Reportaža - Piše: Stjepan Beretić

Kalvarija - mjesto Isusove muke

* Križni put su počeli promicati križari, a od 14. stoljeća posebno gorljivo franjevci * U srednjem vijeku grade se kalvarije na Zapadu * Papa Pavao VI. uveo običaj da u glasovitom rimskom Colosseumu na Veliki petak navečer sam papa predvodi križni put s mnoštvom kardinala * Svaki je katolički grad i selo u Subotičkoj biskupiji imalo svoju kalvariju * Najposjećenija i najživlja kalvarija u Subotičkoj biskupiji je u Subotici * Obnavjaju se kalvarije *

Tko je prvi molio križni put?

Postaje u Jeruzalemu označene kamenim pločama ili kapelama. U srednjem vijeku gradi se Isusov križni put. Nastojalo se da kalvarija bude na brijegu, da što više sliči Isusovom križnom putu.
U korizmeno vrijeme, a posebno u Velikom tjednu vjernici rado obavljaju pobožnost križnoga puta. Ta pobožnost prati Isusovu muku od njegove osude do smrti i pokopa. Postaje onog prvog Isusovoga križnog puta u Jeruzalemu su raspoređene od Pilatove sudnice do Golgote, gdje je Isus razapet, pokopan i uskrsnuo. Priča se, da je Blažena Gospa poslije Isusovog uskrsnuća redovito prolazila putem kojim je njezin Sin nosio križ. Vremenom su te postaje u Jeruzalemu označene kamenim pločama ili kapelama. Kroz povijest su izvornim postajama pridodane i postaje koje se ne spominju u evanđeljima, kao susret s Veronikom. Križni put su počeli promicati križari, a od 14. stoljeća posebno gorljivo franjevci. Oni su tim jeruzalemskim križnim putem vodili hodočasnike. Kako je među vjernicima bila žarka želja da i sami hodočaste u Jeruzalem, pa da tamo prođu Isusovim križnim putem, rodila se ideja da se i izvan Jeruzalema omogući vjernicima pobožnost križnoga puta. Velika pasionska duhovnost iz srednjeg vijeka urodila je gradnjom Isusova križnoga puta na Zapadu. Takvo se mjesto prozvalo kalvarija. Nastojalo se da kalvarija bude na brijegu, da što više sliči Isusovom križnom putu. U njemačkim krajevima je križni put imao 7 postaja (prema broju molitvenih ura u časoslovu). Krajem 16. stoljeća križni put ima 12 postaja, a od polovice 18. stoljeća križni put ima 14 postaja. U najnovije vrijeme postoji i 15. postaja, kod koje se razmišlja o Isusovu uskrsnuću. U 17. stoljeću su se u poljskim, i češkim krajevima gradili križni putovi s po 30 postaja. Franjevci, veliki promicatelji pobožnosti križnoga puta, su kod Svete stolice izmolili poseban oprost za tu pobožnost. Na križnom putu se redovito i propovijedalo kod 12. postaje.

Rimski križni put

Za vrijeme pontifikata blage uspomene pape Pavla VI. (1963.-1978.) uveden je običaj da u glasovitom rimskom Colosseumu na Veliki petak navečer sam papa predvodi križni put s mnoštvom kardinala, biskupa, redovnika i još većim mnoštvom hodočasnika iz cijeloga svijeta. Za taj križni put vlada veliko zanimanje diljem svekolikog svijeta. Mnoge televizije, pa tako i mađarska i hrvatska, omogućuju svojim gledateljima izravni prijenos tog križnog puta.

Bačke kalvarije

Riječ kalvarija je latinski izraz za aramejsku riječ Golgota. Mjesto gdje je Isus raspet se latinski zove calvariae locus - mjesto lubanje. Isusova kalvarija označava njegovu muku koju je proživio noseći križ na brdo Golgota - na Kalvariju. Kad se kaže da netko prolazi svoju kalvariju, misli se na ljudsku životnu patnju. Za velika stradanja pojedinca ili društva se kaže Golgota.

Svaki je katolički grad i selo u Subotičkoj biskupiji imalo svoju kalvariju. U našim su se krajevima spočetka kalvarije gradile na prirodnom ili umjetnom brežuljku. Gdje nije bilo uzvišica, izgrađena je kapela, a iznad kapele postaja s križevima. Postaje su bile označene drvenim križevima i kapelom ili crkvom na najvišem mjestu uzvišice. U Lemešu, Baču i Srbobranu je kalvarija podignuta na prirodnoj uzvišici. Posebno se lijepo održava i posjećuje srbobranska kalvarija iz 1878. godine.

Grad Zagreb se ponosi svojom kalvarijom pred crkvom svetoga Franje Ksaverskoga. Grad Baja ima na području župe svetoga Antuna na brijegu, nedaleko od gradske bolnice lijepu kalvariju s velikom kapelom Sedam žalosti Blažene Djevice Marije. Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje u Mariji Bistrici se ponosi veličanstvenom kalvarijom. Nekadašnji su Bačvani rado hodočastili Majci Božjoj na Jud (Máriagyud), gdje je također izgrađena lijepa kalvarija.

