Povijesni kutak - Piše: Stjepan Beretić
Franjevci zaslužni za gradnju
somborske župne crkve
Gradnja crkve najljepše barokne katoličke
crkve u Subotičkoj biskupiji je trajala
od 1752. do 1772. godine. Iz činjenice
da se crkva gradila 20 godina nije teško
zaključiti da su sredstva za gradnju sporo
nadolazila. Gradnju crkve su u prvom
redu imali na brizi tadašnji župnici. Do
1753. godine Imre Buday, a 1754 i 1755.
Ferdo Lipljanić. Na čelu somborske
župe se nalazio fra Petar Komaričić od
1766. do 1758. godine. Oko gradnje crkve
se 1759. godine posebno istaknuo
upravitelj župe fra Marko Žličar. Najveće
zasluge za gradnju župne crkve ima
upravitelj župe fra Tádé Hegedus, koji
je na čelu župe stajao 1761. i od 1767. do
1772. godine. Kad je preuzeo župu, zidovi
crkve su bili samo do pola podignuti.
On je iz temelja dao izgraditi zvonik.
Fra Tádé Hegedus je dao podići novo
krilo samostana, ono prema ulici i on
je nabavio po težini drugo zvono. Dva
najstarija oltara u somborskoj župnoj
crkvi su oltar svete Ane i svetoga Josipa.
I te oltare je dao podići gorljivi fra Tádé
Hegedus kao upravitelj župe. Njegova je
zasluga, što je crkva dobila orgulje i lijepu
baroknu ogradu (rešetku) na korskoj
ogradi. Kod velike obnove župne
crkve, između dva svjetska rata, ta je
ograda, nažalost, maknuta iz crkve.
Sredstva za gradnju crkve
Gradski magistrat grada Sombora
nije dao ništa. Somborski katolici su darovali
2358 forinti, a franjevačka provincija
svetoga Ivana Kapistranana 8000. Poglavarstvo
somborskog samostana i blagajna
župne crkve su zajedno dali 4022
forinte. Podžupan Petar Latinović je darovao
400, braća Csejtey 300, administrator
Krusper 170, István Petróczy
također 170. Jedna anonimna udovica iz
Budima je darovala100, gvardijan peštanskog
samostana 362, vjernici iz Komarna
500 forinti. Izvjesni Konvsek je
darovao 257, sindik István Nagy 400,
nadbiskup József Batthyányi 700 hvati
drvene građe. Još jednom treba istaknuti
nadbiskupa Józsefa Batthyányija, koji je
o Božiću 1761. godine dao 20 zlatnika.
Njemu se darom pridružio i Petar Latinović
s 12 zlatnika, dok su ostali ljudi iz
nadbiskupove pratnje darovali još 15 zlatnika.
Gradnja crkve je sporo napredovala,
ali iz činjenice da je 6. ožujka 1763.
godine dvorski savjetnik Ádám Batthyányi
darovao 100, a nadbiskup József
Batthyányi 500 forinti – za krov, možemo
zaključiti da je u to vrijeme crkva bila pod
krovom, ali i u dugovima. Još nedovršena
crkva je blagoslovljena već 1762. godine,
pa su netom spomenuti darovi
dobro došli crkvenoj blagajni.
Prvo proštenje u novoj crkvi
Uoči Blagdana Presvetog Trojstva,
u subotu, 4. lipnja 1762. godine upravitelj
somborske župe fra Tádé Hegedus je
imao čast da svečano blagoslovi novu
crkvu. Svečanost je pred velikim mnoštvom
naroda započela navečer u 7 sati.
Nakon blagoslova crkve vjernici su u
procesiji krenuli od crkve, da bi obišli
gradsku kuću, pa su se vratili do crkve,
gdje je svečanost završena euharistijskim
blagoslovom. Sutradan, u nedjelju,
5. lipnja 1762. godine svečanu svetu misu
u novoj crkvi je služio dekan Antun Bajalić,
čatalinski župnik. Prvu propovijed
na hrvatskom jeziku je održao nedjeljni
propovjednik somborskog samostana,
fra Matija Lalić. Vjernicima njemačkog
jezika se obratio gost iz Baje, fra Leopold
Kallinger.
