[Home] [Sadrzaj] Godina: V     Broj: 7 (57)     Subotica, srpanj (jul) 1999.  

IN MEMORIAM

MONS. DR. MARIN ŠEMUDVARAC

Poznati profesor, glasoviti propovjednik, dobri pastir

U srijedu, 9. lipnja 1999. godine, Gospodin je s ovoga svijeta pozvao k sebi mons. dr. Marina Šemudvarca, umirovljenog župnika subotičke župe sv. Roka.

Marin Šemudvarac rođen je u Baču, 14. siječnja 1913. godine. Studij teologije završio je u Đakovu i Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu od 1931. do 1936. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1936. Poslije Mlade mise vršio je službu kapelana u župi sv. Terezije u Subotici i bio je kateheta u Dječačkoj gimnaziji u Subotici. Godine 1938. biskup Budanović ga je poslao na studij biologije u Zagreb. Nakon završetka studija imenovan je profesorom biologije i kemije u Nadbiskupiskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu na Šalati. Ovu službu vršio je 21 godinu, tj. do 1962. godine. U međuvremenu je doktorirao s naslovom: ”Narodna vjerovanja o mjesecu kod Hrvata”. Kasnije je napisao i habilitacionu radnju s naslovom ”Sadržaj lunarnih mitova i lunarni periodicitet u biologiji” te je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu predavao predmet s istim naslovom kao i predmet ”Granična pitanja teologije i prirodnih nauka”.

Godine 1962. vraća se u Suboticu gdje je imenovan profesorom i direktorom Biskupijske klasične gimnazije ”Paulinum”. Tu službu vršio je do 1971. godine kada je imenovan župnikom župe sv. Roka u Subotici. Ovu službu vršio je do 1991. godine kada je pošao u mirovinu i do svoje smrti živio je u svećeničkom domu ”Josephinum” u Subotici.

U Subotičkoj biskupiji dr. Marin Šemudvarac obavljao je također različite službe. Bio je biskupijski savjetnik, posinodalni sudac i ispitivač.

Godine 1969. imenovan je Papinskim kapelanom, a bio je i naslovni docent Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Sprovod mons. Šemudvarca bio je u subotu, 12. lipnja. Pokojnikovo tijelo bilo je izloženo u crkvi sv. Roka od 9 sati. U 10 sati bila je misa zadušnica koju je u zajedništvu s četrdesetak svećenika predvodio subotički biskup mons. dr. Ivan Penzeš, koji je na početku mise zahvalio Bogu za ”vrijedog i pobožnog svećenika i dobrog profesora mons. dr. Marina Šemudvarca” kojim je obdario subotičku Crkvu. On je sve prisutne pozvao na molitvu za njegovu dušu i za nova duhovna zvanja.

Prigodnu homiliju održao je mr. Andrija Kopilović, prorektor Teološko–katehetskog instituta Subotičke biskupije. Propovijed prenosimo u cijelosti.

Braćo i sestre,

netom smo čuli Isusove riječi kojima moli nebeskoga Oca da svi oni koje mu je dao budu tamo gdje je On. Nakon dugog i plodnog svećeničkog života Bog je pozvao našega brata Marina Šemudvarca da bude tamo gdje je On. Prikazujemo Isusovu nekrvnu žrtvu za spas njegove duše da ga dobri Bog pridruži nebeskoj liturgiji a mi se od njega opraštamo puni molitvenog poštovanja i zahvalnosti. Danas je liturgijski spomendan Prečistog Srca Marijina, drugotnog zaštitnika naše biskupije i odlazi jedan Marijin hodočasnik i vjerni štovatelj u društvo Nebeske Majke. Zamolimo njezin moćni zagovor da primi njegovu dušu u zajedništvo spašenih u nebu.

Pred nama su zemni ostaci čovjeka i svećenika koji je nikao u srcu naše biskupije u drevnom Baču davne 1913. godine i zasigurno u novijoj povijesti Crkve u Hrvata bio je najpoznatije ime za koga se najčešće pitalo, koga se najčešće pozdravljalo i da su prilike danas kao što su velike neprilike na ovom ispraćaju bilo bipuno više svećenika i nekoliko biskupa i zasigurno puno više vjernika...

