[Home] [Sadrzaj] Godina: VIII     Broj: 02(76)     Subotica, veljača (februar) 2001.  

AKTUALNO

KATOLIČKA DRUŠTVA ZA EVANGELIZACIJU I OČUVANJE NACIONALNE SVIJESTI

DANI BISKUPA IVANA ANTUNOVIĆA U SUBOTICI

U Subotici su 14. i 15. siječnja održani tradicionalni ”Dani biskupa Ivana Antunovića”, velikana hrvatskog naroda i bunjevačkog roda, narodnog preporoditelja i duhovnog vođe bačkih Hrvata. Ove dane priređuje Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović” iz Subotice.

”Dani biskupa Ivana Antunovića” započeli su svečanom koncelebriranom spomen–sv. misom za + biskupa Ivana Antunovića, koju je u nedjelju 14. siječnja, u katedrali–bazilici sv. Terezije, predvodio prof. dr. Franjo Topić, predsjednik HKD ”Napredak” i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. On je inače gimnaziju završio u Subotici u sjemeništu ”Paulinum”. Euharistiju su zajedno s njim slavili župnik sarajevske župe sv. Josipa mr. Luka Brković, mr. Andrija Kopilović, predsjedavajući Instituta ”Ivan Antunović”, Franjo Ivanković, tajnik Instituta, i drugi svećenici i redovnici grada Subotice. U svojoj propovijedi on je, tumačeći drugo nedjeljno čitanje o darovima Duha Svetoga, govorio o ”različitosti” i ”pojedinačnosti” koje se stapaju u ”jedinstvo”, što je glavna odlika života svake obitelji i svakog društva. On je naglasio kako je biskup Antunović surađujući s darovima Duha Svetoga izgradio svoju osobnost ali i zajedništvo vjernika i hrvatskog naroda na ovim prostorima. Ukazao je na važnost obitelji kao temeljne stanice svakoga društva pa i Crkve, jer se sve ”temeljne vrednote formiraju u obitelji” i zato obitelji i odgoju djece obitelji u budućnosti treba posvetiti posebnu pozornost i u njoj njegovati sve ljudske i kršćanske vrednote, pa onda ni opstojnost Crkve ni naroda na ovim prostorima neće doći nikada u pitanje.

Uspostavljanje veza ”Napretka” s hrvatskim kulturnim institucijama u Subotici

Dr. Franjo Topić se u toku svog boravka u Subotici sastao i s nekim čelnicima hrvatskih institucija i organizacija u Subotici. Posjetio je Hrvatski kulturni centar ”Bunjevačko kolo”, Hrvatsko akademsko društvo, uredništvo katoličkog lista ”Zvonik” i dakako Institut ”Ivan Antunović”. U ponedjeljak prijepodne primio ga je i gradonačelnik Subotice J˘zsef Kasza a susreo se i s biskupom mons. dr. Ivanom P‚nzesom. Posjetio je i sjemenište ”Paulinum” gdje je oživio uspomene na dane provedene u ovoj ustanovi, gdje je maturirao točno prije trideset godina.

X. ”RAZGOVOR” INSTITUTA ”IVAN ANTUNOVIĆ”

Svake godine o obljetnici smrti svog velikog naslovnika biskupa Ivana Antunovića, Institut koji nosi njegovo ime priređuje tzv. ”Razgovor”. ”Razgovor” je nekoć organizirala Matica subotička (1934–1941). Svaki ”Razgovor” je bio kulturna priredba u kojoj su sudjelovale ugledne ličnosti iz ckrvenih i kulturnih krugova bačkih Hrvata. Uz to je uvijek održano po jedno predavnje s prigodnom, aktualnom temom. Katolički Institut ”Ivan Antunović” obnovio je prije deset godina ovaj ”Razgovor”.

”Razgovor” je i ove godine, već tradicionalno, započeo recitacijom dr. Matije Evetovića ”Molitva Bunjevaca” koja je svojevrsna budnica hrvatske nacionalne svijesti među Bunjevcima u ovim našim krajevima. Zatim je sve prisutne prisutne pozdravio mr. Andrija Kopilović, predsjedavajući Instituta ”Ivan Antunović”.