Subotička kalvarija

Ove godine navršilo 130 godina od izgradnje današnje subotičke kalvarije. Prošlo je 146 godina od kada je srušena kalvarija na mjestu današnjeg željezničkog kolodvora i 252 godine od prve subotičke kalvarije.
Najposjećenija i najživlja kalvarija u Subotičkoj biskupiji je, bez sumnje ona u Subotici. Tamo se na četvrtu korizmenu nedjelju okupljaju djeca, na petu korizmenu nedjelju djevojke i mladići, te na Cvjetnicu i na Veliki petak svi vjernici. Na Veliki petak je kalvarija lijepo posjećena, ali ne kao na uskrsno jutro. Na Uskrs oko 5 sati je kalvarija otvorena, a posjećuje je mnoštvo vjernika, koji poslije pohoda kalvariji odlaze na ranu misu u obližnju crkvu Isusova Uskrsnuća. Prije dvadesetak godina je u katedrali još bila prva uskrsna sveta misa u 5 sati. Tada su vjernici u zoru pohodili kalvariju, a s kalvarije su dolazili na ranu misu u katedralu. Sedamdestih godina je to mnoštvo još ispunjalo čitavu katedralu.

Prva subotička kalvarija se nalazila na trgu pred današnjom franjevačkom crkvom, a podigli su je prije dva i pol stoljeća, 1758. godine izvjesni Futo i Pal Oskolas. Kako se grad širio, 1817. godine se ukazala potreba za novom, većom i ljepšom kalvarijom. Njezin graditelj je bio Matija plemeniti Vojnić od Bajše, a dao ju je podići na prostoru današnjeg subotičkog željezničkog kolodvora. Kalvarija se završavala na najvišem mjestu u gradu - na mjestu današnje subotičke pošte broj 2. Kalvarija je blagoslovljena 17. studenog 1817. godine. Osnivač je održavanje kalvarije povjerio gradu. Vjernici su gorljivo pohađali svoju kalvariju posebno u Velikom tjednu. Ta je kalvarija zbog gradnje pruge i željezničkog kolodvora trebala biti izmještena.

Za novu klavariju je određeno današnje mjesto u blizini "somborske kapije". Povijest je zabilježila kako su vjernici, unatoč pravoj provali oblaka, 31. ožujka 1864. godine, što na golim rukama, što na zaprežnim kolima, prenosili opeku i materijal od srušene kalvarije na gradilište nove. Dugo su Subotičani odlazili na novu - neizgrađenu kalvariju, koja je imala samo simbolički označene postaje, sve do 1877. godine kad su obitelj Mukić i Malagurski podigle kapelu Žalosne Gospe. Te je godine počelo prikupljanje darova za gradnju današnje kalvarije, koja je blagoslovljena 3. veljače 1880. godine. Tako se ove godine navršilo 130 godina od izgradnje današnje subotičke kalvarije. Prošlo je 146 godina od kada je srušena kalvarija na mjestu današnjeg željezničkog kolodvora i 252 godine od prve subotičke kalvarije.

Kalvarija u Baču

Na najvišem mjestu u gradu Baču, na brežuljku pokraj gradskih vrata zvanih Šiljak podignuta je 1839. kalvarija. Poslije Drugog svjetskog rata je posve zanemarena i zapuštena, a obnovljena je krajem prošlog stoljeća.
Naš najstariji grad Bač se ponosi nedavno obnovljenom kalvarijom. Tu je kalvariju 1839. godine dao podići kalačkobački nadbiskup Peter Klobusicky na najvišem mjestu u gradu Baču, na brežuljku pokraj gradskih vrata zvanih Šiljak. Isti je nadbiskup dao podići i kapelu površine 3x2 metra. U kapelu je bački župnik Valentin Polareczky darovao oltarnu sliku Raspetoga Krista. Kalvarija je blagoslovljena 1840. godine. Tada su nad kapelom bila tri drvena križa, a 1861. godine su vjernici bačke župe nabavili tri kamena križa, koje je izradio somborski kamenorezac Josef Karpf. U kapelu je 1863. godine postavljena slika trnovom krunom okrunjenog Spasitelja. Kapela je zajedno s kalvarijom bila puno puta obnavljana. Poslije Drugog svjetskog rata je posve zanemarena i zapuštena, da bi osamdesetih godina dvadesetog stoljeća od lijepe kalvarije ostala gotovo ruševina. Devedesetih godina istoga stoljeća, za vrijeme župnika Miroslava Orčića, kalvarija je obnovljena zahvaljujući bačkoj gradskoj samoupravi, pa bački katolici svake korizmene nedjelje tamo mole križni put.

