Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 186
Riječ urednika
Meditacija
Uskrs 2010.
Tema
Aktualno
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Kutak za katehete
Paulinum
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Priča
Kršćanski stav
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

Aktualno - Piše: Mirko Štefković

Statistike bolne stvarnosti

Radi boljeg razumijevanja medijskog linča Katoličke crkve u posljednjih nekoliko godina, koji se pak u posljednjim mjesecima naglo zahuktao, s optužbama o pedofiliji unutar Crkve, iznosimo ovdje nekoliko bitnih detalja koji će nam pomoći u razumijevanju tog pro-blema u širem kontekstu1. Naime, go-voriti statistički o pedofiliji vrlo je deli-katno i sve podatke treba uzimati s rezervom.

Budimo jasni, iako je i samo jedan slučaj pedofilije među klerom već previše, ipak odrediti koliko je svećenika i redovnika pogriješilo na tom polju nije irelevantno. Statistike teško mogu izraziti težinu pojedinačnih tragedija, no statistički prikaz može nam pomoći u razumijevanju da li se pri tome radi o izoliranim slučajevima ili o epidemiji. Tako možemo bolje razumjeti ima li čega u stilu života katoličkih svećenika po čemu se ovakvi slučajevi javljaju češće nego na primjer među protestantskim pastorima ili među svjetovnim odgojiteljima, učiteljima i nastavnicima. Iako se u mnogim zemljama u novije vrijeme prikupljaju podaci o pojavama pedofilije, za sada se u znanstvenim krugovima koriste oni iz SAD-a, koje je 2004. objavio "John Jay College" iz New Yorka, a odnose se na period između 1950. i 2002. godine. U tom periodu, u SAD-u je djelovalo više od 109.000 svećenika, a njih 4.392 je optuženo za spolno zlostavljanje maloljetnika. Od toga 78,2% optužbi odnosi se na maloljetnike koji su prošli pubertet (dobi iznad 16 godina)2, gdje se pak ne može govoriti o pedofiliji, mada su i to slučajevi za svaku osudu. Po tome je tijekom 52 godine 958 svećenika optuženo za pedofiliju, a njih 54 su osuđena, što na godišnjoj razini za SAD iznosi 1,04 osuda.

Nadalje, po studiji Philipa Jenkinsa3, postotak prisutnosti pedofila među protestantskim pastorima je 2 do 10 puta veća nego među katoličkim svećenicima. Ovaj podatak isključuje tvrdnju da je celibat relevantni razlog te pojave među katoličkim svećenicima, imajući u vidu da su protestantski pastori gotovo svi u braku. U tom istom periodu od 52 godine broj osuđenih učitelja, nastavnika i sportskih trenera djece i mladih, doseže gotovo 6.000. K tomu treba dodati još i podatke periodičnog izvješća američke vlade, po kojima se barem 66% slučajeva pedofilije javlja u obiteljima, dok taj postotak po drugim istraživanjima doseže nevjerojatnih 90%.

Budnom oku znanstvenika Jenkinsa nije promaknulo zamijetiti da podaci o pojavi pedofilije među katoličkim svećenicima s jedne strane, te među protestantskim pastorima, rabinima, imamima, te djelatnicima u školama i institucijama za odgoj djece i mladih s druge strane, nisu prikupljeni s jednakom sustavnošću. Imajući to uvidu, te uzimajući u obzir da su napadi na Katoličku crkvu – često jedini glas koji odlučno staje u obranu života od prirodnog začeća do prirodne smrti, dostojanstva braka i drugih vrijednosti – u medijima diljem svijeta često pažljivo odabrani prije važnih političkih odluka – kako to ističe Massimo Introvigne – nije teško zaključiti da iza svega toga stoje moćni manje ili više masonski lobby, koji zagovaraju ljevičarsku vlast tehnokracije, u kojoj više nema mjesta za Boga, prozivanu od strane najvišeg Crkvenog autoriteta4.