Na ovogodišnjem desetom ”Razgovoru” gost je bio već spomenuti predsjednik Hrvatskog kulturnog društva ”Napredak” iz Sarajeva, prof. dr. Franjo Topić. On je okupljenima, koji su ispunili prostranu dvoranu Hrvatskog kulturnog centra ”Bunjevačko kolo”, govorio o ulozi katoličkih društava u evangelizaciji i očuvanju nacionalne svijesti. On je zapravo govoreći o desetogodišnjem obnovljenom djelovanju HKD ”Napredak” posvjedočio kako jedno društvo, iako nije izričito katoličko, može vrlo uspješno i plodno evangelizirati a nadasve raditi na očuvanju narodne svijesti. Posebno je bilo zanimljivo slušati njegovo dragocjeno iskustvo o radu ”Napretka” u teškim ratnim godinama, koje je, i dok su padale bombe i fijukali meci na sve strane, priređivalo koncerte i izložbe, te pripremalo i tiskalo knjige i onda kad danima nije bilo struje. Vrlo je značajno njegovo svjedočanstvo o uspješnom radu ovoga Društva u razrušenom Sarajevu i napaćenoj i krvlju natopljenoj Bosni i Hercegovini, osobito u promicanju mira, tolerancije i suživota Hrvata, Srba i Bošnjaka. On je s ponosom istaknuo da su među brojnim članovima HKD ”Napredak” također i mnogi ugledni Srbi i Bošnjaci. Sudionici X. ”Razgovora” bili su posebno iznenađeni i oduševljeni raznolikošću djelovanja ovog Društva od kulturnog, prosvjetno–odgojnog, znanstvenog, do zdravstvenog, informativnog, sportskog, humanitarnog i gospodarskog. Fascinantan je također podatak da Društvo ima preko dvadeset tisuća članova u oko pedesetak podružnica.

Sudionike je poslije izlaganja dr. Topića, zanimalo u čemu je tajna uspjeha ovog Društva i da li je moguće ovako nešto učiniti i na prostorima Bačke, odnosno Vojvodine i Jugoslavije. Zanimali su ih također i financijski izvori za tako raznolik i mnogostruk rad. Odgovarajući na postavljena pitanja, dr. Topić je naglasio da je najvažnije raditi. Ne vrijedi kukati da nemaš sredstava, da ne smiješ, da nema podrške... No, važno je okupiti i kvalitetne ljude i imati jasan pogled u budućnost. Kao svojevrsnu poruku sudionicima ovog skupa ali i svim katolicima i Hrvatima na ovim prostorima predsjednik ”Napretka” je naglasio: ”Ja bih rekao da ne treba biti zabrinut. Treba biti realan. Realno sagledati okolnosti u kojima živite. Ali bih generalno mogao reći što se tiče Hrvata: bit će im onako kako sami učine. Nitko vam ništa neće dati lako. Za slobodu i svoja prava se treba boriti svim dopuštenim i raspoloživim sredstvima. A što se tiče Crkve, isto tako. Treba biti optimista: Ako je Isus počeo svoju misiju s 12 apostola, zašto onda ne bi mogla subotička biskupija sa više od 300 000 katolika... Crkva mora osobito biti osjetljiva i pozorna i na sve suvremene tokove, jer ni ona ne može izbjeći proces globalizacije, jasno ne odstupajući ni u čemu od evanđeoske nauke i poruke”.

U završnom dijelu ”Razgovora” mons. Stjepan Beretić predstavio je vrlo plastično i konkretno godišnjak – kalendar ”Subotička Danica (nova)” za 2001. godinu.

I u ovom, X. Razgovoru, kao i u svim dosadašnjim, nastupili su i članovi katedralnog zbora ”Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić. Oni su izveli skladbu Milana Asića na tekst Jakova Kopilovića ”Subotica mila” kao i ”bunjevačku himnu” – ”Kolo igra tamburica svira”.

