Tema - Piše: Katarina Čeliković

U povodu Tjedna molitve za duhovna zvanja i nedjelje Dobroga Pastira

Svjedočenje potiče duhovna zvanja

Pod geslom "Kristova vjernost – svećenikova vjernost" obilježava se na IV. vazmenu nedjelju, Nedjelju Dobrog pastira, 25. travnja, 47. svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Diljem svijeta u crkvama se priređuju trodnevnice, prigodni molitveni programi, bdjenja ili molitvene meditacije. I naše subotičko sjemenište "Paulinum" tradicionalno u katedrali bazilici Sv. Terezije Avilske priređuje glazbeno meditativnu večer kojom svjedoči i poziva mlade na otvorenost prema Božjem pozivu.

Svećenik životom svjedoči

– U ovoj crkvi je jako lijepo biti svećenik! I znam da je to kod vas bolje, u brojčanom smislu, ali baš sam zadovoljan s vjernicima koji redovito dolaze na misu, jer oni moraju doći nekim prijevoznim sredstvom do crkve i uložiti ne mali napor kako bi bili na misi – rekao je zemunski župnik Subotičanima prigodom nedavnog kraćeg predstavljanja crkve Uznesenja BDM u Zemunu. Upravo su ove riječi bξt poruke koju je papa Benedikt XVI. uputio u povodu Svjetskog dana molitve za duhovna zvanja. Pomislih tada, nije ni čudo što se oko ovoga svećenika, u doista nekatoličkoj sredini, okuplja velik broj mladih, što se uređuje crkva, župna dvorana i dvorište. Primjeri privlače. Svjedočanstvo životom je autentično i najvrednije.

Kriza duhovnih zvanja

Nerijetko se čuje kako je sve prisutnija kriza duhovnih zvanja, a napose u ekonomski razvijenijim sredinama te se mnogi boje za budućnost Crkve. Sve je manje svećenika i redovničkih zvanja tamo gdje je potrošački mentalitet uspio ući u strukture društva a napose u obitelji, kao temeljne stanice društva. Tome pogoduju i sve žešći napadi na Crkvu, koje mediji pokrivaju pravom na govor i na takozvano razotkrivanje istine, pri čemu ne treba smetnuti s uma i ekonomsku održivost novina (koje ne bi opstale na tržištu bez senzacionalističkog pisanja). Naravno, Crkva mora biti i jest svjesna i svojih, ljudskih slabosti, koje mogu biti uzrokom neodazivanja na Božji poziv. O tome također treba govoriti, priznati ali i znati oprostiti grijeh.

Tko je i kakav svećenik (redovnik/ca)

Suvremeni čovjek stvara svoju sliku svega što ga okružuje te po svojim željama i potrebama želi i svećenika ili redovnika/ cu. Teško se prihvaćaju riječi svećenika kada upozorava na gaženje osnovnih ljudskih prava, mnogima smetaju biskupi koji upozoravaju na povodljivost za suvremenim trendovima po cijenu zatajenja svoje vjere, ne vjeruje se skromnim redovnicima i redovnicama, a omiljena meta novinara svakako je papa – prvi Svećenik – "Slatki Krist na zemlji", kako ga je nazivala Katarina Sienska. Svećenik u svom nazivu sadrži osobinu imanentnu Božjem čovjeku – svetost!

"Sveti čovjek" ili svećenik (redovnik, redovnica) svojim svetim životom svjedoči Božju ljubav ljudima. Bez njega bi Bog bio dalek, teško dohvatljiv, jedva spoznatljiv. Svećenik nam Boga uprisutnjuje u svetoj misi, u sakramentu pomirenja, vodi nas kroz mnoge nepoznate i kušnjama opterećene životne situacije. Naravno da svećenik ili redovnik/ca imaju i svoju ljudsku prirodu. Podložni su grijehu. Griješimo svi, pa i oni. I njih pritišću slični problemi kao i laike. A probleme treba rješavati a ne skrivati jer tako postaju veći i teže rješivi. Svećenik, bez obzira na svoju, bez obzira na našu grešnost, upućuje na istinu o svetosti koju čovjek treba, bez koje čovjek ne živi puninu svoje ljudskosti – rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić o 50. obljetnici smrti blaženog Alojzija Stepinca. Na pitanje tko je i kakav je svećenik, odgovor znamo ako slušamo Božju riječ. Ipak, poslušajmo što nam papa Benedikt XVI. kaže o suvremenom svećeniku.

