[Home] [Sadrzaj] Godina: V     Broj: 9 (59)     Subotica, rujan (septembar) 1999.  

DOGAĐANJA U SUBOTIČKOJ BISKUPIJI

NEMA DOVOLJNO ČASNIH SESTARA

Subotičku katedralnu župu ostavile časne sestre Naše Gospe

U župi su djelovale s. Caritas, s. Mirjam i s. Ljiljana

Od 1. srpnja 1999. godine u župnom domu više ne stanuju časne sestre, premda je to najstarija subotička redovnička zajednica i sljednica one zajednice koja je svoje gnijezdo svila daleke 1874. godine na današnjoj zelenoj pijaci. U svećeničkom domu i u župi svete Terezije djeluju 54 godine. Nisu otišle zato što više nisu potrebne, već zato što žive u tri zajednice u Subotici i ne mogu opstati bez uzajamne pomoći. Njihov samostan iza crkve Isusova Uskrsnuća je ostao bez kuharice. U tom su samostanu ostale mahom same stare i bolesne sestre. Treba im pomoć. Radi toga razloga napustile su časne sestre župni i svećenički dom u Harambašićevoj ulici, da bi odselile u spomenuti samostan.

Najava odlaska

Oko 15. ožujka dobio je Biskupski ordinarijat i katedralni župni ured obavijest u kojoj stoji da će Suboticu tijekom travnja mjeseca pohoditi časna majka Tarzicija – vrhovna glavarica sestara Naše Gospe iz Zagreba. Između ostalog pisala je gospodinu biskupu i župniku: ”Tom zgodom bih uručila Ordinariju, Vama i upravitelju Svećeničkog doma raskid ugovora. Na zadnjim sjednicama naše Uprave morali smo donijeti zaključak o ukidanju našeg djelovanja u domaćinstvu župe svete Terezije i Svećeničkog doma – Harambašićeva 7. Budući da ovog ljeta izlazi mandat kućne glavarice s. Gabrijele u našem samostanu Anuncijata, imenovat ćemo s. Mirjam za kućnu glavaricu. Ona, kako sam vam već govorila, može i dalje obavljati svoju službu katedralne orguljašice.” Časna sestra Ljiljana Miković je u samostanu preuzela službu kuharice. I ona je lošega zdravlja. Premještena je i časna sestra Caritas Kopunović. Po mišljenju časne Majke, sestre nisu u mogućnosti opsluživati preuzete obaveze. Tako su časne sestre napustile župni i svećenički dom.

Katedralni župnik mons. Stjepan Beretić je pred svojim župljanima izjavio: ”Naša Crkvena općina takav otkaz može i mora prihvatiti s najvećim žaljenjem. Od 1945. godine, kad je našim časnim sestrama oduzeta škola i samostan na današnjoj zelenoj pijaci, živjele su časne sestre u Harambašićevoj ulici.

Oproštaj i zahvala pred vjernicima

Pred župljanima katedralne župe mjesni župnik je u nedjelju 20. lipnja na svetoj misi u 8 i u 10 sati, pred vjernicima i pred članovima pastoralnoga vijeća uz prigodan dar i cvijeće, koje su im predali vijećnici pastoralnoga vijeća, izrazio zahvalnost posljednjim trima sestrama koje su zaključile 54–godišnje služenje u katedrali i u župnoj zajednici. Tako je katedralna župa svete Terezije u Subotici iskazala svoju skromnu zahvalnost časnim sestrama. Najprije časnoj sestri Caritas Kopunović (*25. 01. 1922. godine), koja je obavljala službu kućne poglavarice; Ljiljani Miković (*30. 06. 1940. godine), koja je bila kuharica u svećeničkom domu, starala se o rublju i vrtu, te časnoj sestri Mirjam Pandžić (*06. 07. 1942.) Ona je bila i ostala orguljašica, zborovođa, ali je marljivo spremala dvorište, župni dom i ulicu. Te su tri sestre za Subotičku biskupiju, za grad Suboticu, i napose za katedralnu župu, predstavnice vrlo zaslužne redovničke zajednice Naše Gospe.

Što su sestre radile?

U subotičkoj Harambašićevoj ulici žive časne sestre Naše Gospe od 1945. godine. Tada su sestre ostale bez samostana i bez škole. Tadašnje komunističke vlasti su im oduzele krov nad glavom. Tako su prošle časne sestre i u drugim gradovima i selima Subotičke biskupije. U katedralnoj župi sestre više nisu mogle obavljati službu učiteljica, kao što su to radile u svome samostanu. U katedrali su obavljale službu katehistice, orguljašice, sakristanke, kućne pomoćnice, kuharice, pralje. I svaku su službu sestre obavljale savjesno, s puno ljubavi i predanja. Onih prvih godina bio je to puno naporniji posao nego danas. U posljednje vrijeme sestre, i pokraj svoje bolesti, obavljaju dužnost orguljašice, kuharice i domarke jednakom predanošću.