Cijelim programom ravnao je Franjo Ivanković, tajnik Instituta.

Andrija Anišić

RAZGOVOR S DR. FRANJOM TOPIĆEM, SVEĆENIKOM I PREDSJEDNIKOM HKD ”NAPREDAK” IZ SARAJEVA

NEKA VAM NE DODIJA ČINITI DOBRO

Naš dragi gost na ”Danima biskupa Ivana Antunovića 2001.” bio je dr. Franjo Topić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i predsjednik Hrvatskog kulturnog društva ”Napredak” iz Sarajeva. Njegov trodnevni boravak u Subotici iskoristili smo i za jedan kraći razgovor s njim koji ovdje objavljujemo.

Inače, dr. Franjo Topić, rođen je u.... Klasičnu vjersku gimnaziju završio je u Subotici u ”Paulinumu” .... Teologiju je studirao u..... Doktorirao je...

* Ništa se samo od sebe ne rješava

”ZVONIK”: Hrvatsko kulturno društvo ”Napredak” je posljednjih godina više nego napredovalo. U čemu je tajna takvog uspjeha?

DR. TOPIĆ: Po mom, uspjeh leži u dobroj ideji već od samog početka. Da ta ideja oko osnutka ”Napretka” nije bila dobra, ne bi se mogla ni obnoviti 1990. godine, nakon, da tako kažemo, četrdeset godina zimskoga sna. Drugo što mislim, jest da smo pronalazili dobre ljude koji su se željeli angažirati i raditi u ”Napretku”, jer bez dobrih i kvalitetnih ljudi nije moguće sve to napraviti. Pogotovo treba imati na umu da je ovo Društvo društvo volontera, a ne društvo profesionalaca, koji rade silom zakona, obaveza, družnosti... Mi smo, pak, radili i onda kad su mnoge državne institucije prestale raditi. Mislim da je tajna našeg napretka u svijesti o težini situacije te obveze i odgovornosti, da se u takvoj situaciji nešto učini, a ne da se čeka kako bi se nešto samo od sebe riješilo.

* KARITAS, DOBROTVORNOST JE OBVEZA A NE LUKSUZ

”ZVONIK”: Što vas je zapravo u tim najtežim, ratnim godinama nadahnjivalo da tako neumorno radite, usprkos svih poteškoća?

DR. TOPIĆ: Nastojali smo svi, a tako i ja sam, svom tom zlu i rušenju, ili možemo reći toj općoj klimi negativnosti, suprotstaviti se našim malim snagama, dakle nečim što je okrenuto prema dobrom, budućnosti, stvaranju, izgradnji... Ja mislim da je čovjek pozvan prije svega na stvaranje, na gradnju, a ne na rušenje. I u tome je jedan od ključeva razumijevanja onoga što je ”Napredak” u tim godinama učinio. Naravno, tu svijest u nama su podržavale i opće ljudske, ali onda i vjerske vrednote, dakle da je potrebno činito dobro i onda kada je najteže. U Bibliji se i kaže: ”Neka vam ne dodija činiti dobro.” Mislim da je bilo vrlo važno što smo se i kao vjernici angažirali – u Karitasu na primjer, iako ”Napredak” nije karitativno društvo, premda smo imali registraciju i za karitativnu djelatnost. Temeljni kriterij tih godina nam je bio kriterij ljudskoga života, a pogotovo onaj ljudski život koji je ugrožen, odnosno prema evanđelju to je onaj ”najmanji brat” koji je gladan, gol, bolestan... Mislim da je takav kriterij najvažniji za svakoga vjernika, bez obzira koje je vjere, jer karitas, dobrota, dobrotvornost je obveza, a ne luksuz.

* Humanizirati prostor

* Ako u Bosni katolici, pravoslavci i muslimani ne mogu živjeti skupa, onda ne mogu nigdje

”ZVONIK”: U tom smislu bih volio da nam sažeto kažete, kako vidite poslanje vašega Društva u sadašnjoj Bosni i Hercegovini, i glede hrvatskog naroda, i glede Crkve?