"Kristova vjernost - Svećenikova vjernost"

Prijateljstvo s Kristom temeljni je čimbenik svakoga svećeničkoga poziva – istaknuo je Benedikt XVI. u poruci za 47. svjetski molitveni dan za zvanja. Papa govori o temi molitvenoga dana: 'Svjedočenje potiče zvanja' tvrdeći da su svećenici pozvani biti "znak proturječja" u današnjem svijetu. Plodnost pozivnoga prijedloga u prvome redu ovisi o besplatnom Božjem djelovanju, ali joj – primijetio je Benedikt XVI. – pogoduje kvaliteta i bogatstvo osobnoga i zajedničkog svjedočenja onih koji su se odazvali Gospodnjem pozivu. Svaki posvećeni život kada slijedi Isusa, u potpunoj vjernosti evanđelju, postaje "znak proturječja za svijet, čija se logika često nadahnjuje na materijalizmu, egoizmu i individualizmu. Sveti Otac ističe kako je nasljedovanje Krista, poistovjećivanje s Njim, ideal posvećenoga života, svjedočanstvo apsolutnoga prvenstva Boga u životu i povijesti ljudi. Takvo svjedočenje može u drugima pobuditi želju da velikodušno odgovore na Kristov poziv – ustvrdio je Sveti Otac.

Poruka ističe kako je prijateljstvo s Kristom "temeljni i prepoznatljivi čimbenik svakoga svećeničkog i redovničkoga zvanja". Ako je svećenik zaista "Božji čovjek", koji Bogu pripada i pomaže da ga se ljubi, mora biti u njegovoj ljubavi, slušajući njegovu riječ. Stoga je molitva – primijetio je Papa – prvo svjedočanstvo koje potiče zvanja. Drugi vidik svećeničkoga posvećenja – stoji nadalje u poruci – jest posvemašnje sebedarje Bogu.

Odatle proizlazi sposobnost sebedarja onima koje mu je Providnost u pastoralnoj službi povjerila, s potpunom trajnom i vjernom odanošću i radošću što može biti putni drug brojne braće, kako bi se otvorili susretu s Kristom. Treći vidik svećeničkoga poziva jest da on mora biti "čovjek zajedništva, otvoren svima, sposoban voditi sjedinjeno stado koje mu je povjerio Gospodin, pomažući mu da svlada podjele, da pokrpa razdere, izgladi suprotnosti i nesporazume, da prašta uvrede – stoji u poruci. Papa ponovno upozorava da se mladi, ako vide ža-losne i usamljene svećenike, ne osjećaju ohrabreni slijediti njihov primjer. Dapače, sumnjaju u budućnost takvoga svećenika. Stoga je važno – potaknuo je Papa – ostvariti zajedništvo života koje očituje ljepotu svećeničkoga poziva. Zaista, kada su vjerni svome pozivu, redovnici i svećenici prenose radost što služe Kristu a pozivaju sve kršćane da odgovore na opći poziv na svetost – zaključio je Benedikt XVI. /prema: IKA/

U ovo smutno vrijeme, u kojem je sve podređeno materijalnom imanju, posebno je važno autentično življenje duhovnoga poziva, što potvrđuje i kardinal Bozanić: U današnjem vremenu, koje nam je darovano da u njemu budemo svjedoci Božje ljubavi, osjećamo da se na razne načine pokušava otkloniti pogled od nebeskoga, unijeti nesigurnost i nepostojanost koja možda zahvaća i poneko svećeničko srce, rekao je kardinal.

Obitelj – kolijevka duhovnih zvanja

O duhovnom zvanju malo se razmišlja dok nam crkve imaju svećenike, dok redovnici i redovnice tiho mole i rade. No, dogodi li se da nema tko služiti misu, počinjemo se pitati što je to s njima – s Crkvom? Rijetko smo spremni priznati da su nam svećenici, redovnici i redovnice, riječju duhovna zvanja onakva kakva smo izmolili. Volimo ih kritički analizirati, svaki korak, svaku riječ, pri tom ne čineći ništa ZA njih. Svoje dijete nerado zamišljamo u duhovnom zvanju, ali sviđaju nam se tuđi sinovi i kćeri u Božjem pozivu.

Koliko je obitelj otvorena prema životu, prema molitvi, toliko će biti spremna moliti da se upravo u njoj čuje Božji poziv i poduprijeti svojeg, možda jedinca sina ili kćer jedinicu u spremnosti odgovoriti DA na Božji poziv. A ako mu obitelj pomogne slijediti svoj poziv, pomogla mu je u životnoj sreći.

Na pitanje kako zamišljaju svećenika, mladi Splitsko-makarske nadbiskupije dali su zanimljive odgovore: – Lik pravog svećenika zamišljam kao čovjeka nadahnutog vjerom, ljubavlju, dobrotom, a i strpljivošću i razumnošću. Kad bi moj brat išao u svećenike ja bih ga podržala, ne bih imala ništa protiv. Ako on misli da može služiti Bogu i narodu, bilo bi mi drago i bila bih ponosna zato što je moj brat svećenik. – Život vjernika bez svećenika bio bi prazan jer svećenik ih vodi k putu poštenja, dobra i ljubavi. Ljudi koji ne vjeruju u Boga, imaju praznu dušu bez ljubavi i topline. Svećenik može pogriješiti kao i mi jer nema bezgrešnog čovjeka. Ja mislim da je najsretnija obitelj koja je dala svećenika. Kad bi moj brat postao svećenik, ja bih bio ponosan i davao bih mu podršku da i dalje ustraje vjerom u Boga jer je to izabrao. Sretan je svaki mladić kojemu je Bog dao snagu, vjeru i ljubav da postane svećenik. Stoga obitelji moraju ustrajno moliti za zvanja u svojem domu, ali i u svom narodu. Roditelji jednog sjemeništarca su cijelo njegovo školovanje molili za njegovo zvanje, ali je on odabrao drugi put. Ipak, iako su prihvatili njegovu odluku, oni i dalje mole, sigurni znat će Bog koga, kada i gdje pozvati u službu za spasenje duša.

