Obitelj - Uređuje: obitelj Huska

Korizma i - Uskrs!

Dragi čitatelji! Korizma prolazi - plodove koje je donijelo ili će donijeti naše iskreno odricanje tek ćemo sabirati! Ne dajte si ni pomisliti da tih plodova nema! Sve, ali baš sve što darujemo za Isusa jest veliko i važno! Neka nas dani Velikoga tjedna nauče i ovo: ako nas je netko zbilja ranio, bez krivice osudio i kaznio, pa čak i našu bezinteresnu ljubav pljuvao, oprostimo mu... Proglasimo ga/ju nevinim, moleći Oca za njega/nju "Oprosti im, Oče, je ne znaju što čine..." kao Isus na križu. Sretan Uskrs!
lvh

razgovori u obitelji

Uskrs u obitelji

Cijela obitelj, pa čak i malena djeca, mogu i trebaju slaviti Uskrs. Ne propustimo razgovorom i na prikladan način pojasniti im "najveće dane" i istine naše vjere.

Cvjetnica je dan kad se "poklapa" odlomak iz Evanđelja, dio liturgijske godine i sam događaj svete mise - Isusove žrtve. Veliki četvrtak - dan kada je Isus ustanovio presvetu euharistiju, svetu ispovijed i svećenički red - prigoda je ispričati djeci o divnim da- - rima koje nam je Gospodin Isus darovao - sakramentima u kojima ga susrećemo. Na Veliki petak stavimo na središnje mjesto pred oči sviju u obitelji KRIŽ i čitav dan provedimo u svijesti što se s Isusom toga dana do- gađalo. Na Veliku subotu treba utišati sve i otići u crkvu na molitvu i čuvanje Božjeg groba, a navečer - na vazmeno bdjenje. Isus je zbilja trpio, i to iz ljubavi prema nama, ali je uskrsnuo i tako ćemo i mi jednom i radost će naša biti bez kraja. Uskrsna svijeća simbol je Krista Uskrslog, koji je pobijedio tamu grijeha i smrt i donio nam Život! Nema većega dara od toga!

Ne bojmo se reći djeci ove činjenice, u strahu da se "ne uplaše", jer ono što u obitelji nauče i što im se s ljubavlju protumači, ostaje zauvijek. Neka nam Uskrs ne bude tek riječ, već bit i smisao našeg kršćanskog života.

misli o braku

Ljubav je put s jednim smjerom:

on polazi uvijek od tebe i ide prema drugima... Ako ideš za tim da primaš, nećeš dobiti ništa. Treba davati. Ako daješ govoreći: isto tako ću primiti, nećeš dobiti ništa. Treba davati badava... Ako daješ iskreno, ne očekujući ništa, primit ćeš sve. Ako ljubiš, daješ sve. Ako se daješ drugima, obogaćuješ se drugima. Lažna ljubav, egoizam, vraćanje k sebi - donosi sa sobom uvijek raočaranje, prikraćivanje osobe, jer ona znači starenje, smrt. Prava ljubav pruža uvijek veselje jer ona znači razvitak osobe, usavršenje, dar života. Ako prestaješ davati, prestaješ ljubiti. Ako prestaješ ljubiti, prestaješ rasti. Ako prestaješ rasti, prestaješ se razvijati u Bogu; jer ljubiti znači poći Božjim putem, susresti Boga. Onaj tko je najviše ljubio, to je Krist, zato što je dao najviše i najsvjesnije i najdragocjenije i bez ikakva očekivanja plaće. Nemoj govoriti: "Više ga ne ljubim" jer to znači priznati da ga nikada nisi pravo ljubio. Ali ako nastaviš ljubiti onoga koji te je razočarao ili ti zadao bol, ti ga ljubiš istinski jer ljubiš njega samoga, a ne sliku koju si o njem stvorio, ili dobitak koji si od njega očekivao. Onaj tko ljubi drugoga, prihvaća ga na početku takva kakav on jest, kakav je bio i, bezuvjetno, takav kakav će biti... Ljubav daje uvijek život, a sebičnost daje smrt... Ne govori nikada: "s njim se ne može više ništa!", "uzalud, samo s njime gubiš vrijeme", "već sam sve pokušala". Možda si već sve pokušala, ali nisi pokušala ljubiti bez uzvrata, ne očekujući ništa jer drugi je, takav kakav god on bio, vrijedan ljubavi, on je oduvijek neizmjerno ljubljen od Boga. Nikada nećeš moći roditi život ako ne daš svoj vlastiti...
(nastavit će se)
(www.zupa-viskovo.com)

jedna slika - jedna priča

Košara od pruća

Dolazi mladi tražitelj jednoga dana starom, iskusnom i mudrom redovniku- pustinjaku i pita ga za savjet. Pripovijeda mu kako mnogo čita Sveto pismo, kako redovito sluša i čita Božju riječ, kako u tome uživa, moli psalme. Ali jedva što od toga ostaje u srcu. Većinu toga doskora zaboravlja te pita starca, što mu je činiti. Stari iskusni redovnik daje mu u ruke uprljanu vrbovu košaru i traži od mladića:

- Donesi mi, molim te, vode u ovoj košari s onoga izvora dolje? Mladić se čudi: Kako donijeti vode u vrbovoj košari? Međutim, tko zna, možda se dogodi čudo na putu te uspijem donijeti vode! Zapućuje se na izvor i drži dugo, dugo košaru u vodi. Zahvaća vodu i hita k starom žednom monahu. Međutim, čudo se ne događa. Voda je davno iscurila dok je došao natrag. Stari mu pustinjak veli:

- Idi ponovno! Zagrabi i donesi vode u košari.

