[Home] [Sadrzaj] Godina: V     Broj: 12 (62)     Subotica, prosinac (decembar) 1999.  

30 GODINA II: VATIKANSKOG KONCILA (36)

SVEĆENIŠTVO SVIH KOJI VJEROM I KRŠTENJEM URANJAJU U KRISTA

”Oni koji primaju krštenje bivaju preporodom i pomazanjem Duha Svetoga posvećeni za duhovni dom i sveto svećenstvo, da kao kršćani svim djelima prinose žrtve te naviještaju silna djela Onoga koji ih je iz tame pozvao u svoje divno svjetlo (usp. 1 Pt 2,4–10).” (LG br. 10)

Već smo prije istakli da Isus nije samoga sebe proglasio svećenikom, ali je on postupio svećenički prinošenjem žrtve svoga života i službom Riječi. One koji su išli za njim i one koji će kasnije na njegov poziv ići za njim, poziva da ga slijede, što više, da piju iz Učiteljeve čaše i da mu budu svjedoci po cijelom svijetu. Kako piše teolog Cipriani: ”Time što Isus daje da svi ljudi budu dionici njegova sinovstva i kraljevskog mesijanstva, time on čini da svi ljudi budu s njime svećenici.”

Koncilska konstitucija ”Svjetlo naroda” uči da je Krist, Veliki Svećenik, novi Božji narod učinio kraljevstvom i svećenicima Bogu Ocu svome. Taj citat je uzet iz knjige Otkrivenja (1,6; 5,10; 20,6), u kojem se progonjeni kršćani nazivaju tri puta kraljevstvom i svećenicima. Progonjeni kršćani dobivaju udio na Kristovu poniženju, jer su proganjani, ali je sigurno njima zagarantirano da će s Kristom i kraljevati. Na temelju svoga sjedinjenja s Kristom svećenikom po krštenju mogu ispunjavati svećeničku službu. Stoga kršteni vjernici treba neprestano da postaju ono što jesu: ”Pristupite k njemu, Kamenu živomu... pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo” (1 Pt 2,4–5).

Vjerom i krsnim pritjelovljenjem Kristu raspetom i uskrsnulom, kršćani su postali živo kamenje, u njih je prostrujao život uskrslog Krista. Kao živa zajednica vjernika treba da Bogu prinose žrtvu hvale i pred ljudima naviještaju njegova spanosna djela. Kršćani su zato kvalificirani i na to pozvani. Zanimljivo je ovdje primijetiti da se u istom odlomku 1 Petrove poslanice govori da vjernici treba da postanu ”sveto svećenstvo” (r. 5) i da jesu ”kraljevsko svećenstvo” (r. 9). Slično čitamo i u dva teksta iz Otkrivenja da je Jaganjac svoje vjerne sljedbenike učinio ”kraljevstvom i svećenicima” (1,6; 5,10), i drugi tekst, da će mučenici koji su do kraja ustrajali uz Jaganjca ”biti svećenici Božji i Kristovi” (20,6). Ovdje se ističe dinamička napetost između dobivenog i još nepotpunog, između darovanog i zadanog svećeništva svih vjernika.

Kršćani su, dakle, ”kraljevsko svećenstvo”. To dolazi od toga što je Krist Gospodin Kralj i Sećenik, onaj koji ljudima donosi Božje milosrđe i blagotvornu Božju vladavinu nad ljudima. Krist Gospodin nije tiranin, niti uzurpator vlasti, nego kralj koji je došao drugima služiti. Njegovi sljedbenici dobivaju udio na njegovu kraljevskom i svećeničkom poslanju. Ako su kraljevsko svećenstvo, ne žele gospodariti svijetom, nego činiti Boga prisutnim u svijetu. Svećeništvo i kraljevstvo ujedinjeni su elementi u služenju Bogu.

Isusovi vjernici postaju sveto svećenstvo krsnim preporodom i ”pomazanjem Duha”. Tu se misli na tri poglavita sakramenta kršćanske inicijacije: krštenje, potvrda i euharistija. Vjernici žive usred promjenljivih povijesnih prilika, među kojima se šuljaju krivi učitelji. No oni imaju ”Pomazanje od Svetoga i znanje” (1 Iv 2,20), po kojemu mogu razlikovati pravu od krive nauke. To pomazanje u njima ostaje kao trajni kriterij prosuđivanja i vladanja. Riječ ”Pomazanje” je starozavjetni izraz za primanje Duha Božjega, a ”Sveti” je Krist koji svojima šalje Duha da ih neprestano uvodi u njegovu istinu.

To su novozavjetni temelji općeg svećeništva svih vjernika, koje je Koncil preuzeo i razradio. Rekli smo da su pojedini koncilski oci bili mišljenja da se o tome i na takav način ne treba govoriti, jer da bi se isticanjem svećeništva vjernika moglo zasjeniti prezbiterijalno svećeništvo. Međutim, većina koncilskih otaca je bila za to da se još dublje razradi i da to bude novi doprinos ekumenizmu.

U tom smislu piše belgijski biskup De Smedt: ”Svi koji se bave ekumenizmom s radošću će ustanoviti da Dogmatska Konstitucija o Crkvi Lumen gentium, posvećuje znatnu pažnju općem svećeništvu vjernika. Ono što o tome kaže promulgirani tekst sa zadovoljstvom će čitati kršćani nekatolici. A unutar same Katoličke Crkve taj dio Konstitucije pridonijet će u velikoj mjeri uspostavljanju užih veza između klera i laika te produbljivanju svijesti o ulozi laika u Crkvi. Ta posljednja točka osobito zahtijeva solidnu i prilagođenu nauku, jer se to predugo zanemarivalo, bez sumnje kao reakcija na napade protestantizma protiv klera.”

Mato Miloš, OCD

Betlehem – EKUMENSKA MOLITVA NA POČETKU JUBILARNE GODINE

Mali trg ispred bazilike Isusova Rođenja u Betlehemu bio je u subotu navečer 4. prosinca posve ispunjen mnoštvom vjernika kršćana koji su došli na ekumensku molitvu na početku proslave Velikog Jubileja. Prvi put u višestoljetnoj povijesti zajedno su se okupili na molitvu svih 12 najviših poglavara kršćanskih zajednica koje žive u Jeruzalemu. Bilo je dirljivo kako je grčkopravoslavni patrijarh došao na molitvu u bolesničkim kolicima jer nije želio propustiti ovu jedinstvenu priliku. Svi predstavnici kršćanskih zajednica koje žive u Jeruzalemu dogovorili su se da se više neće vraćati na povijesne razlike i pogreške kojih je bilo, nego će se truditi u budućnosti svjedočiti da su ljubljena djeca Božja. Time se ne žele prikrivati povijesne pogreške, nego se želi graditi bolja i sretnija budućnost.

Ovaj značajan molitveni susret podržali su najviši poglavari Katoličke, Pravoslavne i Anglikanske Crkve. /IKA/


Izrada: [Tipp-Topp System]