[Home] [Sadrzaj
] Godina: VI     Broj: 03 (53)     Subotica, Ozujak (Mart) 1999.    

POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Korizmene propovijedi u Somboru

Dani pokore

”Po božanskom zakonu svi su vjernici, svatko na svoj način, dužni činiti pokoru; ipak, da bi se svi međusobno povezali zajedničkim obdržavanjem pokore, propisuju se pokornički dani, u koje neka se vjernici na poseban način posvete molitvi, neka izvršuju djela pobožnosti i dobrotvornosti, neka se odriču sebe, neka izvršuju vjernije svoje obveze i neka obdržavaju osobito post i nemrs...” (Kan. 1249) ”Pokornički su dani i vremena u općoj Crkvi svaki petak u godini i korizmeno vrijeme” (Kan 1250). Tako o pokorničkim danima govori Zakonik kanonskoga prava. O tome kako su naši stari postili, znaju govoriti i svjedočiti ne samo starci i starice. U korizmi su naši stari obavljali i izvanredna djela pobožnosti. Jedno od tih djela bio je križni put i korizmena propovijed.

Korizmeno ozračje u crkvi

Još uvijek se diljem Bačke održavaju korizmene propovijedi. Sudeći po broju vjernika koji u Subotici dolaze na križni put i korizmene propovijedi, moglo bi se zaključiti da je i u Somboru njihov broj uvelike opao. Stariji Somborci se i danas sjećaju lijepih korizmenih propovijedi u karmelićanskoj crkvi. Korizmene propovijedi su bile lijepa duhovna priprava za Uskrs, prave duhovne obnove, ali isto tako i prilika za susret prijatelja i rodbine. Zato su one zračile jedinstvenim ozračjem. Kako za vrijeme križnoga puta, tako i za vrijeme propovijedi, stajali su vjernici oko ispovjedaonica. Tako su se obnavljali oblačeći svoju dušu u novo ruho Isusovo. Zato bi ih valjalo više osvijetliti ne samo s pastoralne strane, nego i sa strane narodnih običaja. Tko se ne sjeća propovijedi Sluge Božjega Oca Gerarda Stantića, (patra Grge, kako su ga Somborci zvali)? Spominjemo se i lijepih korizmenih propovijedi patra Vilka Dorotića, patra Ladislava Markovića, pa i mlađih karmelićana. Kod karmelićana su propovijedi na hrvatskom jeziku bile nedjeljom, a u župnoj crkvi petkom u 3 sata. Rijeke vjernika su se slijevale sa svih strana u crkvu. Tko zna, koga je više dolazilo, onih iz Gradine, ili onih s Bajskog, ili s Bezdanskog puta, ili je više bilo varošana. Još prije dvadeset godina se i u jednoj i u drugoj crkvi okupljalo pravo mnoštvo vjernika.

Križni put

Moje osobne uspomene sežu do 40 godina unazad. Sjećam se da je križni put kod karmelićana bio u vrlo rano nedjeljno popodne. Duboko mi se u pamet urezala pjesma ”Rascviljena Majka staše”. Kitice te pjesme pjevali su molitelji od postaje do postaje. Kod svake postaje se ponavljao pripjev Žalosnoj Gospi: ”Od bolesti Majko sveta, / rane Sinka tvog propeta / nek nam budu u srcu!” Bila je to pjevana molitva kojom su vjernici vapili za darom, da razmišljaju o muci Isusovoj, pa da mognu razumjeti božansku ljubav Sina Čovječjega. Križni put se uvijek završio pjesmom o raskriljenim Isusovim rukama, koje su spremne ”grišnika grlit”. Ministranti su bili uvijek odrasli mladići. Sve je to zračilo svečanošću i dostojanstvenošću. Križni put je zaista znao omekšati dušu molitelja. Onda je slijedila propovijed s nadasve jednostavne somborske karmelićanske propovjedaonice. I križni put i korizmene propovijedi imaju duboku i veliku tradiciju u Subotičkoj biskupiji. Somborska je kalvarija (ona na Bezdanskom putu) bila dovršena 17. travnja 1764. Posljednje su joj postaje i lijepa barokna kapela bile tamo gdje je stajala radionica stolarskog poduzeća ”Sloga”. Tako je od 1764. godine svakog velikog petka u 2 sata na kalvariji bio križni put, da bi se vjernici potom okupili u župnoj crkvi na obrede.

