[Home] [Sadrzaj] Godina: VI     Broj: 10(72)     Subotica, listopad (oktobar) 2000.  

POVIJESNI KUTAK - Pise: Stjepan Beretic

1000 godina krscanstva u madjarskom narodu

Veliki jubilej madjarskoga naroda

Citav svijet slavi 2000 godina krscanstva, a Madjari ove, 2000. godine, slave milenijsku obljetnicu svoje drzave. Sveti madjarski kralj Stjepan je 1000. godine primio krunu od pape. Zato Madjari ove godine slave dvostruki jubilej. Taj se jubilej obiljezio u Budimpesti velikim euharistijskim slavljem 20. kolovoza ove godine. Na tom je slavlju bio i kardinal Sodano kao izaslanik Svetoga Oca, ali i carigradski patrijarh Bartolomej I. Metropolit Staikos je na slavlju procitao svecani dokument kojim je carigradski patrijarh Bartolomej svetoga Stjepana zajedno s grckim misionarskim biskupom Hieroteosom uvrstio medju svece Pravoslavne crkve. U vrijeme svetoga Stjepana kad je 1000. godine utemeljena madjarska drzava, jos je bila jedinstvena Katolicka crkva. Zato je Sveti Otac pozvao madjarske katolike da se jos vise zaloze za jedinstvo medju krscanima.

Suboticka (nekada Backa, pa Kalocko-Backa) /nad/biskupija

Velika vecina vjernika Suboticke biskupije pripada madjarskome narodu. Zato bi bilo dobro u kratkim crtama doznati pojedinosti iz povijesti toga naroda, tim vise sto je povijest madjarskoga i hrvatskoga naroda prostorno i vremenski toliko upucena jedna na drugu, kao da se radi o povijesti istoga naroda. Neke biskupije, pojedine crkve cuvaju u svojim riznicama, za madjarske katolike, najdragocjenije relikvije svetih. Kodeksi neprocjenjive vrijednosti, nastali u Hrvatskoj, cuvaju se u Madjarskoj i obrnuto. Mnogi su hrvatski velikani duha, Crkve i junastva zaduzili madjarski narod. O tome je 1999. godine u Madjarskoj izdana knjiga Djure Sarosca pod naslovom "Tisucgodisnje veze Hrvata i Madjara", a u ovoj nasoj Subotickoj biskupiji, koja je nekada bila dijelom Backe, a dijelom Kalacke nadbiskupije zive nasa dva naroda od najstarijih vremena u istim gradovima, u istim selima, a zivjelo se i u istim samostanima. Medju Kalacko-Backim nadbiskupima nalaze se brojni ugledni sinovi hrvatskog naroda, ali se isto tako medju zagrebackim i djakovackim biskupima nalaze biskupi iz Madjarske.

Priprave za krstenje u Pracrkvi i danas

U apostolsko vrijeme pa i u vrijeme apostolskih otaca u 1, 2. i 3. stoljecu krscanstva krscanstvo su prihvacali pojedinci ili obitelji. Zato su prva stoljeca obiljezena sporim pokrstavanjem ljudi u Rimskom carstvu. U to vrijeme je krstenju prethodila visegodisnja priprava: pouke, sudjelovanje na sluzbi Rijeci, prakticiranja krscanskog zivota, da bi se na kraju tako duge priprave pojedinac ili cijele obitelji zajedno s drugim katekumenima krstio, krizmao i pricestio uvijek u okviru Vazmenog bdjenja na Veliku subotu. (Takva priprava za krstenje, krizmu i pricest zvala se katekumenat, a pripravnik za krstenje se zvao katekumen. U mnogim je krscanskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, u Madjarskoj, i u Subotickoj biskupiji ponovno uveden katekumenat. Katekumenat za odrasle ljude i za skolu doraslu djecu ne smije biti kraci od pola godine. U Francuskoj traje najmanje tri godine. U Subotickoj biskupiji ce, ako to Biskupijska sinoda drugacije ne odredi, katekumenat trajati dvije godine, a u iznimnim slucajevima najmanje godinu dana.)

