suradnju,
istraživanje i skupljanje starih knjiga, kalendara, novina i drugih
dokumenata kako bismo očuvali svoj identitet i baštinu. /Z. P./
Izabrani sudionici Uskrs festa 2010.
Izabrani su sudionici Uskrs festa 2010., najstarijeg festivala
duhovne glazbe u Hrvatskoj.
U Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" u Zagrebu u
nedjelju, 11. travnja., 2010., nastupit će: Apostoli mira (O
kako velik si), Anastazija (Rijeka vječnosti), Bog je ljubav
(Bog je ljubav), Davor Terzić i Stepinčeva mladež (Ti si
Bože sve), Emaus (Nisi sam), Frama Široki Brijeg (Nisu te
prepoznali), Ivo Šeparović i Bljesak (I tako sretan), Laudantes
(Majko prečista), Lidija Bačić (Dijete Božje), Maja
Tadić (Najdraži Bogu), Martina i Matija Evačić (Sve ti prepuštam),
Matheus (Utočište vječno), Savao (Duh Božji),
Sperantes i Darijo Marunčić (Mihael), te Sve boje ljubavi
(Brod naš maleni), Stope (Susret), VIS Izidor (Kripiš mi
dušu), Zdravka Damjanović (Za tebe), Zvonko Palić Jonathan
(Na putu za Emaus) i ŽVA Fiola (Majko, moli za nas).
Sudionici dolaze iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. S
otoka Raba, Brača, Korčule, iz Bizovca, Gornje Stubice, Koprivnice,
Mađareva, Požege, Rovinja, Splita, Šibenika, Rijeke,
Zadra, Zagreba, te Sarajeva i Širokog Brijega. Na Festivalu nastupa
devet debitanata.
Uskrs fest 2010. izravno će televizijskom slikom u večernjim
satima (19.00) prenositi HRT Plus, te više radija i radijskih
postaja zajedno s organizatorom Hrvatskim katoličkim
radijom. Uz HKR, organizator je i Ured za mlade Hrvatske biskupske
konferencije. Odgođena
snimka emitirat će se na drugom
programu iste televizije. Festival
traje 10. i 11. travnja, s time da je
subotnji program za izvođače.
Najstariji festival duhovne i
kršćanske popularne glazbe medijski
podržava sedam tiskovina,
devet radija i radijskih postaja,
dvije informativne agencije, četiri
portala i dvije televizije.
Medijski pokrovitelji
Tiskovine (tjednici, dvotjednici, mjesečnici): Glas Koncila,
Katolički tjednik, Vukovarske novine, Kana, Veritas - glasnik
sv. Antuna Padovanskog, Zvonik i Zvona.
Radija i radijske postaje: Radio Marija, Primorski radio,
Radio postaja Mir Međugorje, Radio Marija Bistrica, Radio
Vrhbosna, Radio Marija (Srbija), Radio Mrežnica, Radio Bljesak
i Radio Vukovar.
Agencije: Informativna katolička agencija i Katolička tiskovna
agencija.
Portali: Katolici na Internetu, Postulatura bl. Ivana
Merza, Veritas Magnificat i Duhovna scena.
Televizije: HTV i Ri TV.
Ante Novak, glasnogovornik Uskrs festa 2010
Stepinčevo u Subotici
U svim hrvatskim župama Subotičke biskupije 10.
veljače svečano je proslavljen blagdan bl. Alojzija Stepinca.
Središnja proslava u Subotici održana je u franjevačkoj
crkvi u okviru Devetnice Gospi Lurdskoj. Euharistijsko
slavlje je predvodio biskup dr. Ivan Pénzes
u zajedništvu s desetak svećenika.
Na misi je sudjelovao i lijepi broj vjernika među kojima
su bili s. M. Nelija Pavlović, nova glavarica Provincije Krista
Kralja Družbe Kćeri Milosrđa i generalna konzulica R. Hrvatske
u Subotici Ljerka Alajbeg. Na početku mise biskupa
je u ime odsutnog gvardijana pozdravio o. Marijan Kovačević,
zahvalivši mu što je
od proglašenja bl. Alojzija
Stepinca, svake godine s
vjernicima na proslavi
ovoga blagdana u njihovoj
crkvi.