Svećenik... Uvijek griješi!

Ako je svećenik mlad, onda je naivan. Ako je ozbiljan, onda je vječni nezadovoljnik. Ako je lijep: "Zašto se nije oženio?" Ako je ružan: "Nitko ga nije htio." Ako odlazi u kafiće, onda trati vrijeme uzalud. Ako sjedi u kući, onda je smotan. Ako hoda odjeven "u civilno", ponaša se svjetovno. Ako nosi reverendu, konzervativan je. Ako razgovara s "tajkunima", onda je kapitalist. Ako se druži sa siromasima, onda je komunjara. Ako se slaže sa svima, onda nema stava, ili još gore, oportunista je. Ako je debeo: "Ništa mu ne fali!". Ako je mršav, škrtac je. Ako citira Koncil, onda je "progresivac". Ako govori o katekizmu, onda je pobožnjak. Ako propovijeda dugo, dosadan je. Ako podiže glas, neurastenik je. Ako govori normalno, ne razumije se ništa. Ako ima auto, onda je bogataš. Ako ga nema, nije u korak s vremenom. Ako posjećuje župljane, zabada nos u tuđe živote. Ako ostaje u župnom dvoru, ne zanima se za župljane. Ako traži darove, onda je "žicar". Ako ništa ne organizira i ne gradi, župa je mrtva. Ako dugo zadržava ljude u ispovjedaonici, onda sablažnjava. Ako je prebrz, ne sluša što govore. Ako započinje misu točno, sat mu ide naprijed, ako započinje kasnije, čini da gubimo vri-jeme. Ako je mlad, nema iskustva. Ako je star, vrijeme je da ide u mirovinu. Ako ga premjeste ili umre, tko će ga zamijeniti? No, koliki mole za svoga svećenika? * * *

Kako izgleda savršen svećenik?

Savršeni svećenik propovijeda točno šest minuta. Proklinje grijehe, ali pri tome nikoga ne napada. Radi od šest ujutro do ponoći, ujedno je i crkveni domar. Savršeni svećenik mjesečno zaradi 500 kuna, lijepo je odjeven, vozi novi auto, kupuje knjige za vlastito usavršavanje u struci i barem 400 kuna mjesečno dijeli sirotinji. Star je 29 godina, ali ima barem 40 godina životnog iskustva. Najvažnije, on dobro izgleda. Savršeni svećenik gorljivo radi s mladima, ali najviše vremena provodi sa starijima. Cijelo vrijeme se smije ozbiljna lica. Dnevno posjeti barem 15 obitelji i stalno sjedi u župnom uredu, za slučaj da ga netko zatreba. Takvog savršenog svećenika pronalazimo, nažalost, uvijek u susjednoj župi! (Windisch, 83) (www.palotinci.hr)

Svećenik mora biti

Svećenik mora biti
istovremeno i malen i velik,
plemenit duhom – kao kraljevske krvi,
jednostavan i prirodan – kao seljačkog roda,
heroj u nadvladavanju sebe,
čovjek koji se borio s Bogom,
izvor posvećenja,
grešnik kojem je Bog oprostio,
vladar svojih čežnja,
sluga uplašenima i slabima,
koji se ne ponizuje pred bogatima,
već se sagiba nad siromašnima,
učenik svoga Gospodara,
vođa svoga stada,
prosjak ruku velikodušno otvorenih,
nositelj bezbrojnih darova,
čovjek na bojnom polju,
majka da tješi bolesne,
mudrošću svoga uzrasta i
povjerenjem djeteta,
usmjeren prema nebu,
s nogama čvrsto na zemlji,
stvoren za veselje,
stručnjak za patnju,
udaljen od svake zavisti,
dalekovidan,
sa smjelošću govora,
prijatelj mira,
neprijatelj mlakosti,
zauvijek vjeran…
www.franjevci-split.hr


Molitva za duhovna zvanja

Molimo da sveta otajstva Uskrsloga
i Duha Svetoga Branitelja
prosvijetle mnoge velikodušne osobe,
spremne služiti Crkvi s najvećom
raspoloživošću.
Molimo za mlade,
kojima Gospodin upućuje svoj poziv
da ga slijede izbliza:
da ih ne odvrate
stvari ovoga svijeta,
već da otvore svoje srce
prijateljskom glasu
koji ih poziva;
i da se osjete sposobnima posvetiti
same sebe
za čitav život
s nepodijeljenim srcem,
Kristu, Crkvi, dušama.