Korizmeni petak

Sve do prije dvadesetak godina od Pepelnice pa do Velike subote oltarna slika i u župnoj i u karmelićanskoj crkvi u Somboru bila je zastrta velikim ljubičastim platnom na kojem je bila veličanstvena slika raspetog Spasitelja. Prvi puta je bila postavljena takva slika pred sliku velikog oltara 9. veljače 1785. godine. Glasoviti somborski ljetopisac fra Bono Mihalović piše o korizmenim propovijedima u 18. stoljeću. Evo njegovoga zapisa iz 1750. godine.

Petkom u 3 sata bi se izložio Presveti Oltarski Sakrament, a onda se pjevao psalam ”Smiluj mi se, Bože”. Tada je slijedila velika korizmena propovijed, pjevale su se Gospine litanije, pa euharistijski blagoslov. Spočetka su korizmene propovijedi u Somboru, kao i u Subotici bile samo na hrvatskom jeziku. Poslije korizmene propovijedi obavljala se još i pobožnost križnoga puta. Od 1781. godine hrvatske korizmene propovijedi su se održavale nedjeljom poslije večernja.

Korizmene propovijedi na mađarskom i njemačkom jeziku

Na sjednici somborskog gradskog magistrata 3. studenog 1771. zatraženo je od franjevaca da uvedu službu mađarskog propovjednika. Prve korizmene propovijedi na mađarskom jeziku uvedene su u Somboru 1772. godine. Mađarske su propovijedi sedamdesetih godina bile znatno slabije posjećene od onih na hrvatskom jeziku. One su se u župnoj crkvi održavale u večernjim satima korizmenih nedjelja. Korizmene propovijedi na njemačkom jeziku su uvedene u Somboru istom 1778. godine. Te je godine fra Blaž Tadijanović, vizitator provincije svetoga Ivana Kapistrana, naredio da se na molbu somborskih Nijemaca u Somboru uvedu korizmene propovijedi i na njemačkom jeziku. Prve korizmene propovijedi na njemačkom jeziku govorio je fra Michael Gruber, koji je inače bio samostanski njemački propovjednik. Njemačka je propovijed bila poslije hrvatske korizmene propovijedi i križnoga puta. Već naredne godine nije bilo njemačkih korizmenih propovijedi zato što su se vjernici slabo okupljali. Godine 1781. fra Marianus Hunger ponovo uvodi njemačke propovijedi. Patnje i nevolje njemačkog naroda poslije Drugog svjetskog rata su donijele kraj njemačkim korizmenim propovijedima, dok se sveta misa na njemačkom jeziku služila prvih poratnih godina redovito i u župnoj i u karmelićanskoj crkvi. Kod karmelićana je još prije dvadesetak godina svake nedjelje u 8 sati bila svečana sveta misa s pjevanjem i propovijedi na njemačkoj jeziku.

Neka ovaj spomen na stara vremena oživi u svima nama potrebu zajedničkih djela pobožnosti. Suvremeni katolici ne vole križni put samo tradicije radi. O tome svjedoči veliko zanimanje Subotičana, djece, mladih i odraslih, koji svake godine pune svoju gradsku kalvariju po dva puta na četvrtu i petu korizmenu nedjelju, na Cvjetnicu i na Veliki petak. Još na početku korizme djeca i mladi pitaju za dan kad će se oni okupljati na kalvariji. Samo to zanimanje mlađih vjernika svjedoči o životnosti Crkve u Subotičkoj biskupiji.


Izrada: [Tipp-Topp System]