U podužoj propovijedi,
biskup je podsjetio
okupljene vjernike da ove
godine obilježavamo 50.
obljetnicu smrti bl. Alojzija
te da je i on kao sjemeništarac
sa Šalate bio
prisutan na njegovu veličanstvenom
ukopu. Zatim
je u kratkim crtama prikazao životni put bl. Alojzija i istaknuo
nekoliko njegovih krjeposti. On je među ostalim rekao: "U
tragičnim zbivanjima Drugoga svjetskoga rata i poslije rata,
nadbiskup Alojzije Stepinac stajao je čvrsto i nepokolebivo na
stanovištu etičkih načela koja su univerzalna i uvijek obvezatna:
dostojanstvo svake ljudske osobe je nepovredivo; prava s
kojima se svaka osoba rađa neotuđiva su; ne mogu biti ovisna
o samovolji moćnih; svaki narod ima neporecivo pravo živjeti
slobodni život i razvoj; sveto je pravo svakoga čovjeka živjeti
svoju vjeru u punoj slobodi i bez bilo kakvih smetnji". U
nastavku, biskup je podsjetio da je bl. Alojzije Stepinac pomagao
svima kojima je mogao pomoći i da je spasio mnoge živote
kako Židova i Roma, tako i Srba i Slovenaca, te dodao:
"Osobnom je patnjom doživljavao dramu i tragediju svakog
čovjeka bez obzira na njegovu rasnu, nacionalnu ili vjersku
pripadnost. Tu univerzalnost ljubavi, crpljenu iz vjere u Isusa
Krista i Evanđelje svjedočio je praktično i konkretno djelima
karitativne pomoći i svojim intervencijama da se olakšaju ljudske
patnje. Zauzimao se hrabro i odlučno za progonjene, zatvorene,
mučene, bez obzira s koje strane dolazila nasilja i nepravde.
Zahtijevao je od svake vlasti da sudovi budu pravedni,
zakoni ljudski, postupci
čovječni". Na kraju propovijedi
biskup je pročitao
neke dijelove blaženikove
oporuke te je okupljenim
vjernicima posebno stavio
na srce njegove riječi: "Hrvatskom
narodu, iz kojega
sam nikao, nastojao sam
koristiti, koliko sam mogao,
a sada u času smrti,
kad se stvari gledaju drugim
okom nego inače, stavljam
mu ponovno na srce,
da ostane uvijek čvrst u svetoj vjeri katoličkoj i vjeran svetoj
Apostolskoj Stolici Petrovoj", te je pozvao sve okupljene da
slijede divan uzor krjeposnog života bl. Alojzija Stepinca a osobito
njegovu snažnu vjeru, čvrstu nadu i ustrajnu i strpljivu
ljubav. Poslije svete mise okupljeni svećenici i vjernici iskazali
čast moćima bl. Alojzija Stepinca.
Andrija Anišić
Moj "susret sa Stepincom"
Još kao dijete puno sam slušao o blaženom Stepicu iako
u to vrijeme još nije bio blažen... U našu kuću su dolazili
često svećenici, čak i biskupi...Kad su nam ti visoki gosti dolazili
u posjet, obično bi s ocem i didom pričali o politici i
svemu što se događalo. Ja kao dijete sam sjedio u kutu i slušao.
No nije prošao niti jedan posjet tih važnih čeljadi a da se
nije nadugačko pričalo o preuzvišenom Stepincu. Ja sam bio
mali i nisam puno od toga razumio, što su stariji pripovijedali.
Kako sam sa nepunih 19 godina već bio zatvoren, u zatvoru
sam od robijaša čuo najpogrdnije riječi koje su robijaši
upućivali na račun Stepinca. No sve to je inspirirao režimski
tisak u to vrijeme. Kardinalova smrt me je zatekla u vojnom
zatvoru u Zalužanima kod Banje Luke. Nakon izdržane robije
i završene vojne obveze u izbjegličkom logoru u Klagenfurtu
(A) 1962. upoznajem se s vlč. Vilimom Ceceljom, koji je nama,
izbjeglicama donosio knjige i novine na hrvatskom jeziku. Čitajući
tu literaturu proširio sam moj vidokrug na osobu i djela
kardinala Stepinca. Pročitao sam o njemu 30-tak knjiga i bezbroj
novinskih napisa. /.../ Na poziv predsjednika Tuđmana,
nas tridesetero rodoljuba bili smo gosti Hrvatske Vlade punih
sedam dana.