Nedavna izjava kardinala Tarcisia Bertonea, vatikanskog državnog tajnika, opet je podigla prašinu. Naime, on je izjavio kako je veliki postotak katoličkih svećenika osuđenih za spolno zlostavljanje maloljetnika, po podacima Kongregacije za nauk vjere čak oko 60%, to počinio s osobama istog spola. Po studiji "John Jay College", koja se odnosi na gore spomenuti period u SAD-u, taj postotak je čak 81%, te iako nije politički korektno reći, ovi podaci pokazuju da je veliki postotak pedofila homoseksualne orijentacije. Sveta Stolica se po pitanju pedofilije oglašavala u više navrata5, a nedavno je na svojoj internetskoj stranici objavila upute vezane za postupke u slučajevima spolnog zlostavljanja, u kojima je najavljena studija posadašnjenja odredaba ranijih dokumenata s ovog područja6. Svaki zločin ove naravni mora biti osuđen, pri tome Crkva se oslanja na svoje pravo i sudove, a odredbe civilnoga zakona glede prijave takvih zlodjela civilnim vlastima uvijek se moraju poštovati. U svemu tome važno je imati u vidu zaštitu žrtava, bilo da se radi o zlostavljanima, bilo da se radi o nepravedno optuživanima. Hvala Bogu, razboritim djelovanjem Svete Stolice, slučajevi svećeničke pedofilije značajno su opali u posljednjih desetak godina, a za nadati se da će ta tendencija i nastaviti. Na kraju, umjesno se pitati, koliko medijska hajka ovih tužnih slučajeva pomaže zaštiti zlostavljanih žrtava. Često se stječe dojam da ih "moralni poduzetnici" samo instrumentaliziraju s ciljem sijanja panike. To je možda jedini način da se bogate Crkvene kase Zapadnih zemalja, umjesno na kakve humane svrhe, olakšaju u korist raznih odvjetničkih udruga, koje su nakon obavljenog posla u SAD-u odnedavno organizirano prešle na područje Europe. Pri tome još ništa nismo rekli o svećenicima koji su nepravedno optuženi za pedofiliju, te nakon što se po obnovi procesa otkrilo kako su dokazi bili lažni, ništa im više ne može povratiti izgubljeno dostojanstvo i samopouzdanje. Neka te tihe patnje od jedinog pravednog Djelitelja pravde izmole obraćenje onih koji su se stvarno ogriješili o nevinu djecu.

-----------------------------
1. U ovom tekstu oslanjamo se na podatke kojima raspolažu eminentne institucije svjetskog glasa: UNICEF, "John Jay College" za kriminologiju Sveučilišta New York, Centar za studij novih religija u Torinu. Osobitu važnost pridajemo zaključcima prof. dr. Massima Introvigne, sveučilišnog profesora i ravnatelja spomenutog Centra u Torinu, koji se ovom problematikom bavi i kao vjernik i član Katoličkog saveza u Italiji, te prof. dr. Philipa Jenkinsa, sociologa, povjesničara i religiologa, profesora na sveučilištima u Pennsylvaniji i Bayloru u SAD-u.
2. Ne postoji jednoznačna definicija pedofilije, o čemu svjedoče razni medicinski i psihološki priručnici, a nije ispravno miješati je s efebofilijom.
3. Id., Pedophilies and Priests. Anatomy of a Contemporary Crisis, Oxford University Press, Oxford – New York 1996; Id., The New Anti- Catholicism. The last Acceptable Prejudice, Oxford University Press, Oxford – New York 2003.
4. Benedikt XVI., Caritas in veritate, br. 14, 70.; Ivan Pavao II., Poruka za svjetski dan mira1985.
5. Crimen Sollicitudinis, 1962., Sacramentorum sanctitatis tutela, 2001.; Govori: Ivan Pavao II., "Američkim kardinalima 2002.", "Američkim biskupima 2004."; Benedikt XVI., "Irskim biskupima 2006.", "Apostolski pohod SAD-u, travanj 2008.", "Apostolski pohod Australiji, srpanj 2008.", "Irskim biskupima 2009. i 2010.", "Pastoralno pismo katolicima u Irskoj, ožujak 2010."
6. IKA, V-121276/4 od 12.04.2010.

Ivo Josipović i Boris Tadić u Bačkom Monoštoru pozvali Hrvate da koriste svoja prava

Nakon trojnog sastanka predsjednika Mađarske, Hrvatske i Srbije u Pečuhu, Boris Tadić i Ivo Josipović posjetili su 16. travnja Bački Monoštor gdje su se susreli s predstavnicima hrvatske zajednice u Srbiji.
Predsjednici Hrvatske i Srbije Ivo Josipović i Boris Tadić pozvali su Hrvate u Vojvodini Srbiji da koriste svoja prava i upisuju djecu u škole s hrvatskim s nastavnim jezikom, kao i da daju potporu formiranju budućeg Hrvatskog nacionalnog vijeća. Bio je ovo prvi službeni posjet Ive Josipovića Srbiji. "Obećao sam predstavnicima Hrvata u Srbiji da ću dati poticaj i ohrabrenje našim građanima hrvatske nacionalnosti da upisuju svoju djecu u škole s hrvatskim nastavnim jezikom. Stvarno vas molim da to učinite, jer je to iznimno važno stoga što očuvanje identiteta jest i dio moje političke ideologije, a identitet iznad svega čuvamo očuvanjem vlastitog, materinskog jezika", rekao je Boris Tadić, obraćajući se u sportskoj dvorani Osnovne škole "22. oktobar" mještanima Bačkog Monoštora i predstavnicima hrvatske zajednice u Vojvodini. Upitan kako komentira neuspjeh hrvatske zajednice kada je riječ o prikupljanju potpisa za neposredne izbore za Hrvatsko nacionalno vijeće Ivo Josipović je rekao:
"Meni je, naravno, žao što nije bilo dovoljno upornosti ili spretnosti da se obavi taj posao. Nadam se da će biti prilike za 'popravni'. U svakom slučaju interes je i Hrvata u Srbiji, a i nas u Hrvatskoj da hrvatska zajednica participira u demokraciji u Srbiji i da koristi prava koja ima prema ovdašnjim propisima. U mjeri, ukoliko je riječ o nekim osobnim promašajima, to također treba prepoznati. Ali, bitno je da postoji mogućnost da se ostvare interesi hrvatske manjine ovdje i da se iskoriste propisani mehanizmi."

