Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Piše: mons. dr. Andrija Kopilović
Pučka pobožnost
Prije reforme II. vatikanskog koncila
u Crkvi je bilo puno tzv. pučkih pobožnosti.
Pod pojmom pučka pobožnost mislimo
na one obredno molitvene događaje
koji imaju javni karakter i događaju se
u crkvi. Od toga razlikujemo privatne pobožnosti
koje se događaju bilo u crkvi
bilo u kući ili na nekom drugom mjestu.
Ovoga ćemo puta razmišljati o pučkim
pobožnostima koje se događaju u crkvi,
a to su tzv. Blagoslovi – Večernja.
Blagoslovi – Večernja
Pred nama je mjesec svibanj koji je
osobito obljubljen kod vjernika jednom
posebnom pobožnošću, tzv. "svibanjskom
pobožnosti". Korijen svih tih pobožnosti
je vrlo star. Doseže u rani srednji
vijek. Kako se kršćanska zajednica često
okupljala oko redovničkih (monaških)
crkava, vjernici su osjećali potrebu da
slijede ritam molitava kako se događalo
unutar samostanske crkve. Okosnica tih
molitvenih susreta u redovničkoj zajednici
bio je Božanski časoslov. O toj vrsti
molitve još ćemo u našem listu razmišljati.
Temeljni časovi Božanskog časoslova
su Jutarnja i Večernja. To su dijelovi
koji se u strožim redovničkim zajednicama
pjevaju i imaju svoj liturgijski
oblik. Kasnije, kako se razvijaju kršćanske
zajednice, napose župne, i dalje od
monaških centara, u svijesti naroda ostala
je potreba i dalje slijediti taj ritam.
Radi načina života i posla, Jutarnja molitva
kao posebna pobožnost u crkvi je polako
iščezla. Međutim, Večernja je ostala
do danas. Mi koji pamtimo razdoblje
prije reforme II. vatikanskog sabora,
osobito se sjećamo tzv. svibanjskih i listopadskih
večernja. Posjećenost tih pučkih
pobožnosti bila je velika. Reforma
II. vatikanskog sabora nije dokinula
pučke pobožnosti ali im je dala osobiti
smisao i vlastiti obred. Nažalost, ta reforma
u našim krajevima nije uspjela.
Naime, Sabor je htio da se pučka pobožnost
ne povezuje s euharistijom, još manje
da se "dodaje" euharistiji. Kako je
izostala temeljita priprava za provođenje
te reforme, tako se upravo dogodilo to
da je većina klera u vrijeme pučkih pobožnosti
(jer su ljudi u crkvi) stavila slavljenje
euharistije. Pobožnost kao dodatak
euharistiji liturgijski nije spojiva s
otajstvom euharistije. Tako je u većini
slučaja polako nestala pučka pobožnost,
napose Večernje.
Što činiti? Svakako da u duhovnosti
vjernika pučka pobožnost ima važno
mjesto. Ponajprije, ona je nikla u narodu
i odražava vlastitu duhovnost i kulturu
toga naroda. Kult i kultura uvijek su povezani
i s vjerom. Kroz vjeru se najviše
izražava sama kultura i razina vjere.
Crkva želi da se izbjegne svaki obred ili
običaj koji vodi nekoj vrsti praznovjerja
ili tzv. zamjeničnoj pobožnosti. U svakoj
pobožnosti treba se dogoditi susret s
Bogom. Stoga je Sabor preporučio kod
pučkih pobožnosti da temelj okupljanja
bude ponajprije navještaj Božje Riječi.
Čitanje i tumačenje svetoga Pisma. Drugim
riječima, svojevrsna Služba riječi.
Tom činu se dodaje tada molitveni dio
koji se preuzima iz tradicije jednako tako
"očišćene" od "zamjenične pobožnosti".