A tad smo posjetili i Kardinalov grob u zagrebačkoj Prvostolnici.
I to je ujedno bio i moj prvi "susret" s kardinalom
Stepincom... Zatim je došlo do nametnutog nam rata i Hrvatska
se je morala obraniti od agresije. Ja sam bio jedan od branitelja...
Nakon toga smo došli u Krašić, pošto sam već odavno
izrazio želju da vidim kuću u kojoj je bio utamničen i umro
kardinal Stepinac. Franjo me je upoznao s vlč. Josipom Balogom,
koji je bio župnik u Krašiću u to vrijeme. Vlč. Balogu
sam izrazio želju da bih volio vidjeti unutrašnje odaje u kojima
je kardinal Stepinac bio zatočen i na koncu umro. Iako to
nije bila praksa ipak je uslišio moju zamolbu. Hvala mu. Već
pri ulasku u kuću sam bio vrlo uzbuđen, jer još nikad u životu
nisam bio u svetoj ili svetačkoj kući, a sad evo tu sam ja u župnom
dvoru preuzvišenog i blaženog kardinala Stepinca. Misli
mi se vrte po glavi: čast, uzbuđenje, ponos, doživljaj, sav taj
konglomerat šutnji prouzrokovao je u meni vrlo čudan dojam,
sav sam bio prožet trncima... Župni dvor se sastojao od tri
male prostorije, s vrlo oskudnim i siromašnim inventarom.
Na zidu slike Sv. Oca pape Pia XII. Stol prekriven čistim bijelim
stolnjakom, četiri klimave stolice, tri svijeće na stolu,
Misna knjiga na postolju, a na jednom drugom manjem stolu
knjiga za goste u koju sam se i ja upisao dne: 21. 8. 1993. g. što
mi čini veliku čast i izuzetnu privilegiju. U jednoj vitrini biskupska
odora, do nje mali "gredenc" a u kutu kardinalov krevet
na kojem je umro. Na gredencu četiri knjige: Brevijar, Sv.
Pismo... Na drugoj strani velika slika zagrebačkog nadbiskupa
iz 1938. - 1939.? ispod slike mala polica s tesanim drvenim
fragmentima iz pučkog života. Na drugom zidu slika stepinčeve
mame... Sve je odisalo patiniranom čistoćom i svi interijeri
u tom malom stanu su upućivali na isposničku skromnost
velikog Kardinala. Biti u svečevoj kući i biti prožet tim
ambijentom je poseban doživljaj koji se ne da riječima opisati,
jer se doživljava s ogromnom duhovnom ekstazom za koju
barem ja nemam riječi da bih tu ekstazu znao opisati.
Paul Katančić Džopa - Švedska
Dan posvećenog života
Na blagdan Svijećnice, 2. veljače 2010. godine, u
Franjevačkoj crkvi u Subotici večernjom svetom misom
proslavljen je Dan posvećenog života.
Na misi, koju je u koncelebraciji desetak svećenika
predvodio biskup mons. dr. Ivan Pénzes, okupili su se redovnici
franjevci, redovnice Sestre Naše Gospe, Kćeri Milosrća,
Dominikanke, te članovi franjevačkog Trećeg svjetovnog
reda i mnogi vjernici laici.
Euharistijsko slavlje započelo je blagoslovom svijeća i
svečanom ulaznom procesijom. Na misi je propovijedao fra
Josip Grubišić, župnik u Durđenovcu kod Našica, koji je ujedno
bio gost propovjednik na ovogodišnjoj devetnici Gospi
Lurdskoj. U svojoj propovijedi on je izdvojio likove Marije i
Josipa koji su prikazali Isusa u hramu i pozvao nas da i mi prikažemo
svoje živote Gospodinu. Nemam se zašto strašiti staviti
Gospodinu na raspolaganje cijeli svoj život, sve ono što
jesam, jer to je izvor životne radosti i mira - zaključio je propovjednik.