Svoje se Bačke nikad nije odrekao i svojim Bačvanima u Zagrebu je iskazivao osobitu pažnju i ljubav, te smo mnogi odgojeni i zaštićeni njegovim autoritetom naučili u Zagrebu biti kod kuće... Kao profesor je postao pomalo legendaran svojom duhovitošću, živim načinom predavanja, jednom urođenom taktičnošću kojom đaku nije mogao sve odobriti ali se nije nikada znao na njega naljutiti. Širom zemalja bivše Jugoslavije čut ćete po koju zgodicu, sada već legendu, iz Šemudvarčeve profesorske službe. Bio je ponosan na svoje đake i sada kada su mnogi đaci postali glasovitiljudi a napose pojedini i biskupi s ponosom je isticao: ovo je bio moj odličan đak. Kao profesor je najviše pružio, najviše se istrošio i ostao u sjećanjima barem preko 3O generacija svećenika.

Nova stranica, i njemu neslućena bila je župnička služba u župi Svetoga Roka u Subotici. Puno puta je priznao da mu je to najdraže razdoblje života i najdraža služba. Nevjerojatno je ali istinito kako je i njemu Bog pokazao da je svećenik iznad svega i ponajviše pastir. Kao župnik bio je prema vjernicima čak nekada i popustljiv ali uvijek milosrdan i dobrostiv. Ponosio se je više Kerom nego svojimđacima, stoga mu je i posljednja želja bila počivati u Kerskom groblju čekajući dan uskrsnuća.

No, dr. Šemudvarac će ostati najviše poznat po njegovoj propovjedničkoj službi. Propovjedao je od Međumurja do Primorja od Istre do Beograda. U propovjedima uvijek pripravan, jasan, lijepom dikcijom, odmjeren i kratak. Tako je mogao biti propovjednik proštenjara, mladomisnika, hodočasnika, jubilaraca i pokojnika. Liturgija mu nije bila osobito područje angažiranosti i poznavanja, ali je to nadoknadio upravo sadržajem propovijedane riječi. Bio je čovjek riječi i pera.

Ostat će poznat kao veliki štovatelj Majke Božje i njen hodočasnik. Godinama je bio propovjednik na Mariji Bistrici, na Trškom vrhu, a hodočasnik u sva marijanska svetišta. Samo je sa mnom obišao 28 velikih marijanskih svetišta diljem Europe. Svugdje mu je bio običaj kupiti krunicu iz tog svetišta i moliti puno, puno. Znao je govoriti pod stare dane da najljepše zapsi kada se sjeti pojedinog puta i prođe tim stazama oživljujući uspomene i molitve. Sada više ne mora maštati, sada gleda licem u lice Onu čiji je veliki štovatelj bio na zemlji. Štovao je sv. Josipa i osobito sv. malu Bernardicu.

Međutim, braćo i sestre, pogriješili bismo kada bi nad ovim odrom vidjeli samo svijetli trag čak jednog romatičnog svećeničkog života. Ne, Šemudvarac je bio učenik Isusa Krista koji ga nije poštedio nijednoga križa. Ni vlastite grešnosti, ni vlastite slabosti, ni tjeskobe, ni bola. Davao je svjedočanstvo vjernika koji je ostao Bogu vjeran, ali uvijek svijestan da je čovjek i to slab. Nije ga Bog šoštedio ni osporavanja ni razočaranja, pa sigurno ni tuge ni ostavljenosti. Kao i svaki Isusov učenik imao je one koji su ga poštivali i one koji su ga osporavali. Imao je prijatelje koji su ga štovali i imao je one koji su ga sudili. Bio je na križnom putu za otkup vlastite duše i za spas tolikih ljudi...

Na misi je pjevao župski zbor pod ravnanjem s. Silvana Milan. Prije mise i za vrijeme mise uz tijelo pokojnog župnika u počasnoj straži bili su bivši i sadašnji članovi Pastoralnog vijeća župe sv. Roka.

Na koncu mise od ”starog župnika” oprostio se u ime Pastoralnog vijeća, časnih sestara i svih župljana ”crkveni otac” Ivan Mesaroš. On je u svom oproštaju zahvalio župniku na njegovoj dvadesetogodišnjoj brizi i ljubavi prema svim župljanima a osobito prema siromasima, ističući njegovu povezanost sa župljanima župe sv. Roka i nako njegovog odlaska u mirovinu.

Mons. Marin Šemudvarac pokopan je u svećeničku grobnicu na subotičkom ”Kerskom groblju” ispred kapelice sv. Ane. Na njegovom grobu od pokojnika se u ime svih župljana župe sv. Roka oprostila Đula Milodanović s pjesmom koju je napisala za ovu zgodu.

Uprkos lošem vremenu na sv. misu zadušnicu i na pogreb + dr. Marina Šemudvarca okupio se veliki broj njegovih bivših župljana i prijatelja.

A.A.


Izrada: [Tipp-Topp System]