[Home] [Sadrzaj] Godina: V     Broj: 2 (40)     Subotica, ozujak (mart) 1998.  

DA IH NE ZABORAVIMO

BISKUP LAJCO BUDANOVIC - 40. obljetnica smrti -

Zasluge nasih velikih ljudi ne smijemo nikada zaboraviti, jer oni su svojim radom i zalaganjem pomogli u duhovnom i kulturnom zivotu nasega naroda.

Tih nasih velikana duha posebno se sjecamo prigodom pojedinih njihovih jubileja. Tako se sjecamo da je 16. ozujka 1958. godine premino u Subotici biskup Lajco Budanovic, koji je svojim dugogodisnjim radom ostavio iza sebe djela trajne vrijednosti, jer je bio vezan za svoj zavicaj iz kojeg je potekao.

Rodio se 27. ozujka 1873. godine u Bajmoku u uglednoj bunjevackoj seljackoj obitelji Albe Budanovica i Julijane rodj. Dulic. Ona je bila kici poznatog Djene Dulica, prvog predsjednika Pucke kasine koja je osnovana u Subotici 1878. godine.

Lajco Budanovic je osnovnu skolu pohadjao u svom rodnom selu. Tri razreda nize gimnazije zavrsio je u Subotici, a u cetvrti razred je presao u Kalocu. Poslije zavrsene gimnazije u tom gradu je 1893. godine nastavio studij bogoslovije. Za svecenika je zaredjen 1897. Mladu misu je proslavio u Bajmoku 27. 06. 1897.

Svecenicku sluzbu vrsio je u vise mjesta od kojih mozemo istaci Baju, gdje je 1911. godine osnovao Katolicku citaonicu koja je bila zariste za budjenje i ocuvanje nacionalne svijesti. Za svecenika Lajcu Budanovica nastupio je prelomni trenutak kad je 12. sijecnja 1920. godine imenovan zupnikonm u Subotici u crkvi sv. Terezije. Bilo je to vrijeme velikih preokreta. Poslije poraza u Prvom svjetskom ratu Austro-Ugarska je dozivjela propast 1918. godine. Pojedine pokrajine su odvojene i formirane su nove drzave. Nakon zakljucivanja mira u Versaju u Parizu potpisan je 4. 06. 1920. godine mirovni ugovor izmedju Madjarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Po odredbama toga mira Subotica i Backa dosle su u sastav nove jugoslavenske drzave. Baja s ostalim selima prema jugu ostala je u sastavu Madjarske. Taj kraj je nazvan tada "Bajski trokut". Tako je velik dio Kalocke nadbiskupije odvojen od svoga sredista u Kaloci sto je izazvalo nepremostive poteskoce u crkvenoj upravi i u organizaciji vjerskog zivota. Zato je Sveta Stolica, u smislu kanonskih propisa, osnovala Apostolsku administraturu Backu koja je bila potpuno neovisna o Kaloci i podlozna izravno Vatikanu. To je tako bilo sve do 1968. godine kada je osnovana samostalna Suboticka biskupija.

Sveta Stolica je 10. veljace 1923. godine imenovala subotickog zupnika Lajcu Budanovica upraviteljem Backe apostolske administrature.

On je odmah preuzeo crkvenu upravu u Backoj. Morao je poceti iz pocetka. Biskup Budanovic je prionuo organiziranju svega potrebnoga za plodno funkcioniranje nove Apostolske administrature. Zahvaljujuci njegovim organizatorskim sposobnostima i velikom znanju, brzo su se pokazali plodovi takvog rada.

U sklopu organiziranja crkvenog zivota u toku 1923. godine izradjen je Pravilnik i Poslovnik crkvenih opcina. Ta organizacija bila je pomocno tijelo u upravljanju zupom sa zadacom da se posebno brine o privrednim i prosvjetnim poslovima zupe. (Danas su to Pastoralna vijeca u zupama s nesto prosirenim zadacama.)

Iste 1923. godine Lajco Budanovic je imenovan apostolskim protonotarom i dobio je ovlast podjeljivanja sakramenta sv. Potvrde.