U pokrstenju madjarskog naroda sudjelovali Slaveni, Grci i Germani

U ranom srednjem vijeku nastao je novi obicaj ulaska u Crkvu. Kad bi se koji kralj, knez ili plemenski starjesina krstio, njegovi podanici su se nakon vrlo kratke priprave, bez temeljitih poucavanja milom ili silom svi imali krstiti. Medju jos nekrstenim Slavenima, Germanima i Madjarima postojalo je uvjerenje da je krscanski Bog jaci od njihovih bogova. Takvo uvjerenje su stjecali na bojnom polju, kad bi im pao zapovjednik ili kad bi krscanski vladari vojno nadjacali poganske jedinice. Premda su bili nekrsteni, zapovjednici poganskih vojski i naroda su imali bar osnovna znanja o krscanstvu. Dok su Madjari putovali prema svojoj danasnjoj domovini, dugo su bili u neposrednom kontaktu s bizantskim krscanstvom, a kad su se 895-896. godine nastanili u danasnjoj Madjarskoj, zatekli su ovdje brojna slavenska plemena, od kojih je vecina vec bila pokrstena. Dolaskom novog naroda u Europu izmijenila se slika panonskoga stanovnistva. Ako je prije njihova dolaska i bilo biskupija, samostana, crkvi i zupa, puno je toga bilo unisteno u ratovima. Vjera se nikada nije posve ugasila. Sa svojih vojnih pohoda po krscanskim zemljama Madjari bi donosili zarobljenike - krscane. Tako su Madjari upoznali krscanstvo kontaktirajuci s Bizantom, ali i druzeci se sa slavenskim starosjediocima njihove nove zemlje, kao i dovodeci krscansko roblje u svoju sredinu. Oni Madjari koji su zivjeli u istocnijim krajevima svoga jezicnog podrucja prihvatili su grcko krscanstvo iz Bizanta. Pokrstavanje tih Madjara je zapocelo tako sto su im se knezovi Bulcu i Zombor dali krstiti u Bizantu. Njihovu su odluku potom slijedili njihovi podanici krstivsi se takodjer po grckom obredu. Cak je jedno vrijeme medju tako pokrstenim Madjarima djelovao i grcki biskup imenom Hieroteos. Uspomenu na te korijene madjarskog krscanstva cuvala je stara segedinska crkva svetoga Dimitrija, pa i titelska stara crkva Hagia Sofia - posvecena Svetoj Mudrosti. Madjarski znanstvenici smatraju da je misioniranje Madjara islo u prvom redu slavenskim jezicima, buduci da je diljem ma dj arske zivjelo puno vec pokrstenih Slavena. O tome svjedoce brojni slavenski teoloski izrazi i u suvremenom madjarskom jeziku. Evo nekih: malaszt = milost, kereszt=krst, pap=pop i slicno. Kasnije je misioniranje islo i grckim jezikom. Od druge polovice 10. stoljeca sve vise slabi bizantski utjecaj, a jaca zapadni - rimski i latinski.

Prvi krscanski vladari kod Madjara

Kad su Madjari u svom osvajackom pohodu na Njemacku 955. godine dozivjeli poraz na rijeci Lech pod Augsburgom, vratili su se u svoju zemlju i poceli zivjeti u miru. Tada su nastupila prava vremena za primanje krscanstva. Zena kneza Gejze, Sarolta je vec bila krscanka. Zatim su, po misljenju novijih znanstvenika, najprije Gejza, a kasnije i Stjepan primili krstenje od Bruna, benediktinca iz svicarskog Sankt Gallena. Gejzu se tradicionalno smatra zacetnikom pokrstenja madjarskog naroda. Benediktinac Bruno je posredovao i kod njemackog cara Otona, da se u Madjarsku posalju misionari. Novi misionari dolaze u Madjarsku iz koruskih krajeva Austrije. Tako je ponovno pojacan utjecaj slavenskih jezika na madjarski jezik. Nije bio manji ni utjecaj svicarskih benediktinaca. Oni se sluze njemackim jezikom. Treca skupina misionara dolazila je iz njemackog Passaua. Kad je 1054. godine doslo do tuznog raskola izmedju Rima i Carigrada, u svijesti Madjara se sve manje ili gotovo nikako ne spominje djelovanje grckih misionara iz Bizanta. U drugoj polovici desetoga stoljeca od najjaceg znacaja za sirenje i utvrdjivanje krscanstva medju Madjarima imao je sveti Adalbert. Knez Gejza nije ustanovio niti jedne biskupije. Tu je zadacu ostavio svome sinu Stjepanu.


Izrada: [Tipp-Topp System]