Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 186
Riječ urednika
Meditacija
Uskrs 2010.
Tema
Aktualno
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Kutak za katehete
Paulinum
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Priča
Kršćanski stav
Vjernici pitaju
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

Duhovnost - Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

Božanska krepost nade

Što je to kršćanska nada?

Kršćanska nada je kao vulkan u nama, kao tajanstveni izvor koji izvire iz našeg srca, kao proljeće koje se rađa u intimnosti duše. Ona nas uvlači kao božanski vrtlog u kojega smo po milosti Božjoj ucijepljeni a što je teško opisati. Kršćanska nada se ne može uspoređivati s nadom svijeta. Budući da je nada sveopći fenomenm koji se nalazi tamo gdje je čovječanstvo, ona se sastoji od tri elementa: napetost iščekivanja budućeg; povjerenje da će se budućnost ostvariti; strpljivost i ustrajnost toga iščekivanja budućeg. Ljudski život je nezamisliv bez tenzije prema budućem, bez planova, programa, iščekivanja, strpljivosti i ustrajnosti. On je satkan od razočaranja te ovisi o nadi, kao i od očajanja.

Kršćanska nada dolazi od Boga, ona je božanska krepost. Ona se ne razvija od našeg života, naših računica, naših predviđanja, naših statistika ili istraživanja, ona je jednostavno darovana od Boga. Često puta to zaboravljamo. Nadati se znači živjeti potpuno predan u Božje ruke, koji u nama rađa krepost, hrani ju, čini da raste i krijepi. Koji je sadržaj, objekt kršćanske nade? Budući da je nada božanska krepost koja nam dozvoljava sudjelovati u Božjem životu, ona je neopisivo, neobjašljivo, neizrecivo otajstvo. Sv. Pavao u poslanici Rimljanima piše: "Spašeni smo nadom; nada, koju gledamo nije nada; Ako nešto vidimo kako se tome možemo i nadati"? (8,24). Na drugom mjestu sv. Pavao piše: "Ni jedno ljudsko srce nije iskusilo ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube" (1Kor 2,9). Kršćanska nada je spoznajno sredstvo izvanredne dalekovidnosti, oštrine i svjetlosti. Ni naše srce ne može shvatiti sa svim svojim snovima, željama i čežnjama to dobro bez granica što Bog pripravlja, što je objekt naše nade: nešto što nadilazi svako očekivanje. Sadržaj kršćanske nade je ono što Bog ispunja i što će ispuniti ako se potpuno pouzdajemo u njega.

Kršćanska nada se temelji na Isusu Kristu i na njegovu konačnom pojavku. Ono što nam Bog pripravlja nije neka nepoznanica. To je sam Isus Krist, proslavljeni Gospodin. Mi se nadamo da ćemo potpuno i razotkriveno susresti se s Isusom Raspetim i Uksrsnulim, sa svom njegovom božanskom moći, s Crkvom koja nam omogućuje ući u slavu Sina koji sjedi s desne Ocu. To će biti kraljevstvo Božje, nebeski Jeruzalem, život u Bogu. Naša je nada da ćemo zauvijek živjeti s njime, bit ćemo s njime, našom ljubavi i on će biti s nama. Bit ćemo kao sinovi u Sinu, u slavi Očevoj, u punini dara Duha Svetoga. To je kršćanska nada. Konačni pojavak Isusov kojemu se nadamo bit će njegov konačni sud. Pojavak Isusa Krista bit će doista sudnji Dan. Kada se Krist pojavi, u onaj čas kada to bude volja Božja, tada će se svaki čovjek pojaviti pred licem njegovim i bit će suđen prema svojim djelima. To će biti konačni, vječni Sud, Sudnji Dan. U našem osobnom životu kao i u društvu općenito, pojavljuju se krize velike i male, osobne ili obiteljske, ekonomske, socijalne, političke i strukturalne. Sve te krize, iako se nama čine vrlo velikima i teškima, pred pojavkom Sudnjeg Dana one su gotovo neusporedive. Sve krize svijeta i naše osobne ne smiju nas prestrašiti. Kršćanin uvijek stoji uspravan iščekujući konačni Pojavak Sina Božjega. Stoga nas sv. Pavao upozorava: "Ne sudite ništa prije nego li dođe Gospodin koji će staviti na vidjelo ono što je sakriveno u tami i razotkrit će misli mnogih srdaca: svatko će primiti svoju slavu od Boga" (1Kor 4,5).

Ako iščekujemo Božji sud, kako možemo na njega gledati s nadom? Odgovor je jednostavan. Mi smo vezani na Isusa – našu nadu, koji će suditi kao Spasitelj onima koji su se u njega nadali, kao u onoga koji je darovao svoj život umrijevši da nas spasi od grijeha, kao onoga koji ima milosrdni pogled prema onima koji su vjerovali i ufali se u njega, koji su kršteni u njegovu smrt i uskrsnuli s njim u krštenju, koji su bili ujedinjeni na gozbi euharistije, koji su se hranili njegovom riječju i pomirili se u sakramentu pomirenja, koji su usnuli u njemu i pomazani sakramentom bolesničkog pomazanja. Nada je dakle sve do sada povjerenje da nam Bog neće dopustiti da nam nešto manjka, kada idemo u suret Sudnjem Danu, potpuno predani u Onoga koji spašava od grijeha i daje da uskrsnemo od mrtvih. Isus naša nada, naše spasenje, naše otkupljenje, naša sigurnost, pomaže nam na našem teškom životnom putu i daje snage da nadvisimo iz dana u dan male i velike krize svakidašnjice i društva. I mi hodamo gledajući na svršetak radosne savršenosti, pune pravde, potpunog pomirenja u njemu koji nam se u euharistiji neprestano daruje na oltaru ujedinjujući nas svojim milosrđem i uranjajući nas u ljubav Očevu. Kršćanska nada je život i bez nade nismo kršćani i ne možemo biti ni ljudska bića sposobna podnijeti teret života. Nada nam je potrebna kao zrak, kao voda, kao kruh, kao disanje. Gospodine, ulij nam kršćansku nadu u naše društvo koje toliko čezne za nadom!
(nastavlja se)