Župnik uputio zahvalno pismo vrhovnoj glavarici Družbe

U svome pismu časnoj majci Tarziciji piše, pored ostalog, župnik Beretić: ”Za mene župni dom znači župnik i časne sestre. Tako sam odgojen od djetinjstva, tako sam proživio svoje svećeništvo. Uvijek u društvu s časnim sestrama. Časne sestre ne odlaze iz naše kuće zbog bolesti ili zbog starosti. Meni osobno i mojim župljanima su dobre i stare i bolesne sestre. Lijepo nam je što su s nama one koje su svu svoju mladost drugima dale. Ako su nas toliko dugo vjerno služile, bilo bi lijepo da s nama dožive i prožive i svoju starost. Iz Vašega dopisa je očigledno da odlaze zbog potreba vaše Družbe, zbog uzajamne pomoći, naime. Naše Pastoralno vijeće, župljani i svi prijatelji katedrale, moj župni vikar i ja osobno Vaš otkaz i raskid ugovora koji znači odlazak časnih sestara, možemo prihvatiti samo s najdubljim žaljenjem. I premda sam znao da će se to dogoditi, i premda sam to mogao razumjeti, sada mi sve izgleda vrlo mučno i teško. Ovu prigodu želim iskoristiti za to da Bogu i presvetoj Bogorodici iskažem duboku i iskrenu zahvalnost za više nego stoljetno djelovanje časnih sestara Naše Gospe u našem gradu i u našoj župi. Znadem kako je moj zaslužni predšasnik Matija Mamužić volio časne sestre, znadem i za naše biskupe koji su ovdje bili župnici, pa su i oni moji predšasnici: mons. Budanović i mons. Zvekanović. Cijenili su vas visoko. Znadem kako je sestre volio moj neposredni predšasnik, mons. Vujković. Zato i ja iskazujem svoju zahvalnost svim sestrama koje su svojim životom i radom doprinosile rastu, duhovnosti i napretku naše župne zajednice. Pokojnim sestrama želim veliku nagradu od Gospodina, a živima iskazujem svoju pohvalu, priznanje i zahvalnost. Posebno zahvaljujem vašoj Družbi za iskreno i predano služenje starim i bolesnim svećenicima. Malo sam i sam pomagao sestrama. Zato znadem koliko se žrtve i ljubavi od sestara tražilo. Još više, znam da su sestre više dale nego što su bile dužne. Sestre su srcem radile dajući svoje zdravlje i svoju komociju za svećenike koje prije ni poznavale nisu. Na k r aju hvala i sestri Caritas. Ona se i poslije operacije vratila da služi našoj kući. Hvala i sestri Ljiljani. S toliko iskrene ljubavi i ustrajnosti nam služi i u bolesti. Hvala i sestri Mirjam. Osvojila je brojne Subotičane svojom neposrednošću i uspješnošću. Puno je godina na istom mjestu. Ona nam je sada jedina utjeha. Nju ćete nam ostaviti da nam, u otežanim okolnostima doduše, (budući da će morati pješačiti, dolaziti biciklom ili kolima) i dalje služi...”

Stjepan Beretić

Družba Kćeri milosrđa odlazi iz Sombora

Još jedan tužan odlazak i rastanak. I redovnička zajednica sestara Kćeri milosrđa odlazi iz Sombora. I njima je ponestalo ”novih” zvanja na našim prostorima. O oproštaju od sestara u župi Presvetog Trojstva u Somboru opširnije ćemo pisati u sljedećem broju.

Velik je ovo poticaj i razlog za molitvu! Ne klonimo u molitvi za duhovna zvanja jer nam časne sestre oplemenjuju život i tek kad ih izgubimo osjećamo koliko su nam prirasle za srce i koliko svojim tihim i skromnim životom doprinose vjerskom životu zajednice.

S. M. JASNA SRCA ISUSOVA

Na svetkovinu Preobraženja u kući matici sestara ”Kćeri Milosrđa” u Blatu na Korčuli dogodio se ”trenutak neba”. Toga dana, kako je već uobičajeno u ovoj Družbi, priređuju se različita slavlja sestara. Tako je bilo i ovog 6. kolovoza. Neke sestre su polagale vječne zavjete, neke su obnovile svoje zavjete, neke su proslavile 25. obljetnicu svojih zavjeta, a dvije djevojke, naša JASNA i Kristina su obukle redovničke haljine i stupile u novicijat.

Na Jasnino slavlje pošli su iz Subotice njezina mama Marica i sestra Ljubica sa s. Silvanom, predstojnicom subotičkog samostana ”Kćeri Milosrđa”.

Naša Jasna dobila je tom prigodom ime sestra Marija Jasna Srca Isusova.

Svečanu sv. misu pod kojom se zbilo sve gore navedeno predvodio je dubrovački biskup mons. Želimir Puljić u nazočnosti vrhovne glavarice Družbe, časne Majke M. Berislave Žmak i mnogih drugih sestara, njihove rodbine i vjernika.

Ovom prigodom Jasnina mama predala je zahvalnicu Časnoj Majci u kojoj zahvaljuje Majci utemeljiteljici, Službenici Božjoj s.M. Propetog Isusa Petković za milosti koje je ona i njezina obitelj primila po njezinom zagovoru. Također je na njezin grob stavila sliku od slame koja simbolički predstavlja put njezine kćerke iz djetinjstva do samostana.

Ovdje objavljujemo dijelove zahvalnice i tekst tumačenja slike.


      HVALA TI, MAJKO,
      ZA SVE MILOSTI KOJE SAM PRIMILA!
       
      HVALA TI što si mi podarila dobrog bračnog druga!
      HVALA TI što si nam izmolila sjeme ljubavi Božje!
      HVALA TI što si nam podarila obitelj Bogu poslušnu!
      HVALA TI što si SJEME naše ljubavi odabrala za SEBE!
      HVALA TI što si to sjeme u duboku brazdu zaorala!
      HVALA TI što tom SJEMENU daješ hranu, svjetlo i vodu za rast!
       
      HVALA TI što si nam pomogla da živimo u miru!
      HVALA TI što si mi izmolila snagu kad sam muža izgubila!
      HVALA TI što si uz nas bila u najtežoj nevolji!
      HVALA TI što si me zajedno s djecom, sada, hrabrila!
      HVALA TI što si mi pomogla kad god sam Te zazvala!
      HVALA TI što si mi uvijek izmolila onoliko, koliko mi je potrebno!

Izrada: [Tipp-Topp System]