Meditacija - Piše: br. Vjenceslav Mihetec, OCD
Vazmena četrdesetnica
Korizmena četrdesetnica je prošla. Dovela
nas je do svetkovine uskrsnuća Gospodnjeg.
Korak po korak pratili smo Isusa na putu u Jeruzalem.
To je putovanje završilo u "gornjoj prostoriji"
oproštajne večere.
Sveto trodnevlje muke, smrti i uskrsnuća
uvelo nas je u novu četrdesetnicu. Ona započinje
tamo gdje je završila prva: u dvorani posljednje
večere. Sveti pisci kažu da su se učenici sabrali na
istom mjestu i zatvorili vrata u strahu pred Židovima.
U njihovoj sredini pojavio se Isus. Njegovim
pojavkom u dušama se pojavljuje mir. Toma
se uvjerava da je istina što je čuo govoriti o uskrslome
Isusu. Započinje nova četrdesetnica, do uzašašća
Gospodnjega.
Prva četrdesetnica, korizma, prema ocima
Crkve, slika je našeg ovozemaljskog hoda. S psalmistom
bismo mogli reći: "Išli su, išli plačući, noseći
sjeme sjetveno". Po morskom dnu i po
pustinji. Uz napade svih vrsta otrovnica, koje su
željele otrovati volju i vratiti sve natrag u Egipat.
Ali, voditelj našega hoda, naše plovidbe k drugoj
obali, jest sam Isus Krist. Po danu nam je stup na
koji se smijemo i možemo osloniti, a u tminama
nam je svjetlo koje rasvjetljuje dušu i osvjetljava
cilj. Na tom putovanju ne brani nas manom, već
svojim Tijelom i Krvlju. U našim posrtajima i sustajanjima
svojom nas Riječju potiče, bodri i govori:
"Ne bojte se! Ja sam s vama!"
Druga četrdesetnica je ona pouskrsna. Ona
je predslika vječne domovine. Radosni "Aleluja!"
odjek je nebeske liturgije koja nas čeka. Sva svetkovanja
i slavlja vazmenog doba odsjaj su onoga
što se zbiva pred licem Boga u vječnoj slavi. Zato
u bijelom ruhu vjere, nade i ljubavi koračam pjevajući
"Aleluja". Dok se u prvoj četrdesetnici posti
od hrane, u ovoj se posti samo od grijeha.
U ovih četrdeset vazmenih dana Isus nas privikava
na novi način svoje prisutnosti među
nama. Kao onda apostole, privikava nas na svoju
proslavljenu i uskrslu prisutnost. Privikava nas na
ono što ćemo jednom biti, s onu stranu naše sadašnje
Kalvarije, gdje neće biti ni boli ni jauka, ni
suze ni plača.
Silno nam je potrebno ovo doba, ovo vazmeno
doba. Kako bi ovo putovanje bilo plodonosno,
sv. Augustin nam poručuje: "Pjevajmo,
dakle, braćo. Pjevaj kako to običavaju putnici:
pjevaj i putuj. Pjevajući se tješi u trudu, a ne odaj
se lijenosti – pjevaj i putuj. Što znači: putuj? Napreduj,
napreduj u dobru. Ima ih, po Apostolu,
koji napreduju u zlu. Ti, ako napreduješ, putuj, ali
napreduj u dobru, napreduj u pravoj vjeri, u dobrom
vladanju – pjevaj i putuj!" Pjevajmo braćo,
pjevajmo Aleluja dobrome Bogu koji nas izbavlja
od zla. Nek nam život bude radosna pjesma na
putovima ove vazmene četrdesetnice.
|
|
|