Velika briga Lajce Budanovica bio je odgoj svecenickog podmlatka. U Bacu je 1924. godine osnovano djecacko sjemeniste. Pitomci su ucili pod nadzorom profesora i poglavara, a privatno su polagali ispite u drzavnoj gimnaziji u Subotici. Kasnije su pitomci poslani u Nadbiskupsku klasicnu gimnaziju s pravom javnosti koju su isusovci vodili u Travniku. Tako su svi mladi svecenici tih godina bili travnicki djaci.

Godine 1927, 27. veljace Sveta Stolica je imenovala Lajcu Budanovica naslovnim biskupom cizamejskim. Posvecenje novog biskupa bilo je 1. svibnja 1927. u subotickoj crkvi sv. Terezije uz velike svecanosti i na radost puka sto je dobio svog biskupa. Konsekrator je bio apostolski nuncij u Beogradu Hermenegildo Pellegrinetti, a sukonsekratori su bili dr. Antun Bauer, zagrebacki nadbiskup i dr. Antun Aksamovic, djakovacki biskup.

Osim toga sto je obnovio stare i izgradio nove crkve, biskup Budanovic je zelio usavrsiti organiziranje crkvene uprave u svojoj Administraturi. Zato mu je najveca briga bila da organizira Backu biskupijsku sinodu. Poceo je pripremati i objavljivati dekrete "Acta Bachiensis administraturae". Sve to su svecenici primili i mogli su pismeno dostaviti svoje primjedbe. Nakon visegodisnjih priprema, Sinoda je odrzana u Subotici na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1936. godine. Svi prisutni svecenici su saslusali 500 prokanona i prihvatili ih. Poslije je to objavljeno u knjizi "Codex Bachiensis" (Subotica, 1937).

Sljedeci veliki poduhvat biskupa Budanovica bilo je osnivanje djecackog sjemenista u Subotici. Kupio je kuce (danas Ulica Matije Gupca br. 8 i 10) i u jesen 1938. godine osnovan je "Paulinum". Prvi pitomci su pohadjali drzavnu gimnaziju. U sjemenistu je biskup zelio otvoriti klasicnu gimnaziju i zato je grupu mladih svecenika poslao na studij u Zagreb na fakultet da budu profesori iz pojedinih predmeta. U toj grupi bili su mladi svecenici Aleksa Kokic, Marin Semudvarac, Albe Sokcic, Marin Vakos i dr.

Do ostvarenja tih dalekoseznih planova nije doslo. Poslije drugog svjetskog rata zgrada "Paulinuma" je oduzeta i nacionalizirana, a klasicna gimnazija nije otvorena.

U nizu velikih djela biskupa Lajce Budanovica treba istaci osnivanje Matice suboticke. On je 1933. godine kupio zgradu Bunjevacke prosvjetne matice (danas kino "Zvezda") i tamo je na prvom Razgovoru 14. sijecnja osnovana Matica suboticka uz prisustvo biskupa i mnogih drugih uglednih gostiju. Matica je bila srediste izdvacke i kulturne djelatnosti hrvatskih drustava u Subotici, a prvi predsjednik je bio generalni vikar Blasko Rajic.

Biskup Budanovic je svojim ugledom i materijalnom pomocu bio iza svih tih djelatnosti i zdusno ih je podrzavao. Osobito se zalagao za ocuvanje bunjevacke ikavice u knjizevnosti i u kulturnom radu. Sto nismo posvetili vise brige da sacuvamo bunjevacku ikavicu, to je nasa najveca povijesna greska a njezine posljedice danas svi dobro osjecamo. Zato trebamo razmisliti, upravo sjecajuci se biskupa Budanovica, sto treba uciniti za spas bunjevacke ikavice.

Na kraju ovog prikaza vratit cemo se na pocetak njegovog svecenickog rada kada je za svoje vjernike objavio molitvenike: "Slava Bozja u molitvama i pismama" (Budimpesta, 1902), "Mala slava Bozja u molitvama i pismama" (Budimpesta, 1907). Ovi molitvenici imali su vise izdanja.

Iz cjelokupnog svecenickog, pastoralnog i kulturnog rada vidi se njegova teznja za poukom, prosvjetom i napretkom svoga naroda.

Biskup Lajco Budanovic umro je u Subotici, 16. ozujka 1958. godine i sahranjen je u subotickoj katedrali-bazilici sv. Terezije.

Bela Gabric


Izrada: [Tipp-Topp System]