[Home] [Sadrzaj] Godina: VIII     Broj: 02(76)     Subotica, veljača (februar) 2001.  

CRKVA – MAJKA I UČITELJICA

O PAPINIM PISMIMA, GOVORIMA, CRKVENIM DOKUMENTIMA...

Kardinal Dionigi Tettamanzi, nadbiskup iz Genove, nedavno je, prigodom svog kratkog boravka u Subotici, na pitanje o rasponu kršćanskog morala, vrlo mudro odgovorio da je Crkva trajno učiteljica istine, koju se nikada ne smije izdati s jedne strane, a s druge strane Crkva je majka koja nikada ne želi, ni po koju cijenu, uvrijediti dostojanstvo ljudske osobe. Tako je citirajući encikliku bl. Ivana XXIII. iznio trajno načelo ne samo dogmatike nego i moralnog bogoslovlja, da je Crkva po svojoj naravi ”Majka i Učiteljica” (Mater et Magistra).

Nakon trogodišnje priprave za Veliki jubilej, kada smo u ”Zvoniku” tumačili Papino pismo ”Nadolaskom trećeg tisućljeća”, a u godini Velikog jubileja mozaički pratili najvažnije poruke Svete godine, želimo ubuduće na ovom mjestu prikazivati i tumačiti suvremene Crkvene dokumente.

Važno je, naime, shvatiti da Crkva do konca vremena nastavlja Kristovo djelo učitelja, svećenika i pastira. U tu svrhu ju je i osnovao. Crkva stoga nikada ne može zatajiti tu svoju trostruku službu a da bi ostala vjerna Isusu i svojoj povijesnoj zadaći. Ona je dakle trajno Učiteljica ne samo u smislu tumačenja, nego doslovno i u učenju. To znači da ona mora u prikladno i neprikladno vrijeme iznositi pred lice čovječanstva ”staro i novo”. Zato ona neprestano uči, tumači, potiče, opominje... Ali uvijek snagom Isusova duha u njegovoj prisutnosti, ljubavlju majčinskog srca.

Što znači ”naučiteljska služba Crkve”? Ponajprije, to znači da Crkva tijekom sve svoje povijesti brižno i s ljubavlju, molitveno i milosno osluškuje Božju riječ. Iščitava je, u srcu prebire, razmišlja te onda prenosi dalje. S druge stane, u svjetlu Duha Svetoga čita znakove vremena i ponizno pokušava razumjeti volju Božju i izreći je i navijestiti na način razumljiv čovjeku određenog vremena. Mi kršćani vjerom gledamo u taj zadatak Crkve, koji je predan Isusovom riječju: ”Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju...” Stoga vjernik mora biti aktivni slušatelj Božje riječi da bi mogao biti i njezin milosni izvršitelj.

Učitelj u Crkvi i u ime Crkve je ponajprije Veliki svećenik, nasljednik apostola Petra komu je predano utvrđivanje braće u vjeri! Jednako je tako značajno da su učiteljsko poslanje primili i apostoli i njihovi nasljednici, svećenici, koji sudjeluju u milosti pomazanja Duhom Svetim po sakramentu Svetoga reda i, konačno, svi vjernici u smislu poslanja koje primaju sakramentom Potvrde.

Vrhovna, pak, učiteljska služba Crkve, očituje se na tzv. općim saborima (koncilima), gdje je njezinoj učiteljskoj službi darovano da bude temelj jedinstva, vez ljubavi i stup istine.

Sinoda biskupa je češći način okupljanja pastira. Uvijek je posvećena pojedinom ”znaku” vremena o kojem Crkva želi progovoriti. Nakon sinode biskupa redovito slijedi vrlo snažan dokument vrhovnog učitelja u Crkvi, koji sabire i kao dobri domaćin dijeli ono što je Sinoda zaključila.

Biti dakle vjerni katolik, znači poput sv. Katarine Sienske u Petrovom nasljedniku vidjeti ”slatkoga Krista na zemlji”. Katolik ne može s ljubavlju ispovijedati da mu je Crkva mati ako joj poriče istinu da je i učiteljica. Stoga će i naš ”Zvonik”, želeći da i dalje bude navjestitelj i prenosnik onoga što naučava Crkva, na ovim stranicama govoriti, s ljubavlju prema istini i s poštovanjem prema svakoj osobi, o dokumentima (govorima, propovijedima, porukama) vrhovnog Svećenika, biskupskih sinoda i dokumenata Crkve, želeći ih približiti svakome od nas ne bi li sve više osjećali i svjedočili radosno da nam je Crkva Majka i Učiteljica.

A. K.

ZNANOST

GENI – LIJEKOVI BUDUĆNOSTI?

Dragi čitatelji!

U nekoliko prošlih brojeva rečeno je dosta o Projektu ljudskog genoma. Moglo bi se još puno toga istaknuti i sigurno je u međuvremenu došlo do niza novih i pomaka i otkrića na tom polju ali mislim da je bitno reći nešto i o konkretnoj primjeni tih toliko važnih saznanja do kojih se došlo na području ljudskog genoma.

Ono što nas sve najviše zanima i što nam je u životu najvažnije svakako je zdravlje. Kakve mi zapravo koristi imamo od toga što netko zna sekvencu naših gena i kako neki od njih funkcioniraju? Kako možemo upotrijebiti znanje o informacijama koje geni nose?

Imamo mi od istraživanja genoma već sada a uskoro ćemo imati i puno više konkretne koristi, osobito na području medicine. Ne samo da nam je omogućena brža i sigurnija dijagnostika bolesti, nego možemo vrlo rano odrediti i genetsku predispoziciju za neke od njih. Osim toga, pružaju nam se i veće mogućnosti za kreiranje novih, boljih lijekova, učinkovitijih terapija a liječenje genima također je jedna od vrlo obećavajućih tehnika koje nam donosi nova era molekularne medicine.

Upravo o genskoj terapiji htjela bi u ovom broju nešto reći. Gensko liječenje (genska terapija) je genetička modifikacija (mijenjanje ekspresije gena) stanica bolesnika sa svrhom prevladavanja ili izbjegavanja bolesti. To je vrlo široka definicija i uključuje unos kloniranih ljudskih gena, dijelova gena ili raznih umjetnih gena, tj. zamjenu poremećenog gena zdravim. U najvećem broju slučajeva promijenjena je bolesna stanica, no nekada su ciljne stanice upravo zdrave stanice, npr. stanice imunološkog sustava što predstavlja vrstu cijepljenja. Na taj se način, umjesto tradicionalne terapije lijekovima, koja zapravo samo uklanja simptome bolesti, pokušava popraviti osnovni problem odnosno ukloniti glavni uzrok ispravljajući genetičku pogrešku u nekim stanicama bolesnika.

Na ovaj način mogu se liječiti neke infektivne i autoimune bolesti kao što su malarija, AIDS ili reumatoidni artritis, zatim neke nasljedne bolesti te različiti tumori.

Kako se zdravi geni unose u stanice pacijenta? Kao prvo potrebno je imati posebne prijenosnike ili vektore. Vektori su najčešće virusnog porijekla. Nakon što se željeni gen ubaci u neki od vektora može ga se u organizam unijeti na dva načina: direktno u stanice i tkiva gdje će se ispoljavati ili indirektno, što je puno češće primjenjivani način, pri čemu se stanice izvade iz bolesnika, uzgoje u laboratorijskim uvjetima, u njima se ispravi pogreška te se takve vrate u bolesnika.

(nastavlja se)

Mr. sc. Danijela Poljuha


Izrada: [Tipp-Topp System]