[Home] [Sadrzaj] Godina: VIII     Broj: 02(76)     Subotica, veljača (februar) 2001.  

NAŠ KANDIDAT ZA SVECA

GOVORI NAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

GERARDOV ISUS KRIST (II)

Dok otajstvo Isusovog djetinjstva ima značenje očišćenje duše i spremne na sjedinjenje, ”Isus na Križu”, pak, prema Gerardovim razmišljanjima, označava proces čišćenja duše od svega što nije Bog. Sljedeći navodi to potvrđuju: ”Kako bi izbacio iz sebe sve što mi nije milo, moraš podnositi dugotrajnu operaciju” (Razg. s Isusom 63); ”Patnja je kao ekspresni vlak koji brzo vodi k Isusu” (Duh. Vježbe, 5); ”Moje kićenje križa nosenje” (Razg. s IMJ, 8); ”Da se ostvari sjedinjenje, Isus uništi u nama što mu je protivno kako bi sve (u nama) bilo sposobno za sjedinjenje” (Bim 169).

Osim što križ i trpljenje čiste dušu od primjesa sebeljublja i pripremaju za sjedinjenje, trpljenje s Isusom na križu ima i eklezijanu dimenziju: ”Tko misli na Propetoga, taj voli svakoga” (Thp. 19). ”Moram za Tobom ludovati kada vidim druge Tebe na križ prikivati” (Razg. s I. 26,83). Ovi navodi, kad ih čitamo u svjetlu učenja Ivana od Križa, otkrivaju nam kako učenik ide stopama svoga učitelja. Neka nam kao potvrda budu ove riječi Ivana od Križa: ”Put o kojem govori naš Gospodin ne sastoji se od uživanja, niti od vlastitih ukusa i duhovnih osjećaja, nego od istinite smrti na križu osjetnoj i duhovnoj... Tada postiže sjedinjenje i najveća djela čini” ( Uspon na goru Karmel, II,5,11). Sljedeći Gerardov poziv: ”... ljudi patite da lijepi budete... Ranite svoju sebičnost da dobijete milost slave uksrsnuća” (Thp. 151), je zapravo žarki poziv da se suobličimo Kristu i nastavimo živjeti Krista u vremenu, po sjedinjenju s njim.

Isus Euharistija i Isus zaručnik su za Gerarda neprestani razgovor s Onim koga ljubi, s kojim suživi, i za kojim neprestano čezne, za čiju slavu djeluje.

Euharistija je za Gerarda: ”... najmilija zabava, s Isusom se ljubiti, mirisavi tamjan biti, za Isusa gorjeti” (Put k Isusu, 31). Po Euharistiji se: ”... zaručujemo s Isusom a na nebu ćemo vječnu svadbu slaviti, vječnu gozbu s njime imati... po Euharistiji s Bogom sjedinjeni i sa svime opskrbljeni” (BiM 23, 210). Na temelju ovih zapisa možemo zaključiti da on po Euharistiji zapravo ima iskustvo sjedinjenja duše s Bogom. On to iskustvo posebno podržava vježbom u Božjoj prisutnosti koju veže za riječi: ”Pazi na Isusa”, koje kad se analiziraju vode k zaključku da te riječi odgovaraju onoj vježbi što sv. Ivan od Križa naziva ”Atenciņn amorosa” to jest: ljubavna pažnja. Oslonjeni na činjenicu da tu riječ bezbroj puta ponavlja u svojim zapisima, dolazi se do saznanja da je njegova povezanost s Kristom praktički neprestana, što potvrđuje i sljedeći zapis: ”Tko ne bi volio vrt pun cvijeća i voća gledati, u kojem se mnogi šetaju, lijepu glazbu i pjevanje slušaju i slatkog voća jedu... Sve imamo i uživamo kad Euharistiju štujemo: jelo, odijelo, lijek, hranu, glazbu, najdivnije društvo, bez umora, bez prestanka” ( Razg. s Isusom, 199).

Euharistija je također njegova neprestana briga za duše. ”Ti si kruh za sav svijet ali i med. Želim biti vrijedna pčela da raznosim ovaj gotov med” (Razg. s Isusom, 60).

Ovaj, iako poduži prikaz, samo je skica koja nam može dočarati šta je Krist za Gerarda. Njegova vjera, ufanje i ljubav, nije nešto apstraktno nego živi Krist, koga on voli, kojega nasljeduje, za kojega živi, u kojega je zaljubljen, kojem je suobličen, kojega želi pokazati dušama, bilo životom i iskustvom, bilo radom kako bi druge privukao k Isusu. Po mom dubokom uvjerenju on je mistik, a ako je pokornik, njegova pokora je samo dokaz da je vrlo ozbiljno shvatio svoj život u službi Krista i duša, i da ona zapavo izražava suradnju s milošću da bi Krist živio u duši, a duša se s njim sjedinila...

Priredio: o. Ante Stantić

POETSKI KUTAK

Sida Košutić rođena je 20. ožujka 1902. godine u Radoboju, u Hrvatskom Zagorju. Učiteljsku školu je završila u Zagrebu i neko vrijeme službovala kao učiteljica. Pisala je pjesme, prozu i drame. Umrla je 13. svibnja 1965. godine u Zagrebu.

Od zbirki pjesama objavljene su Osmjesi (1941) i Jezero mrtvo (1956)

PRIZNANJE


      Najslađe radosti mladog života,
      Tebi, Gospode, dajem.
      Za najtužnije dane mojih slaboća
      Ponižena se kajem.

      Kako li malena sva moja su blaga
      Pred pravdom oka Tvoga.
      Od svijeta se praznih dolazi ruku
      Pred neizmjernoga Boga.

      Ja ničega nemam do dlanova praznih,
      Tek sam puka sirota.
      Al' moji se dlanovi dižu k Tebi
      Dar da prime života.

      U blještavom sjajenju Tvojega bivstva
      Ljepota se lije bez mjere.
      Bože, o daj mi, da ostanem sirota
      i kraljujem na putu vjere.

Sida Košutić


Izrada: [Tipp-Topp System]