[Home] [Sadrzaj] Godina: VIII     Broj: 02(76)     Subotica, veljača (februar) 2001.  

II. VATIKANSKI KONCIL

35 GODINA II. VATIKANSKOG KONCILA (50)

KARIZME DUHA NA IZGRADNJU I OBNOVU CRKVE (LG 12,1) – II.

3. Prosuđivanje ispravnosti i uredne primjene karizmi

Sveti Pavao u poslanici Solunjanima moli vjernike da priznaju one koji su im ”predstojnici u Gospodinu”, dajući im pri kraju poslanice upute za život u zajednici. Tu Pavao ističe potrebu međusobnog služenja i provjeravanja karizmi: ”Pazite da tko kome zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni drugima i prema svima. Duha ne trnite, proroštva ne prezirite. Sve provjeravajte: dobro zadržite!” (1 Sol 5,12.15.19–21). U zajednici Crkve Solunjana pojavile su se karizme kod vjernika laika. Zato Pavao zadužuje cijelu zajednicu da te karizme ne guše, nego da ih provjeravaju, te onim karizmatičnim osobama za koje se vidi da su stvarno od Boga nadahnute dadu prilike za odgovorno djelovanje za opće dobro zajednice. Ako je cijela zajednica ovlašćena i pozvana prosuđivati ispravnost karizmi, onda su oni koji predsjedaju toj zajednici, svećenici, još više pozvani i ovlašćeni provjeravati ispravnost tih karizmi. Prema tome, oni koji predsjedaju u Crkvi, papa, biskupi i svećenici, ovlašćeni su i imaju zadaću provjeravati ispravnost karizmi u Crkvi.

Učiteljstvo Crkve je u službi (diakonija) kako bi sačuvalo jedinstvo i zajedništvo Crkve (usp. LG 24,1). Učiteljstvo nije iznad Božje riječi. Ono njoj služi (usp. DV 10,2). Učiteljstvo nije iznad Duha Svetoga. Duh Sveti neprestano oživljava i obnavlja Crkvu po služenju i karizmama. U pojedinim župnim zajednicama može doći i do protivljenja karizmama, izrugivanja prema onima koji imaju te darove. Od toga ne možemo pobjeći. No pravi karizmatici također preko tog protivljenja i izrugivanja svojom strpljivošću i podnošenjem protivnosti sazrijevaju kao istiniti karizmatici. Nisu li pravi proroci Staroga zavjeta podnosili progonstvo pa i smrt? A što da kažemo o najvećem proroku Isusu iz Nazareta? On je upravo proglasio blaženima one koji zbog njega doživljavaju i izdrže progonstvo – njihovo je kraljevstvo nebesko (usp. Mt 5,11–12). Apostoli su također izdržali progonstvo ne samo od neprijatelja kršćanstva, nego i od vlastite braće. Koliki su utemeljitelji Redova pretrpjeli progonstvo, kako od vlastite subraće, tako i od same hijerarhije Crkve. Neki su bili i izbačeni iz Reda kojega su sami osnovali. Pravi proroci i karizmatičari su oni koji znaju izdržati protivnosti u duhu zajedništva, sazrijevanjem u poteškoćama i ustrajnim slijedom onoga na što ih potiče Duh. Oni su spremni žrtvovati sve za zajedništvo Duha. Pravi karizmatici su kao proroci danas koji ne samo da kritiziraju ono što nije dobro u Crkvi, već dozvoljavaju da i sami budu kritizirani, kako bi se provjerio pravi Božji Duh u njima. Kamo sreće da nam i danas Bog dade takvih karizmatika!

Mato Miloš, OCD

ĐENOVSKI NADBISKUP KARDINAL TETTAMANZI SUSREO SE SA SVEĆENICIMA I REDOVNICIMA SUBOTIČKE BISKUPIJE

SREDIŠTE KATOLIČKE MORALKE JE ISUS KRIST

U petak 19. siječnja naš biskupski grad je posjetio đenovski nadbiskup i predsjednik biskupske konferencije Italije kardinal Dionigi Tettamanzi. U njegovoj pratnji bio je apostolski nuncij u Beogradu mons. Eugenio Sbarbaro te beogradski nadbiskup koadjutor mons. Stanislav Hočevar.

Na njegovo predavanje koje je održao u sjemeništu ”Paulinum” okupilo se više od pedeset svećenika i redovnika Subotičke biskupije. U vrlo zanimljivom predavanju, ovaj poznati stručnjak moralnog bogoslovlja iznio je tri vida problema suvremene moralke. Ponajprije, naglasio je, sustav katoličke moralke nije jednostavno samo ”moralni život” nego je to u biti nasljedovanje Isusa Krista. Međutim, nasljedovati Isusa Krista se ne može bez kontempliranja njegove osobe. Zato je središte katoličke moralke osoba Isusa Krista, a ne Zakon. Naš moralni stav prema Isusu Kristu je ljubav koja je povezana s vršenjem Božjih zapovijedi: ”Tko mene ljubi, taj vrši volju Oca mojega”. Toma je htio susresti Krista kao uskrslog čovjeka, a pao je na koljena i priznao Krista svojim Bogom. Druga misao predavača bila je činjenica da je u središtu katoličke moralke Isus – pravi čovjek. To je zapravo izazov suvremene moralke u kojoj se u svim fazama Isusova života učimo, nasljedujući njega, poštivati čovjeka kao živu sliku Božju. No, pitanje je tko je pravi moralni čovjek. To je samo onaj tko je slobodan. Zato je jedna od temeljnih tema morala sloboda. ”Za slobodu nas Krist oslobodi”, uči nas sv. Pavao. U trećem dijelu predavanja predavač je govorio o pastoralu i moralu, napose u problematici bračnog morala. Između raspona ideala koji treba postići i stvarnog stanja koje nas okružuje on je postavio princip Crkve ”Majke i Učiteljice”. Takav stav podržava u nama nadu da je u Isusu Kristu moguće ostvariti ono što je idealno, usprkos sasvim drugačijem okruženju. Konačno, završio je predavanje vrlo lijepim načelom katoličke moralke primijenjene u svakodnevnom svećeničkom pastoralu: NIKADA NE ZANIJEKATI ISTINU NITI POVRIJEDITI LJUDSKU OSOBU. I drugi princip: SAMO DUHOVNOST MOŽE SPASITI MORALNOST.

Nakon lijepe i duge diskusije, kardinal se zadržao sa svećenicima na zajedničkom objedu u sjemenišnoj kapelici, gdje su mu sjemeništarci priredili kratki program te je tako posjetivši katedralu, biskupiju i sjemenište, završio svoj četvorosatni boravak u Subotici. Njegov dolazak je za svećenike, redovnike i sjemeništarce bio znak velikog povjerenja, podrške i poštovanja. /A. A./


Izrada: [Tipp-Topp System]