Sve u svemu, deset ga puta šalje na izvor. I svaki put uzaludno. Nije uspio donijeti nimalo vode starcu. I na kraju mu veli pustinjak:

- Sad pogledaj! Košara koja je bila uprljana sad je posvema čista. Isto se zbiva i s riječima Svetoga pisma i molitvama u tvome srcu. Nikad ti neće uspjeti zadržati ih sve u srcu, ali te riječi tijekom vremena čiste tvoje srce. Riječi te sile na pokoru, ljubav, dobra djela. Te riječi vremenom pretvaraju tvoje smetlište i prljavštinu u predivni Božji perivoj.

male mudrosti

Usporedba o ruži

Neki je čovjek s ljubavlju uzgajao ružu. Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je. Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao. Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio:

"Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja? " Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!

Tako je i s mnogim ljudima. U duši svakog čovjeka nalazi se ruža. Bog je usađuje u nas prilikom rođenja među trnje nedostataka. Mnogi ljudi gledaju sebe i vide samo trnje - nedostatke. Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih. Nikad ne realiziraju svoje potencijale kojima ih je Bog obdario. Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši. Netko im drugi mora pomoći - pronaći je.

Pomozi ljudima oko sebe nadjačati nedostatke. To je karakteristika Božje ljubavi koju možemo udijeliti svakome. Ako pomogneš nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje. I cvjetat će uvijek... iznova...

U tramvaju

Nema malih dobrota: sve naše pomoći značajne su, pristigle upravo u pravi tren! Dan započet dobrim djelom - zraka sunca poljubila srce, osvijetlila ga i ugrijala...

U tramvaju ljudi tek nešto više od ponuđenih stolaca. Vraćam se kući nakon obavljena posla. Nisam pretjerano umorna, još mogu stajati, ali ne kažem da mi slobodno mjesto ne bi dobro došlo. "Sjednite!"

Kimnula sam glavom mladiću u zahvalu. Može imati do dvadeset godina. Visok, prijazna lica. Pridružio se prijatelju koji sjedi u usporednom redu. "Baš si lud što si ustao - tko bi tebi pomogao...?!" prasne u zrak.

I tada začujem riječi čiji se zvuk pamti, nastani se u čovjeku zauvijek:

"Meni će Bog pomoći!"

Nisu svi mladi neosjetljivi i sebični, stoga im ne prilazimo s nepovjerenjem i podcjenjivanjem, uopćavajući.

Biljčice su krhke, osjetljive, pa i kada griješe ne zaboravimo da najviše uče upravo na našemu primjeru. Bezdušnost je sjemenka koja dozrijeva trpkim plodom tek u svijetu odraslih.
Ivanka Brađašević
za život:

Nemoj voziti i piti

"Molim te nemoj piti i voziti, još me nisi spreman sresti." BOG (natpis na bilboardu) *I, uzmi u obzir da možda za susret s Bogom nisu spremni ni oni koje ćeš u prometu susresti dok si pod utjecajem alkohola!*
protiv života:

Djeca su kod nas odavno zaboravljena vrijednost

Djeca su kod nas odavno zaboravljena vrijednost. Ona su još samo teret. Opterećuju novčanik, stoje vremena, otežavaju karijeru u zvanju, traže odricanja, zadaju brige. A zaboravlja se neprocjenjiva vrijednost novoga ljudskog života, koju nije moguće izjednačiti ni sa svim novcem svijeta, tu neopisivu životnu radost koju djeca zrače i bez predumišljaja darivaju.

Izgledi jednoga djeteta ne ovise u prvome redu o materijalnome blagostanju ili o razini izobrazbe. Životni izgledi i izgledi za sreću svakoga djeteta ovise o kvaliteti oca i majke, o kvaliteti ljubavi koju dijete doživljava od prvoga trenutka. U nas su djeca najčešće ili na neodgovoran način razmažena ili zanemarena. U nas djeca nisu sigurna ni u majčinoj utrobi - signal upozorenja da je, unatoč svim lijepim govorenjima i raspravljanjima, odnos našega društva prema djetetu bolestan.
Veliki, vratite se natrag djetetu!
Veliki, načinite mjesta za dijete!
Veliki, radujte se djetetu!
Proces očovječenja
započinje u
ljubavi dvoje ljudi,
koja budi novoga
čovjeka. Svaki čovjek
koji dolazi na
svijet ima neotuđivo
pravo na oca i majku,
pravo na dom,
pravo na ljubav,
pravo na ljudsku toplinu,
pravo na zaštićenost.
Jedino u
sigurnoj zaštićenosti
kod ljudi koji se
vole, može se ljudski
razvijati.
(Phil Bosmans)