Što je to zamjenična pobožnost? To je
mentalitet kada vjernik pada u napast da
misli da je snaga njegove molitve u broju
devet (devetnica), tri (trodnevnica), na
mjesto njega moli zapaljena svijeća, da
Boga slave umjesto njega zvona itd. Vraćamo
se bîti tih pobožnosti, a to je da se
treba dogoditi u svakom slučaju susret s
Bogom. Tako je sada pučka pobožnost
uređena kao svojevrsni susret utemeljen
na Božjoj Riječi i molitvi. Svibanjska pobožnost
je pučka večernja molitva u
kojoj nakon razmatranja slijedi litanijska
molitva i blagoslov. Jasno da je naše vrijeme
mentalitetom "užurbanosti" siromašnije
tim pobožnostima jer vjernici ne
dolaze niti na dnevnu misu a kamoli još
na posebnu pobožnost. Međutim, ne
treba zaboraviti da te pobožnosti obogaćuju
duhovnost vjernika i daju mogućnost
rasta u vjeri i manjoj zajednici koja
se okuplja na te pobožnosti.
Uz Večernju, spomenimo još Trodnevnice,
Devetnice i druge pobožnosti
u crkvi. Biblija poznaje način molitve
kroz određeno vrijeme koje je za nas kao
ljude u vremenu bitno. Prva "Devetnica"
je u stvari ona Duhovska kada je Isus naredio
učenicima da ostanu od Uzašašća
do Duhova zajedno u molitvi i čekanju.
Ta je Devetnica postala pra-uzor svih kasnijih
devetnica kao svojevrsna molitvena
priprava za neki događaj ili blagdan. Istu
funkciju imaju i Trodnevnice ili druge
priprave za blagdan. Ponavljamo, prema
učenju II. vatikanskog sabora to ne treba
biti uvijek slavljenje euharistije. U tim
danima je upravo prikladna posebna pobožnost
i to pučka jer se tako nastavlja i
čuvanje tradicije. Trebalo bi na ovom
mjestu govoriti i o štovanju svetaca, napose
ako posjedujemo relikvije, kao i
štovanju tzv. svetih mjesta kao što su
svetišta. Oko svetišta i štovanja svetaca
se i najviše događa pučka pobožnost.
No, o tome ćemo razmišljati u sljedećem
broju našega lista.
25. 04. 2010.
4. uskrsna nedjelja
Dj 13,14. 43-52
Ps 100,1-2. 3. 5
Otk 7,9. 14b-17
Iv 10,27-30
Ovce moje slušaju glas moj: ja ih
poznajem i one idu za mnom.
2. 05. 2010.
5. uskrsna nedjelja
Dj 14,21-27
Ps 145,8-9. 10-11. 12-13
Otk 21,1-5a
Iv 13,31-33a. 34-35
Zapovijed vam novu dajem: ljubite
jedni druge; kao što sam ja ljubio
vas tako i vi ljubite jedni druge. Po
ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za
druge.
9. 05. 2010.
6. uskrsna nedjelja
Dj 15,1-2. 22-29
Ps 67,2-3. 5. 6.8
Otk 21,10-14. 22-23
Iv 14,23-29
Mir vam ostavljam, mir vam svoj
dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što
svijet daje. Neka se ne uznemiruje
vaše srce i neka se ne straši.
16. 05. 2010.
7. uskrsna nedjelja
Dj 7,55-60
Ps 97,1-2. 6-7. 9
Otk 22,12-14. 16-17. 20
Iv 17,20-26
Ne molim samo za ove nego i za
one koji će na njihovu riječ vjerovati u
mene: da svi budu jedno kao što ti,
Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u
nama budu da svijet uzvjeruje da si
me ti poslao.
23. 05. 2010.
DUHOVI
Dj 2,1-11
Ps 104,1.24. 29-30. 31.34
1 Kor 12,3b-7. 12-13
Iv 20,19-23
"Mir vama! Kao što mene posla
Otac i ja šaljem vas." To rekavši,
dahne u njih i kaže im: "Primite Duha
Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju
im se; kojima zadržite, zadržani
su im."
|
|
|
