Naš kandidat za sveca - Piše: o. Ante Stantić
Govori vam Sluga Božji, o. Gerard Tomo Stantić
Služiti samo Isusu i Mariji
Godine 1925., u jednom dopisu
vrhovnom poglavaru karmelskoga
reda, kojem je neposredno podložan
karmelski samostan u Somboru, o.
Gerard moli da ga premjesti u samostan
u kojem bi mogao služiti "Samo
Isusu i Mariji". Obrazlaže u dopisu da
je morao, kroz 18 godina, kao jedini
Hrvat među braćom u somborskom
samostanu, posvetiti se djelatnosti u
tolikoj mjeri da nije kroz 18 godina
mogao obaviti u miru ni svoje godišnje
duhovne vježbe koje su tada trajale,
u njegovoj provinciji, 10 dana u
potpunoj šutnji. Te da je stoga došlo
vrijeme da "služi samo Isusu i Mariji"
u samostanu koji je za to prikladan.
Ova zamolba Sluge Božjega uznemiruje
Gerardovog poglavara. On još
uvijek ne otkriva lik Sluge Božjega.
Drži još uvijek da je on za "pustinjački
život". Nije mu bio poznat Gerardov
vlastoručni zapis: "što je mistično nije
razgovitno", da želi biti "mekani
vosak", i da je to postao, to jest da je
uspio pripremiti se i zadobiti kontemplativno
stanje koje opisuje sv. Terezija
u svojoj knjizi Zamak duše (o
čemu je već bilo govora u prikazima
u Zvoniku). Gerard je "mistična duša"
i, po svemu sudeći, dionik milosti o
kojoj piše sv. Terezija u "Petim stanovima"
svoje knjige Zamak duše. Gerard
je, naime, vjerovao da može biti
dionikom te milosti i da će, ako tu milost
zadobije, najbolje povezati kontemplaciju
i djelatnost, kako nam je to
već poznato iz prethodnih prikaza u
Zvoniku. Sluga Božji vjeruje također
sv. Ivanu od Križa: "Da malo čiste ljubavi
prema Bogu vrijedi za Crkvu više
nego sva djela", što potvrđuje i njegov
vlastoručni zapis: "Tajne vjere pozlaćuju
čovječanstvo. Bog ukida progonstvo,
Crkva napreduje jer takav život
najsavršenije djeluje za dobro Crkve.
Samo djelatni život zida ali i ruši"1.
Sluga Božji ovo mišljenje jamačno
crpi iz učenja sv. Ivana od Križa
koji piše: "Kad jedna duša posjeduje
malo od ovoga samotnoga stupnja ljubavi,
bila bi velika šteta toj duši, i
šteta za Crkvu, čak i kad bi se i na
kratko vrijeme tu dušu poticalo da se
bavi vanjskim i djelatnim poslovima, i
onda ako je to od velikog značenja...
Stoga oni koji su vrlo djelatni i misle
da obuhvaćaju svijet svojim propovijedima
i svojim vanjskim djelima,
neka se prisjete da bi bilo od veće koristi
za Crkvu i Bogu draži, ne uračunavajući
u to dobar primjer što bi davali,
kad bi barem pola od toga vremena
potrošili u susretu s Bogom, pa
i onda kad i ne bi stigli do tako visokog
stupnja molitve kao što je ova"2!
Na temelju ovih navoda ne smijemo
zaključivati i optužiti njegovog
mladog poglavara koji odlučno intervenira
kod vrhovnog poglavara reda i
moli da o. Gerarda zadrži u Somboru
jer su samo on i o. Gerard Hrvati, a
većina somborskih vjernika je u to
doba bila hrvastke narodnosti.
U ovim konkretnim okolnostima
pokazuje se Gerardova veličina. Drži
da je poslušnost poglavarina sigurniji
put nego njegova želja da ode iz Sombora!
Želja "služiti samo Isusu i Mariji"
pratit će Slugu Božjega sve do godine
1929., to jest do nagle i nepredviđene
smrti oca Ambrozija Bašića koji
umire u 33. godini života. Naime, poslije
smrti o. Ambrozija, Gerard je
svjestan da je volja Božja da definitivno
mora ostati u Somboru, jer je jedini
Hrvat u somborskoj karmelskoj
zajednici. Shvaća također, kad bi u
tim okolnostima napustio Sombor, da
bi vjernici Hrvati ostali bez adekvatne
pastoralne skrbi u karmelićanskoj
somborskoj crkvi! Zapisat će tada u
jednom od svojih rukopisa: "Sigurnije
je u Somboru ostati, sebe propinjati
nego otići (odapeti se) i biti proklet...
(Treba) odabrati poniznost jer u poniznosti
je svetost. Ti,(Isuse), po njoj
činiš sve. On, (to jest tko je ponizan,
to jest odcijepljen od svega što nije
Bog), ne kvari Božje poslove."3.
U konkretnosti to znači da je Gerard
vrlo dosljedan po svom životu s
onim o čemu piše. Treba biti ponizan,
slobodan od sebičnosti, stoga poslušan,
jer se samo tako može otkriti i
prihvatiti volja Božja, koja je uvjet za
"sjedinjenje s Bogom po ljubavi".
Odriče se stoga pogodnijeg samostana
za "služenje samo Isusu i Mariji".
Ostaje u Somboru i nastavlja
služiti "Isusu i Mariji", u okolnostima
u koje ga je Providnost i redovnička
poslušnost stavila!
Držim stoga da nije logičan zaključak
autora u članku "Lik sluge
Božjega o. Gerarda Tome Stantića
(1876-1956)". On, naime, tvrdi da je o.
Gerard htio poći u "samostan 'monaškog
života'"4 Nije li to možda isto što
i zamijeniti sredstvo s ciljem? Gerardov
cilj, naime, bio je, kako se može
razabrati na temelju onoga što je u
ovom prikazu zabilježeno, "Služiti samo
Isusu i Mariji". U toj želji "samostan
'monaškog života'" je mogao biti
samo kao pogodnije sredstvo, pogodnije
ozračje za "Služenje samo Isusu i
Mariji" a ne cilj!? Autoru izgleda nije
poznat ni odgovor oca Gerarda svome
poglavaru. "Što je mistično nije razgovitno."
Mistika je pak karizma i
treba biti vrednovana kao karizma!
--------------------------
1. Th. pastoralis, 002835.
2. Sv. Ivan od Križa, Cantico spirituale,
strofa 28., (Nota alla strofa seguente, talijansko
izdanje 1967., str. 662.
3. Razgovor s Isusom, 004964.
4. Franjo Podgorelec, Baština za budućnost,
Karmel u Somboru 1904-2994,
KIZ str. 77-95.
|
|
|