Osobe posvećenog života nastavile su slavlje družeći se
uz zakusku.
s. M. Jasna Crnković
Duhovni nomadi - o sektama
U subotičkom "Katoličkom krugu" 17. siječnja
održana je mjesečna tribina mladih na kojoj se okupilo
preko stotinu mladih iz subotičkih župa kao i iz obližnjih
seoskih župa. Predavanje na temu: "Suvremeni duhovni
nomadi - o sektama" održao je dr. sc. Josip Blažević
iz Zagreba.
U vrlo zanimljivom i stručnom predavanju fra Josip je prikazao
mladima kako nastaju sekte, uspoređujući ljude u sektama
duhovnim nomadima. Nomadi su, naime, ljudi koji zaziru
od identifikacije s religijom, nacijom i obitelji te se stoga
predaju diktaturi selektivne i subjektivne intelektualne oholosti
što je ravno egolatriji, istaknuo je predavač. Prikazao je
zatim razne vrste sekti kako one zapadnog tipa, koje su nikle
u kršćanstvu, tako i one koje potječu iz istočnjačkih religija i
koje su sve raširenije i u našim krajevima.
U nastavku predavanja ukazao je na činjenicu kako mladima
ali i kršćanima našega vremena nedostaje kritički duh u
čitanju pojedinih knjiga i romana, tako se i kršćani oduševljavaju
na pr. romanima Paula Coelha kao i drugim knjigama
"proroka novoga doba" kao što su James Redfield, Janne k.
Rowling, Neale D. Walsch i dr.
Posebno je protumačio yogu, pokret oko Sai Babe,
potom je upozorio na suvremenu "kulturu zdravizma", koja
se očituje po djelovanju raznih bioenergetičara, homeopata,
učitelja reikija i dr. Njima se pridružuje i farmaceutska industrija
koja želi prodati što više lijekova, pa se tako "izmišljaju"
bolesti, a nudi i mnoštvo "preventivnih" lijekova. Posebno je
upozorio na opasnost New agea, jer oni djeluju prikriveno i
zavodnički. Nitko se neće predstaviti kao pripadnik New
agea. "Oni primaju u svoj krug sve a onda im "ispiraju" mozak
svojim teorijama", rekao je predavač i dodao da su osnovne
karakteristike svih sekti: vrbovanje, manipulacija, razaranje
obiteljske jezgre i financijski profit. Predavač je svoje poznavanje
sekta i njihova djelovanja u suvremenom svijetu potkrijepio
i svojim osobnim iskustvom sudjelovanja na njihovim
susretima i iz razgovora s pripadnicima pojedinih sekti.
U zaključku svoga predavanja kao putokaz za snalaženje
u mnoštvu sektaških ponuda i kao najbolju zaštitu od njihova
utjecaja fra Josip je naglasio potrebu da se sjetimo svojih korijena:
"Sine, sjeti se tko si!", sjeti se da si dijete Božje te je, u
tom smislu, podsjetio na jednu vrlo značajnu izreku biskupa
Štambuka: "Volim te, dobri, stari Bože moj!". Zato je najbolje
vratiti se svojim izvorima, često se podsjećati svoga krštenja
i velikog dostojanstva kojeg kao kršćani imamo te vjerovati i
voljeti dobroga Boga kakvoga smo upoznali i ostati vjerni
njemu i njegovoj riječi. Nakon predavanja mladi su još oko sat
vremena razgovarali s predavačem, postavljajući mu konkretna
pitanja.
Andrija Anišić
Koncert u Bizovcu
Humanitarnim koncertom, održanim 7. veljače u župnoj
crkvi Sv. Mateja apostola i evanđeliste u Bizovcu, VIS
Proroci iz Subotice i domaćini, VIS Matheus, prikupljali
su dobrovoljne priloge za terapijsku zajednicu "Hosana"
iz Staroga Žednika.
