[Home] [Sadrzaj] Godina: V     Broj: 8 (58)     Subotica, kolovoz (avgust) 1999.  

POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

KAPELA U GOSPINOM SOKAKU U SOMBORU

Somborske kapele

Na području župe svetoga Križa u Somboru nalazi se neposredno pokraj župne crkve kapela, podignuta kao mauzolej somborskoga župnika Gyule Fej‚ra. U kripti neogotske kapele s lijepom kupolom su sahranjeni posmrtni ostaci župnika (1914. godine) i njegovih rođaka. Kasnije su se u kriptu Fej‚rove kapele počeli sahranjivati somborski karmelićani. Tako je u tu kapelu sahranjen i sluga Božji Gerard Stantić, da bi kasnije njegovi posmrtni ostaci bili preneseni u karmelićansku crkvu. Osim te kapele na području župe svetoga Križa je i crkvica svetoga Nikole Tavelića na Bezdanskom putu. Najstarija kapela u župi je ona svetoga Roka (iz 1733. godine) u istoimenom groblju.

Mala kapela Lurdske Gospe

Neke ulice imaju dva imena. Imaju narodno ime, ali i službeno. Dok se ono narodno obično nikada ne mijenja, ono službeno podložno je promjenama. U Gornjoj varoši u Somborskoj, tamo gdje je velika raskrsnica prema Subotici, Bezdanu i Bačkom Monoštoru, na dva kilometra od središta grada počima ulica romantičnoga imena: Gospin sokak. Tako je narod zove. Jedva tko i znade da joj je ime Ulica Tome Roksandića. Ulica je asfaltirana. Za Somborce, posebno za one starije, to je kilometar dug Gospin sokak. Nedaleko od ulice je izletište Somboraca – Sikara i nekada slavna rijeka Mostonga. Mostonga je bila ribom bogata. U tom Gospinom sokaku se nalazi lijepa kapela pod gotovo stoljetnim kestenovima. Njih je zasadio jedan od somborskih gradonačelnika. Kad se ulica asfaltirala, tri su veličanstvena stabla morala pasti. Dok je Gospinim sokakom prolazio ljetni put, kapela je bila nešto više udaljena od puta. Sada je od ceste dijele nepunih pet metara. U tlocrtu nije veća od 150 x 130 cm. Malo je viša od 3 metra. U tom, više stupu nego kapeli hodočasnik i prolaznik uočavaju tradicionalni kip Lurdske Gospe. Evo prilike da se upoznamo s tom kapelom. Čitatelji ”Zvonika” su imali prilike čitati o brojnim i lijepim kapelama grada Sombora. Upravo u nedjelju 8. kolovoza Somborci su pohrlili kao hodočasnici Gospi Snježnoj, da počaste Gospu u kapeli koju su joj podigli pobožni somborski Markovići prije više od 200 godina. 12. rujna slavit će Ime Marijino i svoje proštenje somborski Nenadićani. Ali ima jedna, gotovo zaboravljena somborska kapela.

Nekada su tamo vinogradi bili

U staro vrijeme su se duž zapadne strane Ulice Matije Gupca, sve od groblja svetoga Roka pa do Gospinog sokaka, nalazili vinogradi. Tako je u Gospinom sokaku, baš pred sadašnjom kapelom, živio djed imenom Lentz. Bio je nesretan. Djeca su mu umirala. Onda mu se u snu Gospa ukazala. Zamolila ga da njozi u čast podigne kapelu, pa će mu djeca zdrava ostati. I djed Lentz ispuni svoj zavjet. Podiže kapelu a kraj nje iskopa bunar. Bilo je to prije 101 godinu – 1898. godine. Oko kapele je posadio jabuke. Somborci ih zovu ”Adam i Eva”. A mogle su se čuvati do zime. Voćke je nešto kasnije zamijenilo nekoliko lijepih stabala divljeg kestena. Kapela je posvećena istom 1918. godine. Tijekom mjeseca svibnja okupljali su se okolni vjernici na svibanjsku pobožnost. Bila je to jedinstvena pobožnost: na otvorenom, pred Gospinom kapelicom oko koje se širio miris jorgovana. Na popodnevnu pobožnost bi se okupljalo 30–40 ljudi. Stariji su sjedili na drvenim klupama. Od nekada četiri drvene klupe ostala je još samo jedna. Nestale su kad se put asfaltirao. Poslije smrti Lentzovih o kapeli su se brinuli Imre Goretić i supruga mu Marija rođena Altinger, a poslije njih o kapeli skrbi Petar Goretić i supruga mu Ana. O lijepom izgledu kapele skrbi i jedna pravoslavna obitelj. I sam sam kao dječak ministrirao pred kapelom pod kestenovima. Za svetu misu bi župnik izlazio fijakerom. S njim je bio kantor i dva ministranta. U kući Imre Goretića se oblačilo za svetu misu, a onda se slavila sveta misa.

Prema:

1. Milenko Popić, Lurdska kapela u Somboru, II Monografija, Mostonga i vode zapadne Bačke, Novi Sad, 1998, edicija Tija voda, str. 282.

2. Muhi J nos, Zombor t”rt‚nete, Sombor, 1944, str. 241–242.

Razmišljanje jednog vjernika: – ”NE SAGRIJEŠI BLUDNO!”

Bog nas je stvorio da živimo u zajednici te da se ”plodimo i množimo”. Stožer zajednice je obitelj. Ona je osnovna ćelija društva. Da bi društvo bilo zdravo, mora imati zdrave pojedince, a za ostvarenje toga cilja preduvjet je zdrava obitelj. Ako je odgoj pravilan i odnosi unutar obitelji skladni, imamo sretnu obitelj. Za skladan suživot potrebno je međusobno poštivanje, povjerenje i ljubav. Naravno je da uvjeti nisu idealni i da život uvijek ima svojih poteškoća koje se moraju rješavati. Suočavajući se s novim situacijama i problemima mi moramo crpsti energiju koja nam je potrebna kako bismo sve to nadvladali. Najsigurniji oslonac svakog pojedinca je obitelj. U njoj nalazimo toliko potrebnu snagu za svakidašnje prevladavanje poteškoća.

Ljubav je najveće dostojanstvo svakog čovjeka. Zloupotreba i nerazumijevanje ljubavi vodi u velike duhovne patnje i teški grijeh. U zadovoljenju strasti koje su samo surogat ljubavi suvremeni čovjek podnosi velike boli a da često nije svjestan njihova uzroka ili izvora. Televizija, razni pornografski časopisi, internet, plakati, moda i drugi izvori potiču čovjeka na bludne misli i radnje. Takve misli i radnje izazivaju nemir u duši, dezorijentiraju mlade, ljuljaju ili čak razaraju labilne brakove.

Toj stalnoj opasnosti i nesreći moramo se suprotstavljati da bismo sačuvali fizičko i duhovno zdravlje. Blud je suprotnost ljubavi. Ona nas ranjava i zarobljava, a jedino prava ljubav oslobađa i čini sretnima. Sačuvajmo dostojanstvo i dušu! ”Ne griješi bludno!”

Alojzije Firanj


Izrada: [Tipp-Topp System]