Somboska zvona
Fra Bono Mihalović je 12. svibnja
1761. godine u svom Ljetopisu doslovno
ubilježio darovnicu Jakova Bokerovića.
Evo doslovnoga teksta: "Ja ozdol pod piszan
mojom dobrom volyom u Ime Szlobodnoe
elemosinae, a na posztenje szvetoga
Trojsztva OO. PP. nassim Franceskanom,
i to prid gospodarom Gergom
Lukityem i Antunom Lukityem, sto potvrgyujem
mojim podpiszom iy krixem.
Jacob Bokerovich. Szvedocsim Gergo
Lukich. Szvidocsim Antun Lukich. Coram
me Guardiano Conventus et Administratore
Zomboriensis Parochiae". Darovatelj
je očigledno bio nepismen. A
darovatno zvono je bilo četvrto po veličini
i njime se zvonilo za malu misu.
Drugo po veličini zvono stiglo je u zvonik
u rujnu 1767. godine. Bilo je teško
620 funti (oko 310 kilograma), a za to
zvono su darove prikupili sami vjernici.
U lipnju 1775. godine dobio je somborski
zvonik najveće zvono. Darovao ga je senator
i kapetan Antun Manešković.
Zvono je bilo teško 12 centi i 60 funti.
(Otprilike 615 kg). Zvono je došlo iz ljevaonice
Johannesa Brunnera iz Budima.
Dovršetak zvonika
Građu za gradnju kupole u zvoniku
dovezli su Somborci iz Apatina 23. svibnja
1768. godine. Za pozlatu kiža na tornju
župa je 4. lipnja iste godine jednom
Apatincu isplatila 4 zlatnika. Tesari su 6.
lipnja počeli svoje radove. Čim su tesari
obavili svoj posao, limar Ludwig Scharf
je s 19 limenih ploča pokrio kupolu tornja.
Pročelje crkve je ožbukano i obijeljeno
istom 31. kolovoza 1769. godine.
Veliki je strah pogodio franjevce i njihove
župljane, kad je 2. srpnja 1770. godine
grom udario u zvonik s njegove sjeverne
strane. Udar groma je odvalio nekoliko
opeka pod kupolom zvonika, dok su
vrata na koru bila potpuno razbijena,
grom je spalio pozlatu na oltarnoj slici
svetoga Franje, a raspelo nad vratima sakristije
ostalo je razbijeno u triješće. Tek
dovršeni zvonik i nedavno završena
crkva su ponovno naruženi i pogođeni
znatnim oštećenjima. Jedan osječki limar
je 1. lipnja 1771. godine počeo skidati
stare limene ploče sa zvonika, da bi postavio
nove. Uz stan i hranu limar je dobio
225. forinti. Ugovor s jednim zidarom
da popravi zvonik od posljedica groma
sklopljen je 31. svibnja 1771. godine.
Zbog limarskih i zidarskih radova sav je
zvonik bio u skelama, a onda je 24. kolovoza
1771. godine grad Sombor pogodila
snažna oluja, koja je, oborivši skele na
krov crkve, izazvala novu, veliku štetu.
Današnja kupola zvonika somborske
župne crkve nije ona koju su franjevci podigli.
Još 1843. godine je somborska
župna crkva imala staru, raskošnu, baroknu
kupolu zvonika, koja je kasnije zamijenjena
današnjom, znatno jednostavnijom.
Kripta crkve
Kao što su u Baču i u Subotici pod
podom franjevačke crkve kripte, tako je i
u Somboru. U kriptu su se sahranjivali
ugledniji građani. O ljudima koji su sahranjeni
u kripti somborske župne crkve
svjedoče nadgobni spomenici u svetištu i
u lađi crkve. Još 1762. godine je dovršena
kripta somborske župne crkve. U novoj
kripti je najprije sahranjen starac Marko
Bogešić. Ulaz u kriptu se nalazio u apsidi
svetišta, 24. siječnja 1776. godine je
po kraljevskoj naredbi zatvoren, pa je otvoren
novi ulaz iz samostanskog vrta. Po
kraljevskoj naredbi 31. siječnja 1782. godine,
svi do tada sahranjeni vjernici su
ekshumirani i pokopani u zajedničku
grobnicu uz sjeverni temelj crkve.
|
|
|