Somborska kalvarija

Nijemi svjedok nekadašnje duge somborske kalvarije su dva drvoreda koji i danas krase stazu duž koje su se nalazile kapelice - postaje križnoga puta. Nova gradska kalvarija je u Somboru podignuta 1924. godine pokraj Velikog katoličkog groblja, a posvećena je svetome Križu.
Plemeniti građanin Sombora Matija Mandić je 1725. godine na groblju u Somboru podigao od čvrstog materijala malenu kapelu svetoga Križa. Nije zabilježeno jesu li pred tom kapelom bile postaje križnoga puta, ali je poznato da je iz župne crkve svake godine na blagdan Našašća svetoga Križa (3. svibnja) polazila procesija do te kapele.

Građanin Sombora Istvan Nagy je 7. travnja 1764. godine ponudio gradu da o svom trošku podigne kalvariju. Nadbiskup je odobrio podizanje kalvarije, pod uvjetom da se grad primi obveze održavanja objekta. Kako se gradsko poglavarstvo toga nije prihvatilo, sam darovatelj je odlučio da će do kraja svoga života održavati kalvariju. Na veliki utorak, 14. travnja 1767. godine, dovršena je kalvarija i kapela. Istoga ju je dana blagoslovio dekan Antun Bajalić, čatalinski župnik (selo Csátalja sjeverno od Sombora u Mađarskoj). Dekanu su na svečanoj svetoj misi asistirali o. Tadej Hegedus i o. Joakim Gazsi. Svećenstvo je s narodom za tu zgodu u svečanoj procesiji krenulo iz župne crkve do nove kalvarije. Ta se somborska kalvarija prostirala duž Bezdanskog puta od današnje Batinske ulice 48 (ugao Monoštorske i Batinske ulice) do Bezdanskog puta 76, gdje se na mjestu nekadašnje kapele danas nalazi ruševina stolarskog poduzeća "Sloga ". Da je kapela na kalvariji bila posvećena Trpećem Spasitelju, svjedoči "Schematismus cleri archi-dioeceses Colocensis et Bacsiensis 187 " na 40. stranici. Prvi svečani križni put na novu kalvariju je na Veliki petak 17. travnja 1767. godine vodio fra Nikola Durčević.

Nijemi svjedok nekadašnje duge somborske kalvarije su dva drvoreda koji i danas krase stazu duž koje su se nalazile kapelice - postaje križnoga puta. Drvored prestaje upravo kod kućnog broja 76, gdje se i završavao niz postaja lijepom, baroknom kapelom. Kapela je prema svjedočanstvu kalačkog Schematisma iz 1942. godine još postojala. Nova gradska kalvarija je u Somboru podignuta 1924. godine pokraj Velikog katoličkog groblja, a posvećena je svetome Križu. Na ravnom krovu crkve se nalazila 12. postaja križnoga puta s tri velika križa i kipovima Blažene Gospe, svetoga Ivana i Marije Magdalene. Pod teretom tih betonskih kipova popustio je krov crkve, pa su kipovi skinuti i postavljani na platou ispred crkve. Tada je crkva dobila današnji bakarni krov. No kako je zbog prevelikog tereta kipova počela prokišnjavati i kripta crkve, kipovi su konačno uklonjeni, da bi pred crkvom bila podignuta nova 12. postaja. Poslije Drugog svjetskog rata Somborci nisu organizirano obavljali križni put na svojoj kalvariji. Kalvarijska crkva je 1960. godine postala župnom crkvom župe svetoga Križa. Nekadašnje postaje križnoga puta su zamijenjene novima. Tamo se već dugi niz godina svake korizmene srijede okupljaju somborski vjernici na križni put.

Lemeška kalvarija (Svetozar Miletić)

Gradnja lemeške kalvarije je teško išla a trajala je od 1924. do 1928. godine, na brijegu pokraj crkve od podnožja brijega nizale su se postaje križnoga puta, bile su djelo slovenskih umjetnika, a kako su bile od mekog drveta vremenom su propale.
Za vrijeme Kraljevine SHS i lemeškog župnika Bolte Agatića (* 28. prosinca 1872. u Fancagi Baji /Bajaszentistván/ + 31. kolovoza 1945. u Baji) bački katolici nisu mogli hodočastiti na Jud (Máriagyud), pa je zato u Lemešu na brijegu pokraj crkve na mjestu stare kapele podignuto svetište Blažene Djevice Marije Posrednice milosti, da bi Bačvani tamo hodočastili. Od podnožja brijega nizale su se postaje križnoga puta. Postaje su bile djelo slovenskih umjetnika, a kako su bile od mekog drveta vremenom su propale. Do danas su ostale samo dvije postaje. Na krovu kapele se nalazi 12. postaja, a u kapeli 14. Gradnja lemeške kalvarije je teško išla a trajala je od 1924. do 1928. godine, kad je biskup Lajčo Budanović blagoslovio kapelicu. Od 1999. godine Lemešani osim svoga velikog proštenja na Malu Gospu, prve subote u kolovozu slave malo proštenje u kapeli. Obnovljene su postaje križnoga puta, pa vjernici na Veliki četvrtak i Veliki petak dolaze na kalvariju i mole križni put. U korizmeno se vrijeme križni put moli na kalvariji, a u slučaju lošeg vremena, obavlja se u župnoj crkvi.