Zvonik

Početna

Arhiva

Duhovnost

O nama

Pretplata

Linkovi

Svetac mjeseca - Piše: Stjepan Beretić

15. travnja

Sveti Damjan De Veuster

(*3. siječnja 1840. + 15. travnja 1889.)

* Seljački sin * sedmo dijete u obitelji * pučke misije urodile svećeničkim zvanjem * zaređen na Havajima * dvije sestre i jedan brat također u duhovnom zvanju * dušobrižnik i liječnik * apostol gubavaca * svećenik prognanika * umro od gube * hvalio ga Gandi * častila ga blažena Terezija iz Kalkute * njegovi ga supatnici pozvali mučenikom ljubavi * zaštitnik zaraženih gubom i sidom, njegovatelja bolesnika misionara grada Honolulua *

Mladi misionar

Sveti Damjan de Veuster se u Belgiji i u Sjedinjenim američkim državama slavi 10. svibnja. Ime Damjan na grčkom jeziku znači krotitelj. Bio je svećenik i redovnik. Rođen je 3. siječnja 1840. kao sedmo dijete u seljačkoj obitelji u mjestu Tremeloo u Belgiji. Kršten je na ime Josip, a za vrijeme pučkih misija, koje su u njegovoj župi držali redovnici redemptoristi, 1858. godine je odlučio postati redovnik. Njegove dvije sestre i jedan brat su također odabrali duhovno zvanje. Bilo mu je 19 godina kad je i on stupio među redovnike u Kongregaciju Presvetog Srca Isusa i Marijina u gradu Leuvenu. Taj red je bio zadužen za pastoral Havajskog otočja. Želio je biti brat laik, ali su njegovi poglavari odlučili poslati ga na studij teologije. Kad je u misije trebalo poslati nove snage, u misije je trebao poći Damjanov brat Pamfil, koji se upravo bio razbolio. Bogoslov Damjan se tada dragovoljno javio da on pođe u misije. Još nije bio zaređen za svećenika, kad je 1863. godine, nakon dugog putovanja lađom, stigao sa svojom subraćom u luku glavnoga grada otočja Honolulu. Dva mjeseca kasnije primio je Damjan svećeničko ređenje te je počeo zamjenjivati jednog bolesnog misionara u distriktu Puna na jugoistoku Havaja. Puna je najveći havajski otok. Naučio je jezik domorodaca. Jako su ga zavoljeli.

Gubavcima i svećenik i liječnik

Poslije toga je djelovao u distriktu Kohala na sjeverozapadu Havaja. Konačno je 1873. godine, na vlastitu želju, poslan na otok Molokaj. Na tom su otoku, na jednom poluotoku, bili izorilani ljudi koji su bolovali od gube. Zbog opasnosti od zaraze i zbog ozračja među bolesnicima, taj su otok nazvali paklom Južnoga mora. Na Molokai je sveti Damjan stigao 10. svibnja 1873. godine. Upravo zato se u Americi njegov spomendan slavi 10. svibnja. Na otoku Molokaiju je živio kao dušobrižnik i liječnik, jedini zdrav čovjek među 800 zaraženih gubom. Postao je pravi apostol gubavaca. Bile su mu 33 godine. Njegovo nesebično zalaganje i rad među zaraženima su ubrzo postali poznati i priznati po cijelom svijetu. Poslije jednoga tajfuna, on je zajedno s bolesnicima podigao nove kolibe, ali i bolnicu i dva sirotišta za djecu. Sagradio je i crkvu.

Mučenik ljubavi

Dvoreći i služeći bolesnike i sam se zarazio gubom. Od bolesti mu se lice izobličilo, otpali su mu prsti. Ostao mu je samo palac i kažiprst, pa je do kraja mogao služiti svetu misu. Bolest ga je nagrizala i mučila sve do 15. travnja 1889. godine, kad je umro. I za vrijeme bolesti, otac Damjan je nastavio svojim apostolatom i nije prestajo skrbiti za bolesnike. Svojim radom i pobožnošću proslavio je svoju domovinu Belgiju ali i Havajsko otočje u Sjedinjenim američkim državama. U njegovoj smrtnoj borbi stalno je bio okružen svojim vjernim bolesnicima, a kad je umro, pokopali su ga pod jedno stablo na otoku. Na spomen-ploči je pisalo: "Svetoj uspomeni na časnog oca Damjana, koji je umro kao mučenik ljubavi".

Damjanova slava

Život i djelo oca Damjana pobudilo je udivljenje i pozornost čitavoga svijeta. Potaknuti njegovim zalaganjem i dobrotom rodile su se mnoge inicijative za borbu protiv gube. U Sjedinjenim američkim državama i u Velikoj Britaniji su nicale zaklade i udruge sa svrhom, da se bore protiv gube i da pomognu liječenje bolesnika. Posmrtni ostaci oca Damjana su 1936. godine preveženi u Belgiju, gdje su sahranjeni u samostanskoj crkvi njegovoga reda u gradu Leuven. Glasoviti Mahatma Gandhi nazvao je 1945. godine oca Damjana junakom od formata, dok se blažena majka Terezija do kraja svoga života zalagala za njegovo proglašenje blaženim. Zbog njegovog zalaganja oko ljudi, kojima je zbog gube prijetila teška smrt, Damjan je diljem svijeta nailazio na priznanje. Nakon svoje smrti Damjan de Veuster je doživio veliku slavu u svijetu, te se smjesta počeo častiti kao zaštitnik gubavaca. Predsjednik Sjedinjenih američkih država, Barack Obama je prigodom proglašenja svetim Damjana De Veustera rekao, da je otac Damjan svojim predanim radom darovao glas onima koji ne mogu govoriti. Sveti Damjan je žrtvovao svoj život, da mnogim ljudima, koji su zbog svoje zarazne bolesti bili odbačeni i prognani iz društva vrati ljudsko dostojanstvo. I u današnje vrijeme, kad su milijuni ljudi pogođeni teškim bolestima, kao što je Aids, Damjanov lik postaje primjer, kako se i danas može odgovoriti potrebama bolesnika, koji traže ozdravljenje i njegu.

Njemu se utječu bolesni od side

Koncem 1980.-tih godina počeli su ga štovati kao svoga zaštitnika i udruge oboljelih od Aids-a. Njegovo ophođenje s bolesnicima i njegovo ponašanje u bolesti učinilo ga je uzorom ljudi koji boluju od te strašne pošasti današnjice. Dva središta, gdje se okupljaju i liječi zaraženi od side nove njegove ime, u Indianapolisu Damien Center, i u Albany postoji također jedan Damien Center, kao mjesto susreta zaraženih od virusa HIV.

Čudesno ozdravljanje

Godine 1998. na zagovor svetoga Damjana na naobjašnjiv način je čudesno ozdravila Audrey Toguchi, koji je teško bolovao od raka. Opasne metastaze u plućima bile su razlog da liječnik je digne ruke od nje. Na zagovor svetoga Damjana bolesnica je potpuno ozdravila. Papa Ivan Pavao II. je 1995. godine u Leuvenu proglasio blaženim oca Damjana, a 11. listopada 2009. godine proglasio ga je papa Benedikt XVI. svetim. Sveti Damjan je zaštitnik oboljelih od gube i od Aidsa. Zaštitnik je i grada Honolulua.