Predsjednik Srbije izrazio je uvjerenje da će Hrvatsko nacionalno vijeće biti formirano "drugim, alternativnim postupkom".

"Ono što je dobra okolnost, a to je da je nakon roka za neposredne izbore nastavljeno prikupljanje potpisa i imamo novi i veći broj građana hrvatske nacionalnosti koji su dali svoj pristanak sudjelovati na takvim izborima. Sasvim sam siguran da ćemo sljedećeg puta imati osiguran broj glasova. Stoga dajem ohrabrenje građanima Srbije hrvatske nacionalnosti da pristupe jednom ovakvom političkom činu i osiguraju izravne izbore za Hrvatsko nacionalno vijeće, jer je to važno i za Hrvate u Vojvodini i za Srbiju i demokraciju i buduće odnose naših dviju zemalja", rekao je Boris Tadić.

On je dodao da politički odnosi Hrvatske i Srbije definiraju ukupni odnos zemalja jugoistočne Europe, te da je u tom smislu prvi posjet Ive Josipovića Srbiji izuzetno značajan, te da će i sljedećih dana biti još posjeta prilikom kojih će se razgovarati o otvorenim pitanjima i problemima koji opterećuju dvije zemlje.

Obraćajući se novinarima, predsjednik Srbije istaknuo je kako je uvjeren da će dvije zemlje smoći snage i u budućnosti "napisati zajednički udžbenik povijesti", a na upit što će u njemu pisati kada je riječ o tužbama i protutužbama za genocid Boris Tadić je rekao:
"Ako to poglavlje razriješimo na najbolji način, pisat će da smo Ivo Josipović i ja pokrenuli rješavanje toga poglavlja, a vlade su ga riješile. Nadam se da to može biti razriješeno, nije sva odgovornost na nama u ustavno-pravnom smislu. Ali, ponovit ću: temeljna ideja mora sadržati i temeljna načela, a to je da nijedan zločin ne smije ostati nerasvijetljen i da nijedan zločinac ne smije ostati nekažnjen."

Nadovezujući se na njegove riječ, predsjednik Hrvatske je rekao: "Tužbe imaju smisla samo onda ukoliko sporove nije moguće riješiti na drugi način, ali vjerujem da se oni mogu riješiti razgovorima i dogovorima. Naravno, odgovornost za to jest i na našim vladama koje odlučuju o tome ide li tužba ili ne. Međutim, ja imam puno povjerenje i uvijek govorim kako je odgovornost s naše strane uvijek i odgovornost naših vlada."

Dvojica predsjednika složila su se i oko toga da je pitanje dijela granice na Dunavu otvoreno i jedno od najkompleksnijih pitanja koja stoje pred Hrvatskom i Srbijom. Evo što je na tu temu rekao Boris Tadić: "Svako teško rješivo pitanje podrazumijeva i postojanje procedure. Mi ćemo koristiti regionalne procedure u takvim i sličnim okolnostima, ali i to pitanje na kraju moramo riješiti." Riječima kako pitanje granica nikada nije lako, jer je riječ o isprepletenosti simbola, emocija i interesa Ivo Josipović je dodao: "Međutim, među susjedima i prijateljima uvijek se nađe postupak koji će generirati rješenje. Mi imamo komisije koje rade na tome i ako se ispostavi da one nisu u mogućnosti to riješiti zbog nepomirljivosti polazišta, postoje pravni mehanizmi kako će se spor riješiti. Hoće li to biti arbitraža ili zajednički izlazak pred sud, 'otom potom', ali u svakom slučaju problem se mora riješiti i on će biti riješen."

Predsjednici Srbije i Hrvatske u petak su iza zatvorenih vrata imali i sastanak s predstavnicima hrvatske zajednice, a nakon toga u sportskoj dvorani Osnovne škole "22. oktobar" i s mještanima Bačkog Monoštora, gdje su još jednom ponovili poziv pripadnicima hrvatske zajednice u Vojvodini da koriste svoja legitimna prava i na taj način osiguraju svoj nacionalni opstanak.
/prema: Z. Romić, suboticadanas.info/