DR. TOPIĆ: Ja vidim generalno ulogu ”Napretka”, osim općih naših djelatnosti, u humaniziranju ovih prostora. Znate, mi živimo u poslijeratnom vremenu, a rat je katastrofa, jer kad se gine, onda nema bratske ljubavi. To su krajnje životne situacije. Zato je nama sada potrebno povjerenje, opraštanje; potrebno je svjedočenje o nekim pozitivnim vrednotama, naravno da time ne zanemarujemo pravdu i pravo. To je druga razina i druga vrsta posla. Ali mislim da je bitno da pokažemo da možemo živjeti, unatoč svim različitostima, jer kod nas su tri naroda, tri vjere, tri kulture i tri svijeta – islamski, pravoslavni i katolički. Ako u Bosni oni ne mogu živjeti skupa, onda ne mogu nigdje.

* Subotice se uvijek sjećam sa zahvalnošću

”ZVONIK”: Nakon desetak godina ponovno ste u Subotici. Prošlo je trideset godina kako ste maturirali u Subotici. Kakve su vaše uspomene na četiri godine provedene u sjemeništu ”Paulinum”?

DR. TOPIĆ: Subotice se uvijek sjećam sa zahvalnošću. Meni je bilo lijepo, i, kao što sam rekao i na predavanju, ja sam uistinu iskreno zahvalan ljudima koji su mi ovdje bilo što dobro učinili. Mislim na moje profesore i poglavare, a također i kolege. Važno je imati na pameti da svatko može naučiti, pružiti i primiti, a to ovisi o tome koliko je tko angažiran, koliko je otvoren, i koliko je spreman prihvaćati ponuđeno. S te strane ja sam ovdje dobio dobre osnove i nastojao sam sa svoje strane to iskoristiti što više. S te strane sam ja zadovoljan, boravkom, školom, i odazivom uopće. Ne nosim odavdje nekakvu, što se zna često događati, negativnu uspomenu.

* Ne biti pesimista

* Bit će vam onako kako i koliko budete sami učinili

* Za slobodu i za prava treba se boriti

* U svijetu interneta i opće globalizacije pronaći svoje mjesto

ZVONIK: U raznim susretima ovih dana mogli ste donekle sagledati našu situaciju – narodnu i crkvenu, stoga Vam na kraju postavljam ono već klasično pitanje koje skoro svi novinari vole pitati, što biste mogli poručiti katolicima, ali i Hrvatima u ovim krajevima?

DR. TOPIĆ: Što se tiče neke moje poruke, ja bih htio reći da prije svega ne treba biti zabrinut. Ja znam da je normalno biti na čisto u kakvim se okolnostima živi, da se dogodilo to što se dogodilo, da se promijenio politički sustav, da su nedavno bili izbori – i državni i republički. Ja bih rekao generalno, Hrvatima će ovdje biti onako i onoliko koliko sami učine, jasno uz olakšavajuće okolnosti. Jer nitko vam ništa neće dati lako, a za slobodu i za prava se treba boriti, naravno odobrenim sredstvima.

Što se tiče Crkve, isto tako. Ja ne volim nikakva pesimistička razmišljanja. Naravno, mora se biti realista, a ne idealista u smislu da se zanemaruje realnost, jer onda ste idealist. Ja imam jednu kršćansku paralelu, katoličku – ako je Isus počeo svoju misiju s dvanaest apostola, što ne bi danas mogla subotička biskupija s 300 000, (ne znam koliko ima katolika), svećenika, sestara, biskupa, i ostalih vjernika to učiniti. Dakle, ne treba biti pesimista. Samo, moraju se uvažavati okolnosti. Jasno, danas se naš život vidljivo promijenio, jer mi živimo u svijetu kompjutora, interneta, opće globalizacije. Ni mi ne možemo izbjeći taj proces i nitko ne može! To je jedna ”firma”, a pogotovo je u zapadnom svijetu to postao nezaustavljiv proces. Svo je umijeće u svemu tome pronaći svoje pravo mjesto.

Razgovarao: Andrija Anišić


Izrada: [Tipp-Topp System]