Dvosatnom koncertu prethodilo je misno slavlje, koje je uz
domaćeg župnika Marina Kneževića, predvodio osnivač Zajednice,
dr. Marinko Stantić. Nakon misnog slavlja uslijedio je
glazbeni program kojim su Proroci i Matheus pokazali kako je lijepo
kada dva zbora udruže snage i zajedno zapjevaju na slavu
Bogu. Suradnja ovih vokalno-instrumentalnih sastava, poznatih
po sudjelovanju na brojnim festivalima hrvatske duhovne glazbene
scene, ostvarena je prošle godine na manifestaciji "Došašće
u Ogulinu", a djelić atmosfere iz Ogulina mogao se osjetiti i
u prepunoj bizovačkoj župnoj crkvi. Uz gitare, bongose, klavijature,
flautu i violončelo izmjenjivale su se autorske pjesme ali i
klasične duhovne šansone. Glazba je nakratko ustupila mjesto
životnoj priči Nikole Mirosavljeva, dvadesetjednogodišnjeg
mladića koji je svjedočio o svom izlasku iz ovisnosti, te bezuspješnim
pokušajima liječenja, sve dok nije našao snagu i smisao
u vjeri i podršci ostalih mladića iz zajednice. "Snage nam daj",
"Sa svjetlom u duši", "Možeš ti", "Samo tvoja ljubav", "Moj Isus",
"Otvori mi srce, o Bože", "Ljubav, to si ti", "Klečim Oče", "Sva
moja nada", "Ime tvoje slavim ja", "On je vladar", "Svaki dan",
samo su neke od pjesama koje su se mogle čuti, a bile su praćene
gromoglasnim pljeskom publike. I Proroci i Matheus najavili
su kako planiraju nastaviti suradnju.
David Anišić
Formacija animatora
Kako animator ne može biti bilo koja osoba, te
su joj potrebne razne vještine, održana je kratka formacija
za buduće animatore kojom je koordinirao
Vladimir Lišić. Na susretu se okupilo dvadesetak
mladih s različitih župa, kako bi svatko od njih
mogao što bolje djelovati u svojoj zajednici. Formacija
je održana 6. veljače u župi Sv. Roka.
Naime, postoje različite vrste animatora, poput animatora
u vrtiću, na rođendanima i sl., međutim, animator
katoličke mladeži se bitno razlikuje. Kršćanski animator
nužno mora biti produhovljen, treba voditi intenzivni duhovni
život, redovito primati sakramente, biti ustrajan u
dnevnoj molitvi, svetoj misi, čitanju Biblije i drugog duhovnog
štiva.
Izdvajamo: svaki animator mora imati određene karakteristike:
Molitva - Duhovnost, Malenost - Poniznost,
Materija - Znanje, Metoda - Tehnika, Maštovitost - Kreativnost.
Animator kao poslanje može bit i ovako predstavljeno:
A - agape; N - navjestitelj; I - iskustvo; M - molitva;
A- akcija; T - talenti; O - odgovornost; R - radost! A povrh
svega animator treba biti kreativan! Nije lako biti animator,
to je osoba čvrstog karaktera, komunikativna, prijatna, vesela,
ustrajna, moderna... Formacija je bila od iznimne koristi
za budući rad animatora, te obuku novih mladih koji
imaju želju postati animatori.
Elizabeta Nađ Kanas
Zavod za kulturu
predstavljen u Đurđinu
Na poziv đurđinskog župnika Lazara Novakovića, u
nedjelju 14. veljače, na redovitoj mjesečnoj tribini u
vjeronaučnoj dvorani gosti su bili ravnatelj Zavoda kulturu
vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov i menadžerica
kulturnih aktivnosti Katarina Čeliković koji su
tom prigodom predstavili Zavod, prvu profesionalnu instituciju
Hrvata u kulturi.
Voditeljica tribine Marijana Ivković Ivandekić je
predstavila goste tribine, a potom je ravnatelj Zavoda Tomislav
Žigmanov ukratko opisao misiju Zavoda, djelovanje tijekom
prvih godinu dana i aktivnosti koje Zavod poduzima
na planu kulture kao cjelovitog fenomena. On je također opisao
kulturnu scenu Hrvata u Vojvodini i pojasnio pristup tako
širokom i nepovezanom kulturnom prostoru. O suradnji s udrugama,
internetskom portalu te o knjigama koje je Zavod objavio
govorila je Katarina Čeliković. Ona je istaknula važnost
dogovora i suradnje, kao i direktnog kontakta s udrugama
koje se javljaju Zavodu. U razgovoru su sudionici tribine izrazili
radost zbog ovog susreta nakon kojeg im je jasnija kulturna
scena Hrvata u Vojvodini. /Zv/
|
|
|
